Obama: Jevrejski lobi narušava američku politiku prema Izraelu

Izraelski premijer Netanyahu govori na konferenciji proizraelske lobističke organizacije AIPAC (Reuters)

The Intercept izvještava da je bivši američki predsjednik Barack Obama u svojim nedavno objavljenim memoarima priznao da jevrejski lobi remeti američku politiku prema Izraelu.

Magazin The Intercept je naznačio, u članku svog dopisnika za nacionalnu sigurnost i vanjskopolitičke poslove Murtaza Hussaina, da je atentat na iranskog nuklearnog naučnika Mohsena Fakhrizadeha prije nekoliko dana predstavljao “bolan udarac” za jedno od Obaminih postignuća, nuklearni sporazum sklopljen između Irana i velikih sila. 

Dopisnik The Intercepta pojašnjava kako postoje priče da će se Sjedinjene Američke Države ponovo vratiti nuklearnom sporazumu kada administracija izabranog predsjednika Joea Bidena preuzme dužnost u januaru sljedeće godine.

Mnogi analitičari vjeruju da je atentat na Fakhrizadeha, za kojeg se vjeruje da ga je izveo Izrael, možda trebao spriječiti svaki pokušaj da novoizabrani predsjednik spasi nuklearni sporazum s Iranom.

Ako se sporazum uopće može ponovno oživjeti, to će u najboljem slučaju biti “skraćena” forma prethodne verzije, smatra Hussain.

Vjeruje da se postizanje dugotrajne relaksacije odnosa između Irana i Sjedinjenih Američkih Država sada čini dalje nego ikad prije, imajući u vidu da je Obamina administracija nastojala izbjeći izbijanje rata između dvije zemlje u budućnosti.

Slab i povodljiv predsjednik

Izraelci mogu nagovoriti Sjedinjene Američke Države kao “zemlju koja je njihov patron i garant njihove diplomatske sigurnosti i finansira otprilike petinu njihovog budžeta za odbranu”.

Možda bi ovaj “izvanredni podvig” vratio stvari na opasnu situaciju koja je vladala prije postizanja nuklearnog sporazuma, a predstavljao bi još jedno “šokantno” poštivanje izraelskih prioriteta odSAD-a.

Hussain se u članku vraća na govor o Obaminoj knjizi Obećana zemlja, rekavši da se memoari bivšeg predsjednika bave dešavanjima tokom njegovog prvog mandata.

O nukleranom sporazumu se tada pregovaralo, pa se knjiga ne upušta u te događaje.

No, knjiga jasno opisuje poteškoće s kojima su se suočili Obama i bilo koji član Kongresa u donošenju politika kojima se suprotstavljaju izraelska vlada i njene savezničke domaće lobističke grupe.

Obama pruža “jasnu” sliku američkog političkog sistema, koji je, na ograničen ali ozbiljan način, izložen opasnosti zbog stranog utjecaja.

Poznato je da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio “nepomirljivi” neprijatelj nuklearnog sporazuma s Iranom i nastavio je “provokativno” vršiti pritisak na Kongres suprotstavljajući se Obaminoj politici po tom pitanju.

Izraelski premijer Netanyahu govori na konferenciji proizraelske lobističke organizacije AIPAC

Ali, nakon što je izabran “slab i povodljiv predsjednik”, poput Donalda Trumpa, “koji je politički život počeo rasističkim zamjerkama protiv svog prethodnika”, Netanyahu je uspio postići stvaran napredak u “miniranju” ključnog Obaminog diplomatskog postignuća.

U videosnimku, koji je procurio 2018. godine, Netanyahu se pohvalio kako je nagovorio Trumpa da se povuče iz nuklearnog sporazuma.

“Uvjerili smo američkog predsjednika [da odustane od dogovora], a ja sam se morao suprotstaviti cijelom svijetu i javno iznijeti svoje protivljenje ovom sporazumu”, doslovno je rekao na snimku koji je emitirala izraelska televizijska stanica.

Imajući u vidu loš lični odnos Netanyahua s Obamom, ove riječi su poput dodavanja soli na ranu, navodi se u članku.

U svojim memoarima, koji su uvršteni u njegovu knjigu, Obama otvoreno opisuje svoje frustracije i nezadovoljstvo izraelskim pritiscima na njegovu administraciju, kao i poteškoće s kojima se suočava svaki američki političar koji želi voditi “poštenu” politiku prema Bliskom istoku.

Strah od bijesa AIPAC-a

“Kada sam preuzeo dužnost, većina republikanaca u Kongresu odustala je od bilo kakvog pretvaranja da brinu o onome što se događa Palestincima”, napisao je Obama.

Hussain je u članku primijetio da je religijska predanost navela mnoge religiozne bijele republikanske glasače da slijepo podrže izraelsku vladu u svim pitanjima.

Obama je dalje rekao: “Čak su i gorljivi naprednjaci [unutar Demokratske stranke] prezirali biti manje proizraelski nastrojeni od [kolega] republikanaca, zbog izbornih i ideoloških razloga.” 

Također je spomenuo da su članovi obje stranke (Demokratske i Republikanske) “izražavali zabrinutost da ne izazovu bijes Američko-izraelskog odbora za javne poslove [AIPAC], moćne dvostranačke lobističke grupe posvećene osiguravanju postojane američke podrške Izraelu”.

Dok Izrael nastavlja tendenciju ka političkom radikalizmu, kako je to naglasio Obama u svojoj knjizi, AIPAC je nastavio snažno insistirati na tome da “ne bi trebalo doći do opipljivog spora između američke i izraelske vlade, čak i ako Izrael provodi akcije koje su u suprotnosti s američkom politikom”.

To postavlja ozbiljnu dilemu pred bilo kojeg američkog političara koji pokušava sačuvati predanost liberalnim principima, a da ne spominjemo njegovu naklonost ljevici.

Posljedice bijesa AIPAC-a i drugih proizraelskih lobističkih grupa mogu biti strašne za bilo kojeg američkog političara.

Opasne posljedice za kritičare

Obama u svojoj knjizi jasno potvrđuje da “oni koji otvoreno kritiziraju izraelsku politiku riskiraju da budu nazvani antiizraelskim (a možda antisemitskim) i da se na izborima suoče s dobro finansiranim protivnikom”.

Autor na kraju završava time da je Obama u svojim memoarima napisao kako je ispunio obećanje da će unaprijediti američko-izraelsku saradnju, žaleći zbog očiglednog negiranja Izraela onoga što mu je ova podrška pružila tokom njegovog predsjedanja.

U knjizi dodaje: “Ipak, namjeravani učinak zbrke koju je izazvao Netanyahu bio je da nam proguta vrijeme i da nas stavi u defanzivni položaj, kako bi nas podsjetio da i obična neslaganja u politici s izraelskim premijerom, čak i onim koji predsjedava krhkom koalicionom vladom, imaju političku cijenu, koja nije postojala kad sam imao posla s Velikom Britanijom, Njemačkom, Francuskom, Japanom, Kanadom ili bilo kojim drugim našim bliskim saveznikom.” 

Izvor: Agencije