Nurkiću se ostvaruju snovi

Nurkić: Ispunio mi se san kad sam u kvalifikacijama obukao dres Bosne i Hercegovine (Slavko Midžor / Pixsell)

Razgovarao: Zoran Čutura

Razgovor s mladim centrom Cedevite Jusufom Nurkićem (19 godina, 211 centimetara) dan nakon srceparajućeg poraza 83:84 od Lietuvos Rytasa u okviru Eurocupa možda nema najsretniji “tajming”, ali ako se uzme u obzir da je povod za razgovor to što ga je Draftexpress uvrstio među 30 najtalentiranijih mladih košarkaša na planeti – koncept može proći.

Nurkić, odnosno Juka, ove se sezone gotovo niotkuda nametnuo kao jedan od stožernih igrača Cedevite i na taj način skrenuo pozornost šire javnosti na sebe.

Jusuf Nurkić: Nije baš da nešto pratim takve izbore, ali znam. Rekli su mi. Fokusiran sam na ovu sezonu, na klub, na svoje igre, a sve to u vezi s draftom nije u mojim rukama – sve sam prepustio agentu koji kontrolira moju karijeru. Ne želim se zamarati onime na što ne mogu utjecati. Svjestan sam toga da sam ove godine zapažen, ali želim ostati s obje noge čvrsto na zemlji. Moje je da radim i da postajem sve bolji i bolji.

Zahvalan sam Aci Petroviću za poziv
u reprezentaciju BiH [Photo: Marko Prpić/ Pixsell]

Jusuf Nurkić: Eto, da nije bilo Ace sve bi bilo drugačije. Posebno sam mu zahvalan na pozivu u reprezentaciju Bosne i Hercegovine tokom kvalifikacija za Eurobasket. Sigurno je tada bilo boljih igrača, onih koji su prije mene zaslužili poziv u reprezentaciju.

Pa, ipak, propustio si Eurobasket.

Jusuf Nurkić: U dogovoru s liječnicima. Imao sam problema sa zdravljem, mučilo me skakačko koljeno i nisam mogao pošteno ni trenirati ni igrati. Prošlo sam ljeto prvi put u životu posvetio samome sebi i sve je nekako leglo na svoje mjesto. Vidi se napredak u mojoj igri. Trener [Jasmin] Repeša je to prepoznao i dao mi priliku, ali želim ići dalje.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine ubuduće, pretpostavljam, nije sporna.

Jusuf Nurkić: Ja sam bosanskohercegovački igrač i uvijek ću to biti. Želio sam obući taj dres još od Živinica, a kad sam ga obukao u kvalifikacijama – ispunio mi se san.

Ili, jedan od snova… A NBA?

Jusuf Nurkić: Kad bih bio biran među prvih 30 na draftu to bi bila velika stvar i za mene i za moju porodicu, za Živinice, za moju državu, za moj narod.

Ok, kažeš da je ove sezone sve leglo na svoje mjesto. Kako?

Jusuf Nurkić: Imao sam neke dileme prije početka sezone. Prošle sezone je Cedevita promijenila tri trenera, išao sam na posudbu, nisam bio presretan i nisam znao šta će se dalje događati. Srećom, došao je Repeša, s kojim su došle i priče da je sjajan trener koji voli mlade igrače. Prilikom prvog kontakta imali smo opširan razgovor. Taj mi je razgovor otvorio oči i osjetio sam da bi ovo mogla biti sezona koja će mi otvoriti mnoga vrata.

Gdje se vidiš iduće godine?

Jusuf Nurkić: Ako sve ostane isto – u Cedeviti. Učinit ćemo sve što možemo da osiguramo viši rang evropskog natjecanja – Euroligu i bilo bi super igrati je s Cedevitom.

A za pet godina?

Jusuf Nurkić: Ne razmišljam tako daleko, niti želim znati gdje ću biti za pet godina. S Cedevitom sam potpisao na 4+1 sezonu, tako da ugovor s klubom imam još dvije sezone. To je jedino sigurno.

Kakav je život u Zagrebu? Stigne li se lutati naokolo uz ritam od dvije utakmice tjedno?

Jusuf Nurkić: Pa i ne baš. A i trener Repeša insistira na odmoru. Ako nekud izađem onda je to kako bismo proslavili kakvu važnu pobjedu ili do Trga s nekim od suigrača. Suton me prihvatio, onako, kao mlađeg brata, on me povede sa sobom. Inače mi se Zagreb sviđa, mogao bih tu živjeti.

Pa i živiš u Zagrebu, čovječe!

Jusuf Nurkić: Ma mislio sam – živjeti bez košarke. Za mene je ovo super grad, makar ga nisam imao vremena upoznati sa svih strana. Igram igrice u slobodno vrijeme, kao svi normalni mladi ljudi. Ako se to tako može reći – da normalni igraju igrice. I aktivan sam na svim društvenim mrežama – Facebook, Twitter, Instagram…

A putovanja? Imaš privilegiju koju većina tvojih vršnjaka nema – putovati naokolo sa 19 godina. Jesi li pronašao neko mjesto na koje bi se turistički vratio?

Jusuf Nurkić: Eto, otišao bih u Zadar ljeti, da vidim kako to ljeti izgleda. Znate šta? Znam da sam mlad, ali tih mi je putovanja već dosta. Makar znam da ću se još naputovati. Dosta mi je autobusa, aviona, aerodroma… Imam osjećaj da na svom terenu, onda kad ne moram putovati prije utakmice, igram sa 50 posto više energije.

Izvor: Al Jazeera