Netanyahu se izvinio Turskoj za napad 2010.

Piše: Jasmin Redžepi

KAIRO – Izraelski premijer Benjamin Netanyahu izvinio se u petak Turskoj zbog smrtonosnog napada na flotilu 2010. kada su komandosi izvršili desant na humanitarni brod Mavi Marmara i ubili devetoricu ljudi.

Istovremeno, preživjeli sa Mavi Marmare, krenuli su u novu humanitarnu misiju za Gazu, ovaj put kopnenim putem, ali su zaustavljeni na egipatskoj granici.

Do izvinjenja je došlo tokom telefonskog razgovora Netanyahua sa turskim premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom.

Tri uslova

Dio humanitaraca je u Kairu, gdje iščekuju konvoj da mu se pridruže i nastave put za Gazu. Upravo tu su saznali da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu izrazio žaljenje i izvinjenje za napad, te da je najavio platiti odštetu koju je Turska tražila za živote stradalih.

To su dva od tri uslova koje je oficijalna Ankara postavila, a treći je deblokada Gaze. 

Sa druge strane, konvoj za Gazu, koji je krenuo iz Velike Britanije, zaustavljen je na ulazu iz Libije u Egipat. Nakon nekoliko sati neizvjesnosti, konvoj je pokušao ponovno ući u Egipat, ali je zaustavljen i vraćen nazad.

Jedan od lidera konvoja je nakratko i priveden, pa pušten.

Organizatori ovoga puta su bivši učesnici Flotile za Slobodu na brodu Mavi Marmara među kojima i Sakir Yildirim i Ihsan Shamruk.

Sakir je već učestvovao i u drugim raznim konvojima, a Ihsan je među putnicima Mavi Marmare poznat po tome što je preživio metak u zatiljak, koji mu je oštetio samo prednje zube. 

Konvoj ima desetak vozila, među kojima i jedan školski minibus na kojem je napisano “Mavi Marmara na točkovima” po kome je i ovaj konvoj nazvan.

Prevoze se medicinski materijali, lijekovi i ortopedska pomagala, kompjuteri za podršku obrazovanja tamošnjih učenika i igračke za manju djecu.

Doček u Tunisu

Konvoj se do sad zadržao u Maroku pet dana, zbog administrativnih stvari, dok su u Tunisu dočekani od tamošnjih aktivista koji su im pripremili lijep doček sa nekoliko hiljada ljudi, te osigurali pratnju do izlaska iz zemlje.

Nakon 4.500 milja vrlo je teško ići nazad, posebno kada je zabranjen ulaz u Libiju, i nije lako pokriti dodatne troškove za pomorski tovarni prijevoz.

U konvoju ukupno učestvuje 37 osoba, zajedno sa još četvericom aktivista koji čekaju u Kairu.

Ima ih iz SAD-a, Velike Britanije, Turske, Makedonije, Brazila i Pakistana. Komunikacija s konvojem je otežana jer se nalaze usred pustinje, gdje je danju previše toplo, a noću prehladno, gdje im osnovne potrebe za hranu i vodu manjkaju i gdje nemaju uslove ni za najpotrebnije fiziološke potrebe.

Takvo je stanje na granici gdje nema povratka ni napretka.

Štrajk glađu

Zbog ovih teških uvjeta, članovi konvoja su riješili štrajkovati glađu – želeći time privući pažnju javnosti u Egiptu, revolucionare – za šta su se borili, te svojih zapadnoevropskih sugrađana kojima poručuju da izvrše pritisak na egipatske ambasade širom Evropske unije i Turske.

Ishy Qureshi, britanski aktivista, sa graničnog prijelaza je izjavio slijedeće:

“Za vrijeme vladavine Hosnija Mubaraka bilo je jasno saopćeno da konvoji neće ulaziti u Gazu preko Egipta, pa izgleda da na granici i dalje poštuju taj zakon. Konvoj je odlučio da i dalje ustraje u zahtjevu da uđe preko Egipta, makar što će nam se životni uvjeti pogoršati, a razmišljamo i o štrajku glađu kada uskoro ostanemo bez zaliha hrane i vode. Pozivamo i medije na oprez ukoliko se stvari pogoršaju. A ako ne bude bilo vijesti od nas, znači da je konvoj u problemu. Hajde da svi zajedno izvršimo pritisak koji bi imao pozitivan utjecaj na ishod ovog konvoja.”

Iara lee, aktivistkinja i režiser dokumentarnih filmova iz Brazila, isto tako čeka na konvoj u Kairo. Negativno je iznenađena dešavanjima na granici i odmah je organizirala ljude da pošalju hranu i vodu na granici, ali je brzo nakon toga spriječena u tome.

“Rekli su mi da ovo nije Evropa ili Amerika, te da je na granici zabranjeno civilima, i ako odemo do njih, nećemo se moći vratiti natrag, te da je vrlo nesigurno i sa strane velikog broja švercera i prekograničnih kriminalaca. Tražimo način pomoći im odavde. Zar revolucija nije ništa promijenila?”, rekla je Iara.

‘Teška neizvjesnost’

Sead Ramadani, makedonski učesnik na konvoju kao i na brodu Mavi Marmara, iz Kaira kaže:

“Nama je teško čekati u neizvjesnosti, bez mogućnosti da im pomognemo, znajući da je njima još teže preživljavati u tim uvjetima.”

Od dešavanja sa konvojem, kao i od onoga što se da vidjeti u samom Kairu, izgleda da revolucija i nije nešto puno uspjela ili pak je tranzicija preduga da bi stvari krenule nabolje.

Za sad ostaje situacija neizvjesnost na granici, dok ljudi u gazi iščekuju pomoć.

Izvor: Al Jazeera