Nekropola stećaka u gradu bez kamena

Piše: Aljoša Ljubojević

Na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, u Bijeljini, u mjestu za koje u šali kažu da nema nijedan zid stariji od stotinu godina jer je kamen deficitaran materijal, slučajnim iskopavanjima pronađena je jedna od najvećih nekropola stećaka sa natpisima u regionu.

Umjesto da krase stranice turističkih prospekata i privlače posjetioce, bijeljinski spomenici skrivaju se u dvorištu Muzeja, nezaštićeni i prepušteni zubu vremena.

Kada je 2002. godine obnavljana Atik džamija u centru Bijeljine, jedan od radnika koji su kopali zemlju za nove temelje izašao je na pauzu i javio tadašnjem direktoru Muzeja Semberije Mirku Babiću da je bagerista naišao na kamene spomenike.

Ispostavilo se da je riječ o nekropoli od oko 70 stećaka koji datiraju iz 14. vijeka, nakon čega su radovi na obnovi džamije prekinuti, a nadgrobni spomenici preneseni dvadesetak metara dalje u zgradu Muzeja.

Kamene nadgrobne spomenike mogli su imati samo imućni građani [Aljoša Ljubojević]

Babić još jednom naglašava da je čudo da su stećci ispod Atik džamije sačuvani i, da nije bilo radnika koji je otišao da kupi ručak za cijelu smjenu, ovi biseri bosanskohercegovačke kulture vjerovatno bi pali u zaborav ili postali dio nekog novog temelja. Radnicima tokom obnove Atik džamije nije bilo dozvoljeno da odlaze van gradilišta, zaštitna ograda bila je visoka dva metra, a svakodnevno su radove nadgledale policijske i obavještajne službe.

“Sa Gordanom Tomović, najpoznatijim istraživačem srednjovjekovne epigrafike, objavio sam sva saznanja o bijeljinskim stećcima u istorijskim sveskama koje možete pronaći u Sarajevu. Izdali smo i brošuru u saradnji sa Istorijskim institutom u Beogradu 2004. godine. Nadam se da smo uspjeli da ostavimo bar trag za buduća pokoljenja”, zaključuje Babić.

Antić: Zaslužili su bar nadstrešnicu

Konzervator u Muzeju Semberije Snježana Antić podsjeća da na teritoriji Bosne i Hercegovine postoji oko 60.000 stećaka raspoređenih u nekoliko hiljada nekropola.

“Manje nekropole obuhvataju dva-tri stećka, srednje od 25 do 30, a što se tiče većih, navela bih primjer Bjelosavljevića u Glasinačkom polju gdje je sačuvano 450 stećaka. Kada je riječ o prostoru Semberije i Majevice, osim novootkrivenih spomenika ispod Atik džamije, postoji još 40 nekropola od pet do 30 stećaka. Najznačajnija je nekropola na granici sela Piperi i Jablanica u opštini Lopare, koja ima gotovo 10 stećaka sa natpisima na kojima se pominje župa Visori. Selo Visori još uvijek postoji. Na taj način možemo da pratimo kontinuitet od Srednjeg vijeka do danas”, kaže Antićeva.

Ona naglašava da je najveći problem kako zaštititi stećke. Zakoni postoje, ali ih niko ne poštuje.

“Vratiću se na primjer Bjelosavljevića jer sam tamo boravila više puta. Na ovom lokalitetu bilo je 600-ak stećaka. Kada smo razgovarali sa mještanima shvatili smo da su mnogi od spomenika minirani, upotrijebljeni za zidanje pomoćnih zgrada, a dešavalo se da pronađemo cijele stećke uzidane u kuću ili šupu. Zbog toga sada govorimo o nekih 450 umjesto 600 stećaka. Isti je problem i sa bijeljinskim stećcima. Istina, nećemo dozvoliti da ih neko uzida u građevinu, ali ne znam koliko ćemo ih zaštititi time što povremeno skidamo mahovinu sa njih, a oni propadaju izloženi kiši i snijegu”, ističe Antićeva. 

Veći dio bijeljinskih stećaka nalazi se u dvorištu, iza zgrade Muzeja Semberije, a zaposleni u ovoj ustanovi do sada nisu uspjeli da dobiju od gradskih vlasti ni nadstrešnicu koja bi koliko-toliko zaštitila spomenike.

Ostaje nada da će ove godine srednjovjekovni spomenici iz Bosne i Hercegovine, a među njima i bijeljinski, biti upisani na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, te da će time doći i bolja vremena za bh kulturu.

Izvor: Al Jazeera