Natječe li se Kina sa SAD-om za utjecaj na Bliskom istoku?

Ne prođe dan bez vijesti da je Peking pružio medicinsku pomoć prijestolnicama na Bliskom istoku (Arhiva)

Piše: Mohamed Elmenshawy

Odnos američkog predsjednika Donalda Trumpa prema pandemiji korona virusa nemetnuo je nekoliko pitanja o budućnosti američke hegemonije na Bliskom istoku u svjetlu kontinuiranog kineskog uspona. Loše upravljanje koronakrizom uzdrmalo je imidž Amerike na globalnoj sceni, a slike haosa i leševa razbacanih po hodnicima nekih američkih bolnica ostavile su na Bliskom istoku negativne utiske o održivosti američke moći.

U vrijeme kada je Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) sredinom marta prestala slati pošiljke medicinske pomoći u inostranstvo, jer se pojavila potreba za istim u Sjedinjenim Američkim Državama zbog nedostatka medicinskih potrepština u mnogim bolnicama, bliskoistočni mediji su pohvalili kineski uspjeh u prevladavanju pandemije.

Ne prođe dan bez vijesti da je Peking pružio medicinsku pomoć prijestolnicama na Bliskom istoku u borbi protiv pandemije, koja se uglavnom sastoji od medicinskih timova, maski, zaštitne odjeće i uređaja za umjetno disanje.

Posljednjih sedmica su na televizijskim ekranima u arapskim državama prikazivane fotografije kineskih aviona kako slijeću na aerodrome glavnih gradova u arapskom svijetu, poput Bagdada, Damaska, Rabata i Alžira.

U svjetlu takvih dešavanja, stručnjaci u Washingtonu postavljaju pitanja o prijetnji koju Kina predstavlja za američki utjecaj na Bliskom istoku.

U posljednjem desetljeću, Kina je povećala svoje ekonomsko prisustvo u arapskoj regiji, postajući prvi trgovinski partner mnogim tamošnjim zemljama. Peking je pojačao svoju geostratešku prisutnost u blizini arapskih zemalja, a službeno je počeo koristiti prvu vojnu bazu izvan kineske teritorije u Džibutiju u avgustu 2017. godine.

Uzdrmano povjerenje

John Calabrese, profesor i stručnjak za pitanja Kine sa Američkog univerziteta u Washingtonu, smatra da je široki vojni i diplomatski utjecaj Amerike na Bliskom istoku, posebno u zaljevskoj regiji i Iraku, neusporediv s utjecajem  drugih zemalja.

“Još ne možemo sagledati učinke pandemije korona virusa na budućnost tamošnjeg američkog utjecaja, ali način na koji se Trumpova administracija nosi s posljedicama širenja virusa može samo poljuljati povjerenje saveznika Washingtona u Trumpa i Sjedinjene Američke Države”, kazao je Calabrese za Al Jazeeru.

Charles Dan, bivši zvaničnik koji trenutno radi kao istraživač na Institutu za Bliski istok, smatra da je loš pristup Trumpove administracije upravljanju koronakrizom doveo do odsustva američkog vodstva i ulaska novih igrača u tradicionalne američke sfere utjecaja.

Dan je za Al Jazeeru rekao da je “odsustvo američkog državnog sekretara Mikea Pompeoa u ovoj krizi očigledno. Zamislimo li da su James Baker ili Condoleezza Rice sada sekretari, svako od njih bi radio na organiziranju globalnoga odgovora vezano za javno zdravstvo i ekonomske posljedice. Može se očekivati da će ono što se događa sada nastaviti ostavljati trag na blisku budućnost”.

Tihi prodor

Calabrese vjeruje da postoje mnogi znakovi koji upućuju na to da su zemlje u regiji ljute na Kinu kao zemlju iz koje je krenuo smrtonosni virus, pored toga da nije bila u stanju obuzdati širenje virusa unutar svojih granica, kao i pokušaja da to prikrije, rekao je.

Međutim, na službenoj razini, dodaje isti sagovornik, postoji očito izbjegavanje politiziranja pitanja korona virusa. Arapski vladari uzimaju u obzir nemiješanje Kine u njihove unutarnje poslove i ne mogu riskirati zaoštravanje odnosa s Pekingom, posebno u svjetlu rasta kineske uloge i međunarodnog položaja.

Dagang Sun, profesor na Univerzitetu Fudan u Kini, smatra da su se ekonomski i politički odnosi njegove zemlje sa zemljama Bliskog istoka razvili do te mjere da je Kina postala najveći investitor u nekim zemljama regije i najveći trgovinski partner sa velikim brojem njih.

Dagang je na simpoziju Atlantskog vijeća u Washingtonu na kojem je sudjelovao, a kojem je prisustvovala i Al Jazeera, dodao da njegova zemlja “slijedi strategiju nemiješanja u unutrašnje stvari zemalja regije, te da Kina želi postići stabilnost razvojem (razvojni mir), a to se razlikuje od principa koji zagovaraju Sjedinjene Američke Države, odnosno stabilnosti kroz demokratiju (demokratski mir).

S druge strane, Calabrese smatra da “Kina slijedi propagandnu strategiju koja se oslanja na to da je ova zemlja uspjela obuzdati širenje virusa i na izvrtanje istine kako bi se usredotočila na stvaranje ekonomskih prilika. Kina je veoma brzo poslala medicinske timove, opremu i sredstva za borbu protiv širenja virusa u brojne zemlje Bliskog istoka.”

Kineska propaganda

U istom pravcu, Charles Dan kaže za Al Jazeeru da Kina “igra pametno i promovira svoju propagandu kako bi odvratila pažnju od svojih grešaka u suočavanju s nastankom virusne krize.” Dodaje da Peking trenutno koristi krizu za jačanje svoje globalne pozicije kroz promoviranje svoje pobjede nad virusom, u vrijeme kada su zapadne demokratije pokazale svoj neuspjeh u tome.

Međutim, pojedini stručnjaci sumnjaju u uspjeh Kine da poboljša svoj imidž u arapskim zemljama, posebno u svjetlu američke i zapadne propagande protiv kineske verzije priče.

Calabrese ističe da Kina slijedi tihu strategiju koja se očituje u tome da razvoj događaja i dešavanja govore sami za sebe. ”Kina možda ne izgleda kao neko ko želi kupiti lojalnost ili utjecaj u tim zemljama. Ona im samo pokazuje da joj je stalo do njih i podsjeća ih da je Kina u stanju da se brzo oporavi nakon korona virusa i da im pruži sredstva i stručnu pomoć neophodnu za borbu protiv virusa.”

Multipolarizacija

Dagang smatra da njegovu zemlju “ne zanima izazivanje američkog odbrambenog sistema na Bliskom istoku, i ne želi igrati veliku ulogu u pitanjima regije, već vjeruje u mogućnost postojanja regionalnog i globalnog sistema s više polova ili velikih sila kao alternative za unipolarnu prevlast”.

Charles Dan smatra da kineske aktivnosti na Bliskom istoku, posebno ekonomske, ne predstavljaju nikakvu prijetnju američkoj hegemoniji u regiji. “Unatoč poboljšanju vojnih odnosa Kine sa zemljama regije i Iranom, čini se da je Peking zadovoljan američkom sigurnosnom ulogom u Zaljevu”, kazao je.

Izvor: Al Jazeera