Nakon napada na Aramco, ključ smirenja situacije u rukama Rijada
Piše: Abdullah al-Amadi
Napadi na Aramco, koje pojedini upoređuju s napadima 11. septembra 2001., s obzirom na njihove psihološke, ekonomske, ali i političke učinke, pojedini posmatrači vide kao jasnu poruku da opcija rata protiv Teherana nije mudra i logična. Takva situacija stavlja Rijad pred brojne opcije kada je u pitanju rješavanje ovog problema, jer bi rat donio sa sobom mnogo ozbiljnije posljedice od rješavanja stvari mirnim putem i ispravnim odabirom strategije.
Posmatrači dešavanja u Saudijskoj Arabiji uglavnom se slažu u tome da su napadi direktan rezultat načina na koji novi čelnici vode kraljevinu. Odnosno, nijednoj državi u regiji ili nekoj drugoj strani ranije nije ni padalo na pamet izvođenje ovakvih napada. Tome svjedoče prethodne godine kada je nafta ove zemlje bila sigurna i nije bila izložena prijetnjama, uprkos ratovima koji su buktali u okolini, počevši od osmogodišnjeg rata između Iraka i Irana (1980. – 1988.) oslobađanja Kuvajta (1991.) te nedavnog pada Bagdada u ruke Amerike (2003.), bez obzira na to kakvu je ulogu Saudijska Arabija imala u protekla tri rata.
Prirodan rezultat apsurdnog rata
Dakle, napadi na Aramco, prema mišljenju posmatrača, prirodni su rezultat apsurdnog rata koji se u Jemenu pretvorio u katastrofu. To je jedna od posljedica ovog rata ili oštra reakcija koja se desila ovog puta, suprotno prošlim reakcijama kada je galama u medijima bila veća od materijalne štete koja je nanesena. Međutim, na meti posljednjih napada našla se okosnica ekonomije ili središnja tačka života Saudijske Arabije, što je bio ozbiljan presedan s kojim se kraljevina nije imala prilike suočiti u svojoj historiji.
Bitku, za koju je saudijski princ Mohammed bin Salman rekao da će je prenijeti u središte Teherana, svijet sada nalazi u srcu saudijske ekonomije. U početku je to izazvalo svojevrsnu zabrinutost među uvoznicima, imajući u vidu da su velike količine saudijske nafte pokrivale svjetske potrebe, što se ubrzo smirilo nakon zanimljivih izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa na Twitteru – u vrijeme dok su požari na Aramcovim postrojenjima još uvijek plamtjeli – da Sjedinjenim Američkim Državama više ne treba nafta sa Bliskog istoka, jer je ta država sada broj jedan u svijetu u ovoj oblasti. Šta više, u stanju je popuniti bilo kakvu prazninu u globalnim potrebama za ovom robom.
Rijad je vrlo brzo shvatio da je ozbiljnost američkog saveznika – ili predsjednika Trumpa, da tako kažem – vrlo upitna te da možda neće igrati ulogu kojoj su se Saudijska Arabija i UAE nadali, kao što je ulazak u rat punih razmjera s Iranom u njihovo ime. Štaviše, Rijad se ponovo našao na meti novih nezaustavljivih ucjena. Novac u zamjenu za zaštitu, kako je to rekao Trump.
Zašto Rijadu treba pomoć?
Ali zaštita ne znači ulazak u rat. To se moglo jasno vidjeti i iz izjava američkog državnog sekretara Mikea Pompea, kada je rekao da je misija njegove zemlje u pogledu Irana spriječiti rat. Potvrdila je to i predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi, koja je kazala da Sjedinjene Američke Države nemaju namjeru voditi novi rat na Bliskom istoku u ime Saudijske Arabije. Ovakve izjave su potaknule ministra vanjskih poslova kraljevine Adela al-Jubeira da se složi sa svojim američkim kolegom te kaže kako „niko ne želi rat“, već da njegova zemlja „želi dobar odnos s Iranom, a mi želimo trgovati s njima“.
Raspoređivanje dodatnih američkih trupa u regiji Zaljeva koje su, prema riječima Pompea, namijenjene „odvraćanju i obrani“, potaklo je mnoga pitanja, koja je spomenuo i britanski list Guardian. Među pitanjima se nalazi i to: Zašto kraljevini, najvećem svjetskom uvozniku oružja od 2014. do 2018. godine, treba pomoć? Prema izvještaju Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja, saudijski ugovori o oružju krajem 2018. godine iznosili su oko 12 posto globalne kupovine oružja.
U svjetlu svih ovih činjenica, Saudijska Arabija se ne može pohvaliti time da raspolaže brojnim rješenjima. Štaviše, gotovo da gubi prilike i opcije kako se trenutne krize nastavljaju, počevši od rata u Jemenu, blokade Katara pa sve do zatezanja odnosa s Turskom, uz znakove trzavica i nestabilnosti u stavovima i situaciji u nekim savezničkim državama, poput Egipta, UAE-a i Sudana.
Pregovori s narodom Jemena
Zbog toga posmatrači vjeruju da bi ovakva situacija mogla staviti Rijad pred neizbježan izbor – da sjedne za pregovarački sto s narodom Jemena i da poduzme mjere za okončanje rata, što ne bi išlo u prilog stranama koje žele da Saudijska Arabija ostane umiješana u dešavanja u ovoj zemlji. Također, kraljevina bi morala započeti i ozbiljan dijalog s Teheranom te riješiti mnoge dosad neriješene probleme i krize između te dvije zemlje.
Mnogi posmatrači dešavanja u regiji ovakve korake vide kao ključne za rješavanje većine kriza u njoj, s obzirom na to da situacija ne podnosi dodatnu militarizaciju i otvaranje novih frontova. Prema tome, ključ za smirivanje situacije nalazi se u rukama Rijada, koji mora postupiti u skladu s logikom da u politici nema stalnog prijatelja ili stalnog neprijatelja, ali da postoji stalni interes.
Hoće li Rijad upotrijebiti taj ključ? Ako je odgovor da, onda je pitanje kada i kako?
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera