Oglasi

Nagorno-Karabah: Novo oružje i stari neprijatelji donose veliku opasnost

Analitičari navode kako je sukob postao sličan naučnofantastičnim filmovima zbog djelovanja bespilotnih letjelica.
Ako je vjerovati podacima sa frontova, užasne su cifre žrtavaEPA-EFE

Novi rat za Nagorno-Karabah je konvencionalni koji vode profesionalne oružane snage. No, ovaj put visokotehnološko oružje 21. vijeka ima kapacitet da pretvori ovaj višedecenijski sukob u najrazorniji ikada.

Ako je vjerovati podacima sa frontova, užasne su cifre žrtava. Azerbejdžan još nije potvrdio brojke poginulih sa svoje strane. No, Armenija tvrdi kako je ubila ili ranila 5.000 azerbejdžanskih vojnika dok ovo pišemo. Armenija stalno objavljuje nove cifre poginulih kojih je do sada skoro 500. Azerbejdžan procjenjuje kako je stvari broj daleko veći.

Tvrdnje o preuzimanju i gubitku teritorije sa obje strane je teško potvrditi. Ne samo što mediji imaju ograničen pristup prvim linijama, već i zbog činjenice da se iz zraka bombardiraju civilna područja pa je rad veoma opasan. Najmanje šest novinara je povrijeđeno do sada.

No, snimci sa borbenih linija i ono što se zna o vojnim kapacitetima dvije zaraćene strane nagovještavaju kako Azerbejdžan ima tehnološku prednost, naročito sa borbenim dronovima koje je kupio od Izraela i Turske. Neki od njih nose rakete, dok su drugi navođene „kamikaza“ bombe. Da li će njihova razorna moć biti odlučujuća u trenutnom sukobu – ostaje da se vidi.

Digitalni panoi za reklame u Bakuu objavili su snimke visoke rezolucije na kojima se vidi kako rakete pogađaju armenske tenkove i drugu opremu, kao i grupe vojnika koji su bili na otvorenom.

Turske bespilotne letjelice

Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev za tursku televiziju je rekao kako su turski dronovi, koje je kupio Azerbejdžan, „smanjili“ broj žrtava na azerbejdžanskoj strani.

„Ovi dronovi pokazuju snagu Turske. Oni i nas osnažuju“, istakao je.

Odbrambeni eksperti navode kako je Alijev govorio o dronu Bayraktar TB2, bespilotnoj letjelici (UAV) koju je proizvela turska kompanija Baykar. Letjelica je navodno dio dogovora o saradnji na odbrani od juna ove godine. Bayraktar TB2 može djelovati na visini od 8.000 metara i zbog toga je težak za otkrivanje. Može letjeti do 27 sati i nositi četiri rakete.

„Vidjeli smo aktivno djelovanje dronova Bayraktar u Siriji i Libiji kada su turske strane bile protiv vojski [sirijskog predsjednika Bashara] al-Assada i generala [Khalife] Haftara [u Libiji]. Sada su se pojavili u Azerbejdžanu i aktivno se koriste u Nagorno-Karabahu protiv separatističkog režima“, navodi Fuad Shahbaz, odbrambeni analitičar iz Centra za strateško komuniciranje u Bakuu.

Rob Lee, sa University College iz Londona, smatra kako je korištenje ovih letjelica dramatično pogodilo armenske jedinice na terenu i njihove sposobnosti da se utvrde i brane.

„TB2 su u početku napadali sisteme zračne odbrane. Oni koji su uništeni pred našim očima su iz 1980-ih. Mislim da radari imaju problema pri pronalasku ovih malih letjelica. Zatim su TB2 počeli napadati tenkove, artiljeriju, a sada, pošto postepeno prelaze mete po prioritetima, napadaju jedinice vojnika“, ističe on.

Zastarjelo rusko naoružanje

Izdašna azerbejdžanska potrošnja na odbranu, koja traje godinama, uveliko nadmašuje armensku i omogućava ovoj državi da kupuje napredne sisteme naoružanja od Rusije, Izraela i Turske. Dok je Rusija glavni izvor oružja za obje države, izraelski i turski dronovi i raketni sistemi nadmašuju često zastarjelo rusko naoružanje u posjedu Armenije.

„Rusija je nakon 2016. shvatila kako treba početi slati Armeniji ono što prodaje Azerbejdžanu kako bi se vratio balans snage“, kaže Lee.

Dio toga je i Iskander M, taktički balistički sistem raketa koji ima visoku preciznost, domet od do 500 kilometara i jako je efikasan u izbjegavanju zračne odbrane. Do sada ga niko nije koristio.

No, Shahbaz govori kako će se na kraju armenske snage morati pomiriti sa brojčanom nadmoći Azerbejdžana.

„Separatistički režim je dobro informiran o državi koja ima 10 miliona stanovnika, 70.000 aktivnih vojnika i 300.000 vojnika u rezervi. Tako da se ne može dugo odupirati.“

No, armenske snage u Nagorno-Karabahu imaju jednu važnu prednost: geografiju. Ako bi azerbejdžanci krenuli sa kopnenom invazijom, morali bi prevazići jako utvrđenu odbranu na visokim položajima planinske teritorije.

Richard Giragosian iz Centra za regionalne studije u Jerevanu vjeruje kako je Azerbejdžan već platio cijenu kada se gleda vojna oprema i personal.

„Azerbejdžanska ofanziva je bila je toliko obimna na širokoj liniji kontakta da se njena početna sila rasula, a prevelika logistička širina je čini ranjivom na kontranapade.“

Pripremljena odbrana

Od okupacije Nagorno-Karabaha i okolnih teritorija Azerbejdžana 1994. prije prekida vatre, armenske snage su imale godine pred sobom da pripreme odbranu.

„Imaju pripremljene mete, tačne koordinate... Oni znaju šta će da rade i prva minobacačka ili artiljerijska paljba će biti jako precizna“, navodi Lee, te dodaje kako snage iz Karabaha vjerovatno imaju utvrđene sekundarne pozicije pune oružja u koje se mogu povući.

„Čak i kada imate mala zauzeća, kao što Azerbejdžan ima, teško je to iskoristiti. Često u ratu, kada probijete liniju, možete iskoristiti tu slabost i osvojiti dosta teritorije. No, u Karabahu je to teško jer ima samo nekoliko puteva. Ako uništite prvo vozilo, druga ne mogu ga zaobići.“

Lee dodaje kako za sada izgleda da status quo ide u korist Azerbejdžana.

„Sada TB2 sjede iznad glava i čekaju dobre prilike. U konačnici, Armenci nemaju dobar plan za njihovo uništavanje. Oni moraju uraditi nešto ili će ih Azerbejdžan nastaviti pogađati.“

Republika Armenija, koja dostavlja oružje i ostalo snagama u Karabahu, posjeduje ograničen broj modernih ruskih sistema raketne zračne odbrane Tor-M2KM koji mogu naći i oboriti TB2.

„Da li ih žele poslati iz Armenije u Karabah gdje će vjerovatno neke i izgubiti? Nisam siguran da je Armenija još spremna na to“, govori Lee.

Upitna profesionalnost

Bez efikasne odbrane od očite azerbejdžanske zračne nadmoći, napadi TB2 će vjerovatno biti nastavljeni na armensko osoblje i njihov moral.

„Ne znate odakle pucaju na vas, to je nevidljivi neprijatelj. Kao da je neki naučnofantastični folm. Nije riječ samo o vojski – političko korištenje napada na civile, infrastrukturu, te korisštenje kasetnih bombi što je dokumentirao AI, potkopava moral politički lidera. Ovo je psihološki napad na volju za borbom“, kaže Giragosian.

No, vojna prednost Azerbejdžana mogla bi biti u pitanju zbog profesionalnosti njegovih snaga.

„Vidio sam nekoliko videa gdje se vide azerbejdžanske snage kako djeluju na loš taktički način. Vojska Azerbejdžana se ne smatra inače veoma sposobnom, jer su unapređenja zasnivana na političkim vezama. Čak i ako se Azerbejdžanci koriste naprednom tehnologijom, Armenci ih mogu pobijediti ako se ne koriste ispravno tehnike i taktike“, ističe Lee.

Obje strane su se odlučile sa slanje raketa i projektila preko linije kontakta, duboko prema gradovima i selima čime su povećali broj civilnih žrtava.

No, sada postoje signali smanjenja borbi koji se podudaraju sa nedavnim humanitarnim prekidom vatre dogovorenim u Moskvi.

„Potrebno je da Azerbejdžan dođe do tačke gdje su zadovoljni sa količinom osvojene teritorije i potrebno je da Turska prestane nagovarati Alijeva da nastavi sa djelovanjem. Primijeti se kako je Rusija, nekarakteristično, odsutna i pasivna. Pravi teret je na Azerbejdžanu da napravi kalkulaciju. Da li će nastaviti sa borbom, osvojiti još teritorije ili smanjiti rizik i stati sada“, mišljenja je Giragosian.

Važnost snimaka

Snimci visoke rezolucije, koje su snimili dronovi TB2, a koji pokazuju tenkove, oklopna vozila, artiljeriju i vojnike eliminirane preciznim udarima možda su već dali Azerbejdžanu prikaz pobjede koji on traži.

„Čak i ako niste uspješni na bojnom polju, i dalje možete pokazati udare, pokazati ih svom narodu i međunarodnoj zajednici i reći: 'Pogledajte, imamo sposobnu vojsku, ne kačite se s nama“, kaže Lee.

Fuad Shahbaz navodi: „Niko ne smatra da bi ovaj rat mogao trajati nekoliko mjeseci. Regionalni faktori kao što su Rusija i Turska, te Iran u određenom dijelu, nisu zainteresirani za dalju destabilizaciju regije. Vjerovatno Azerbejdžan želi 'osloboditi' koliko može od separatističkog režima kako bi ponovo pokrenuo mirovne pregovore“.

Trenutno su riječi azerbejdžanskog predsjednika najbolji pokazatelj namjera države.

„Oni će ići do Kankendija (Stepanakerta) i pononovo zauzeti cijelu teritoriju. Ovo je zvanični stav predsjednika. Distrikt Džebrajil je preuzet. Tako je veoma moguće da Azerbejdžan može preuzeti kontrolu nad Kankendijem i promijeniti situaciju rapidno u svoju korist. Azerbejdžan ima resurse za to, finansijske i tehničke. Oni imaju i dalje značajne resurse.“

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.