Most ni na nebu ni na zemlji
Piše: Josip Antić
Početkom tjedna Branko Grčić, potpredsjednik Vlade premijera Zorana Milanovića i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, vratio se sa službenog puta iz Bruxellesa i odmah po povratku upuhao novu količinu zraka u veliki balon, što se, ima tomu desetak godina, uzdiže nad hrvatskim jugom.
Riječ je o Pelješkom mostu, a više od onoga što je (ili nije) o tom važnom hrvatskom strateškom projektu rekao jedan od čelnih Vladinih ljudi, vrijedi komentirati način na koji je to učinio.
Omiljena tehnika
Podsjetimo, nakon što je sudjelovao na konferenciji o kohezijskoj politici EU, gdje je razgovarao s povjerenikom za regionalnu politiku Johannesom Hahnom, Grčić je ustvrdio kako je „Hrvatska dobila eksplicitnu potvrdu Europske komisije da će financirati cestovno povezivanje Dubrovačkog primorja s ostatkom zemlje, te modernizaciju i proširenje dubrovačke zračne luke“.
Za objašnjenje u kakvom je odnosu ta rečenica prema gradnji Pelješkog mosta (ključnog dijela projekta i neupitnog prava povezivanja južnog dijela Hrvatske, pitanje je samo za čiji novac) ministar se poslužio u ovim prostorima omiljenom tehnikom tzv. jednadžbe s jednom nepoznanicom. Dakle, gdje je Pelješki most?
Grčić odgovara da “cestovno povezivanje juga s ostatkom zemlje u našem prijedlogu iznosi blizu 330 milijuna eura. To samo po sebi govori o koliko vrijednom projektu se radi”.
Na primjedbu da cestovno povezivanje može ići i kroz Bosnu i Hercegovinu, potpredsjednik Vlade je odgovorio da će se “tih 330 milijuna eura po svemu sudeći potrošiti u Hrvatskoj”.
Početkom tjedna Branko Grčić, potpredsjednik Vlade premijera Zorana Milanovića i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, vratio se sa službenog puta iz Bruxellesa i odmah po povratku upuhao novu količinu zraka u veliki balon, što se, ima tomu desetak godina, uzdiže nad hrvatskim jugom. Riječ je o Pelješkom mostu, a više od onoga što je (ili nije) o tom važnom hrvatskom strateškom projektu rekao jedan od čelnih Vladinih ljudi, vrijedi komentirati način na koji je to učinio.
Moglo bi se reći kako je tom izjavom zatvoren krug hrvatskog javnog političarskog govora o „mostu svih mostova“. Slobodna Dalmacija saznaje u Vladi da gradnja Pelješkog mosta počinje u jesen 2016, a planirani završetak je krajem 2019. godine.
Dan-dva kasnije na domaćem terenu oglasio se i hrvatski ministar pomorstva, prometa i infrastrukture Siniša Hajdaš Dončić. On je za razliku od Grčića, ipak, bio nešto suvisliji: za ožujak 2015. godine najavio je „upućivanje aplikacije u Bruxelles za sufinanciranje gradnje Pelješkog mosta“. Dončić je pritom izveo i svojevrsnu mentalno-verbalnu akrobatiku. Pojasnivši kako je za pelješki most osigurano više od 300 milijuna eura, dodao je kako to nije novac Europske unije, nego je to “naš novac”, jer Hrvatska uplaćuje novac u zajedničku blagajnu. Ako je tako – zašto već ne gradimo, nego stojimo u briselskim redovima?
Sve je počelo kad je 1997. SDP-ov dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje javno iznio ideju o gradnji Pelješkog mosta. Vladajući HDZ odmah ju je prekopirao i 2005. navrat-nanos gradnju počeo u stilu seoskog derneka sa medijskom pratnjom budnica i davorija (veoma brzo napustio ih je neimarski ushit, a 2007. su drugi put pokrenuli radove).
Kukuriku koalicija ga dolaskom na vlast prvo nije htjela graditi, a onda su shvatili da ipak bi. Sad bi ga gradili, ali tako da mu ne spominju ime! Što bi to sad trebalo značiti?
Više svjetla
Nešto više svjetla na zapetljanu Grčićevu izjavu daju, pak, tumačenja iz Europske komisije. Kako je javila državna agencija Hina na upit da komentira činjenicu da u Operativnom programu Konkurentnost i kohezija (jer o tome je bilo riječi) nije izrijekom spomenut Pelješki most, dužnosnik koji je bio nazočan sastanku rekao je da ga nije ni trebalo navoditi dok se ne dovrši studija izvedivosti, koja bi trebala biti izrađena do sredine sljedeće godine.
Predstudija izvedivosti izrađena potkraj prošle godine pokazala je da je Pelješki most najbolje rješenje za povezivanje hrvatskog juga, a u Komisiji kažu da se neće o tome izjašnjavati dok se ne dovrši studija izvedivosti. Izvor iz Komisije je rekao kako postoje “neke dvojbe” u vezi s objektivnošću te predstudije. Sve u svemu –„ak’ bute dobri, bumo vidli“.
No, ma koliko bila medijski loše sklepana, ministrova izjava, ipak, nije čisti školski primjer zrakomlaćenja, po čemu je Grčić, kao tzv. ministar praznog optimizma, već prepoznat u javnosti. Prije svega, on se očito nada da će njegovu „matematiku“ znati pročitati oni kojih se tiče, kako na domaćoj tako i na regionalnoj sceni.
U Hrvatskoj je njegova Vlada nakon susreta četiriju premijera na Cavtatu krajem kolovoza, na kojem je promovirana ideja o trasi jadransko-jonske ceste, koja bi umjesto kroz Hrvatsku prolazila preko teritorija Bosne i Hercegovine, bila prozvana da je odustala od nacionalnog strateškog cilja spajanja juga iz sredstava namaknutih iz Europske unije.
Hrvatski resorni ministar Siniša Hajdaš Dončić brzo je pojasnio naciji kako je teren potencijalne gradnje kroz BiH znatno povoljniji, što utječe na cijenu gradnje, koja je više nego dvostruko jeftinija, a u konačnici je i interes EU da financijski podrži tu, a ne rutu kroz Hrvatsku.
Zatvoren krug hrvatskog javnog političarskog govora o „mostu svih mostova“.
Gradnja te prometnice Hrvatsku ne bi koštala ništa, no to je tek jedna strana medalje. Druga (nepovoljnija) je da taj projekt neće ići u realizaciju prije 2030. godine, a i kad bude realiziran, najjužniji dio Hrvatske bit će i dalje odsječen od ostatka zemlje.
Uz to, ako BiH ne uspije u ulasku u EU ili se njen ulazak prolongira, Hrvatska i Unija tim projektom ne bi riješili problem prekinute granice. Ako bi, pak, Hrvatska uspjela izboriti novac EU za most, on bi, prema nekim procjenama, mogao biti zgotovljen 2018. godine.
No, priča se u Cavtatu nije pojavila slučajno, bila je preludij susretu što ga je njemačka kancelarka Merkel u Berlinu organizirala s predstavnicima zemalja jugoistočne Europe.
Jadransko-jonska autocesta trebala je biti neka vrsta skice europske perspektive, nastavljanje priključenja Europskoj uniji, poticanje na zajedništvo i na razvoj. Diplomatski izvori, pak, kažu da je to i njemački diplomatsko-gospodarski pokušaj blokiranja mogućeg ruskog prodora u regiju.
Zaobilazne ideje
Koliko su te zaobilazne ideje kad je posrijedi Pelješki most odjeknule u Hrvatskoj govori činjenica da su oštrim demantijem reagirali na pisanje jednog hrvatskog dnevnog lista, nazivajući ocjenu o odustajanju od gradnje Pelješkog mosta novcem iz fondova EU “netočnom i tendencioznom”.
Naravno, Grčić šalje poruku i glavnom oponentu, oporbenom HDZ-u. Njegov čelnik Tomislav Karamarko izjavio je kako podržava izgradnju Jadransko-jonske autoceste, ali ne i njezinu novu predloženu trasu. Karamarko je ocijenio opravdanim prigovore žitelja juga Hrvatske i Dubrovnika.
“Dubrovnik opravdano smeta i oni ne žele ići u Zagreb preko teritorija strane države. To je legitimno i normalno pravo građana”, rekao je Karamarko. Grčić očito misli kako će to što poručuje da, eto, i on misli isto popraviti loš rejting SDP-a.
Ono što obje stranke kad je posrijedi projekt povezivanja države na jugu mogu podijeliti jeste činjenica da su vlade koje su vodile bile podjednako nesposobne.
Povezivanje države ozbiljan je posao, a ne skup trikova čiji je cilj sabrati koji poen više u jalovim politikantskim nadmetanjima vladajućih i oporbenjaka.
Ma koliko bila medijski loše sklepana, ministrova izjava, ipak, nije čisti školski primjer zrakomlaćenja, po čemu je Grčić, kao tzv. ministar praznog optimizma, već prepoznat u javnosti. Prije svega, on se očito nada da će njegovu „matematiku“ znati pročitati oni kojih se tiče, kako na domaćoj, tako i na regionalnoj sceni.
Grčićeva izjava poruka je bosanskohercegovačkoj administraciji i dijelu javnosti te zemlje, koji drži da je gradnja Pelješkog mosta štetna za interes BiH. Tako je Ševal Kovačević, zamjenik predsjednika Pomorskog društva BiH i sudski vještak prometne struke, ustvrdio da bi „Hrvatska gradnjom Pelješkog mosta prejudicirala pravo BiH da izađe na otvoreno more. Dizanjem mosta u akvatoriju Neum BiH ostaje bez međunarodnog plovnog puta prema otvorenom moru”, rekao je Kovačević i dodao da EU i Hrvatska ne mogu zaključivati ugovore na štetu trećeg.
I Damir Hadžić, bosanskohercegovački ministar prometa i komunikacija, u više navrata izjasnio se protiv gradnje Pelješkog mosta, često uz legitimno zastupanje interesa i navođenje argumenata bosanske strane, ističući kako je most gospodarski neisplativ.
Neki novi balon
To je istina, Pelješki most je, prije svega, strateški projekt, ali budući da ga on ne plaća nije njegovo da zbori o njegovoj isplativosti. Gotovo sigurno je da u njegovom uredu Grčićeva izjava nakon razgovora sa Johannesom Hahnom nije prošla nezamijećeno, pa je vjerojatno da će i s tog mjesta poletjeti neki novi „pelješki balon“.
Sve u svemu, eto nas opet na početku, iliti – u prijevodu – na jugu ništa nova. A ni na zapadu. Kasa je ionako u briselskim rukama. Uostalom, kao i igla za balone.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera