Oglasi

Mogu li 3D printeri promijeniti način na koji se hranimo?

Hrana iz 3D printera bi mogla riješiti brojne probleme s kojim se ljudi danas suočavaju.
3D printeri se mogu koristiti i za bioprinting mesaEPA

Od svog predstavljanja, 3D printeri gotovo svakodnevno unapređuju kvalitet života ljudi širom svijeta, bez obzira da li se radilo o izradi kompliciranih komponenti za neke uređaje ili skoro savršenih medicinskih pomagala i proteza, da je u nekim sferama nemoguće zamisliti rad bez njih.

Jedno od polja koje svakim danom sve više osvaja ova tehnologija jeste i kulinarski svijet, odnosno mogućnost spremanja hrane uz pomoć ovakvog naprednog uređaja i programa koji se praktički može učitati i sa mobilnih telefona.

"Stvaranje hrane iz ničega", kako smo to viđali decenijama ranije u serijalu Star Trek, svakim danom postaje sve realnije. Čak je i globalni lanac restorana KFC objavio da namjerava prvi u svijetu služiti pileće proizvode napravljene u laboratoriji, uz pomoć 3D printera iz Rusije.

Ipak, kako se iz ničega ne može dobiti nešto, tako ni ovi printeri nisu svemogući i nije dovoljno imati uređaj i instaliranu aplikaciju da bi riješili sve svoje kuharske probleme.

Mr. Denis Spahić, voditelj razvoja firme Kristal d.o.o. i viši asistent na Politehničkom fakultetu Univerziteta u Zenici, stručnjak za 3D printere koji je, između ostalog, ovakvim uređajima uspio "napraviti" pola lobanje za pacijenta kojem su u padu smrskane kosti glave i koji je pokrenuo projekt proizvodnje funkcionalnih proteza za djecu, govori da je već danas moguće u slobodnoj prodaji kupiti 3D printere koji mogu iscrtati zanimljive oblike od tijesta i ispeći ih na integriranoj plati, mada je skeptičan da ćemo ovakve uređaje viđati u skorije vrijeme u našim domovima.

"3D print hrane ima svoju budućnost, ali mislim da ona neće ići u smjeru kućne upotrebe, barem ne više od primjene u zabavne svrhe", kaže Spahić. 

Proces proizvodnje  

On pojašnjava da 3D printanje hrane predstavlja proces proizvodnje hrane korištenjem različitih tipova aditivnih tehnologija.

"Najjednostavniji i najčešći tip 3D printera za hranu radi na principu preciznog istiskivanja prethodno pripremljene smjese određene gustine (tijesto, pire, žele, sir...) nanoseći je sloj po sloj formirajući odgovarajući prostorni oblik. Cijelim procesom upravlja odgovarajući kompjuterski program u kombinaciji sa preciznim koračnim motorima koji pomjeraju platformu ili brizgaljku po tri prostorne koordinate. U ovisnosti o kompleksnosti samog 3D printera, hrana se može prilagoditi obliku, boji, teksturi, aromama ili hranjivim sastojcima, što može biti vrlo korisno u raznim oblastima kao što su istraživanje svemira ili zdravstvena zaštita", pojašnjava stručnjak za 3D printere.   

Pored printera koji svoj rad baziraju na principu istiskivanja smjese, postoje i oni koji određeni materijal prvo zagrijavaju iznad njegove tačke topljenja, a zatim ga u tečnom stanju nanose na platformu formirajući određeni sloj koji na sobnoj temperaturi ponovo prelazi u čvrsto stanje.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Materijal koji se printa na ovaj način je recimo čokolada.    

"Selektivno lasersko sinterovanje je proces u kojem se praškasti materijali lokalno zagrijavaju laserski te se na taj način formira čvrsti sloj određenog oblika. Proces se nastavlja slaganjem sloj po sloj koji može rezultirati kompleksnim strukturama i teksturama. Ovaj tip 3D printera uglavnom se koristi za kreiranje slatkiša/poslastica od šećera", kaže Spahić.

Kompleksna jela

Alternativa laserskom sinterovanju jeste formiranje sloja korištenjem odgovarajuće tečnosti-veziva koji se precizno nanosi na slojeve praškastog materijala kao što je šećer.

U slučaju da se žele kreirati kompleksnija i kreativnija jela, na raspolaganju moramo imati 3D printer sa više glava, ali i ili više spremnika. Uz pomoć ovakvih printera moguće je izvršiti precizno pozicioniranje određenog sastojka i dodati ga u tačno željenom omjeru, kaže stručnjak za 3D printere.

Međutim, dodaje, većina "jela" koja sa kreiraju na 3D printerima za hranu trebaju još jednu fazu prije sigurnog konzumiranja, gdje se radi o procesu pečenja ili prženja, ali često hrana nakon ovog koraka dobije određene deformacije i izgubi željenu 3D formu.

Pored svih ograničenja i trenutnih nedostataka, 3D printeri hrane mogu imati razne primjene, poput individualizacija prehrane skrojene prema našim genima.

"Precizno odmjerena vrsta i količina nutrijenata koji se apliciraju u određenu 3D formu uz pomoć 3D printera. Ovakav način izrade hrane mogao bi također pomoći starijima, i onima koji imaju poteškoće sa gutanjem", kaže Spahić.

Bitan segment primjene ove tehnologije jeste i u rješavanju globalnog problema nedostatka hrane.

"Rast populacije sa sobom nosi problem manjka hrane, što bi se u budućnosti moglo riješiti konzumiranjem određenih insekata. Insekti poput zrikavaca sadrže jednak broj proteina kao i kravlje, kokošije, ili svinjsko meso. Danas se zagovara ideja da se od zrikavaca pravi proteinsko brašno koje se preko 3D printera može transformisati u hranu privlačnog oblika i ukusa".

Hrana u svemiru

Ova tehnologija posebno može biti korisna u istraživanju svemira.

"U uslovima gdje životne okolnosti ne dozvoljavaju pripremu hrane na uobičajeni način, 3D printeri hrane mogu biti od velike koristi".

Dodatno, uređaji se mogu koristiti i za bioprinting mesa, kaže Spahić.

"U posljednje vrijeme sve se više govori o mesu uzgojenom u laboratoriji koje se uz pomoć 3D printera i određenih dodataka (pojačivači okusa, vitamini, željezo) pretvara u jela koja oblikom, teksturom i okusom odgovaraju životinjskom mesu. Također je aktuelno i 3D printanje takozvanih 'biljnih odrezaka' koji teksturom i izgledom imitiraju pravo meso".

Također, 3D printeri se mogu koristiti za kreativni dizajn hrane.

"Prezentacija i izgled hrane koja odgovara individualnom kupcu predstavlja trend u industriji hrane. Nekada je ukrašavanje i kreativna prezentacija zahtijevala vješte ruke i zahtjevan nivo iskustva. Danas se na 3D printerima vrlo brzo mogu ispisati slova, logotip firme, poruka, ili fotografija. Za potrebe najmlađih, moguće je izraditi zdravu hranu u zanimljivim i privlačnim oblicima koje će djeca rađe pojesti", govori Spahić.

Osim za zabavu ili korištenje novih/starih izvora hrane, 3D printeri mogu pomoći da se reducira i količina hrane koja se baca, govori Spahić i navodi da statistika govori da trećina proizvedene hrane završi kao otpad.

"Rasipanje hrane događa se u fazi njenog procesiranja, distribucije i konzumacije. Već danas u svijetu postoje kompanije koje neiskorišteni dio hrane pretvaraju u materijal za 3D printere, na kojima se onda uz određene dodatke ponovo pravi hrana za konzumaciju."

Hranjivi insekti

Za mnoge, materijali koji 3D printeri koriste zvuče u najmanju ruku neprivlačno, ali to ne znači da su oni manji vrijedni.

Dr. Midhat Jašić, profesor nutricionizma na Tehnološkom i Farmaceutskom fakultetu u Tuzli govori da otkako postoji ljudska civilizacija, ljudi su konzumirali insekte. Ali, kako je vrijeme prolazilo, i običaji su se mijenjali.

Tako narodi sa Zapada, prije svega iz Evrope i njihovi potomci koji su naselili američki kontinent, u zadnjih nekoliko hiljada godina nisu imali naviku konzumiranja insekata, pojašnjava profesor Jašić, dok narodi iz Azije i dalje imaju tu praksu.

"Za razliku od Evropljanja i Amerikanaca, Kinezi još imaju jedan enzim, trehalazu, u svom stomaku koji im omogućava da probave šećer trehalozu, koji se nalazi u insektima. Iako mi to ne možemo da probavimo taj šećer, azijski narodi još imaju enzim koji su imali naši preci i koji im omogućava da u potpunosti probave sve što nude insekti".

Stručnjak za nutricionizam čak ističe da je muslimanima dozvoljeno da konzumiraju i skakavce, te dodaje da je poslanik Muhammed konzumirao te insekte na svojim putovanjima, što dosta govori o raširenosti konzumiranja insekata širom svijeta.

Profesor Jašić ističe insekti predstavljaju kvalitetnu hranu, bogatu proteinima, što može riješiti velike probleme sa izvorima hrane u svijetu. "Mislim da insekti kao hrana imaju veliku budućnost".

Mentalna blokada

Osnovni problem je ljudi imaju u glavi blokade prema određenim vrstama hrane, koja ih sprečava da jedu određene vrste hrane. "Tim problemom se bavi posebna grana, psihonutricionizam".

Zato određenu hranu bez problema prihvatamo, dok prema drugoj imamo averziju, što uveliko sprečava ljude da jednu insekte.

"Hindusima je neshvatljivo da mi jedemo kravlje meso, muslimanima je odbojno svinjsko meso, zapadnjaci generalno imaju averziju prema insektima… Dosta je tu kulturološkog upliva", kaže profesor Jašić.

Upravo bi taj mentalni problem mogli riješiti 3D printeri, koji bi kao materijal koristili brašno od insekata i koji bi pravili nama privlačna jela.

Što se tiče samih 3D printara hrane, profesor Jašić je mišljenja da je ta tehnologija tek u svojim povojima i da ona ne može trenutno biti nutritivno ispravna hrana, koja u potpunosti samostalno može zamijeniti kompletnu raznovrsnu hranu koja ljudima treba.

"3D printeri hrane imaju budućnost, ali ne u skorije vrijeme", govori profesor nutricionizma.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.