Mladi u Tunisu: Revolucija je prodana
Tri godine nakon svrgavanja predsjednika Zine al-Abidina ben Alija tuniske stranke i dalje vode politički dijalog bez velikog uspjeha. Nema dogovora o novom Ustavu i izborima.
Mladi su razočarani, jer se njihovi životi nisu mnogo promijenili. Ekipa Al Jazeere razgovarala je sa nekim od sudionika revolucije, o njihovim strahovima, nadama i pogledu na budućnost zemlje.
Prije tri godine krenuli su u borbu, kažu, za povrat časti i slobode, da svoju budućnost uzmu u svoje ruke. Nadajući se da će ta budućnost biti drugačija od one koju je nudio režim predsjednika Zin al-Abidina ben Alija.
Mladi Tunižani danas govore o prodanoj revoluciji, o beskonačnim političkim razgovorima bez rezultata.
Nova revolucija
Neki spominju i novu revoluciju. Bloger Sofien Curabi ponovo hoda bulevarom Habiba Burgibe u Tunisu, istim onim gdje se prije tri godine sukobljavao sa policijom. Kaže da je sloboda osvojena, ali da Tunis i dalje nije društvo pravednih. Misli da su mnogi ciljevi revolucije na meti pojedinih političkih partija:
“Osjećam rasterećenost. Mnogi ciljevi zbog kojih sam se borio sada su ostvareni. Ali strah uvijek postoji. Postoje ostaci starog režima koji žele povratak na političku scenu. Čak i pojedine partije koje su u ono vrijeme bile u opoziciji sada ponovo nastoje da ostvare punu kontrolu, ali na jedan podmukao i perfidan način”, govori Curabi.
Naselje Bab Elfela jedno je od siromašnijih u glavnom gradu. U njemu se vodi stalna borba za preživljavanje, uglavnom na uličnim tezgama. Na jednoj od njih Mohamed Amine prodaje garderobu. U naselju ga znaju pod nadimkom Rekoba. Legenda je revolucije u ovom dijelu grada i jedini, kako nam kažu, koji ponovo može da pokrene narod ovdje.
Za njega je revolucija predstavljena kao revolucija gladnih, iako to nikada nije bila.
“Naša borba protiv diktature je bila i borba za čast i slobodu. Ja i veliki broj mojih kolega revolucionara želimo da živimo časno i ponosno u svojoj domovini, u kojoj neće biti društvenog raslojavanja, a ne samo da ne budemo gladni”, kaže Amine.
On želi da živi u jakom Tunisu, zemlji koja će, kako kaže, biti jaka u vjeri, politici i ekonomiji. Tvrdi da će sljedeća revolucija biti sasvim drugačija:
“Vjerujem u ideološke promjene. Ono je bila Revolucija jasmina, a sljedeća revolucija će uz Božiju pomoć da bude revolucija u mozgovima ljudi. Tunis ima jake ljude i revolucija se nastavlja. Bivši sistem se neće vratiti. Očistićemo Tunis od svih izdajnika, plaćenika i korumpiranih vođa.”
U naselju Tedamon upoznali smo Sablija Elevita, dvadesetpetogodišnjaka sa fakultetskom diplomom.
Okružen prijateljima priča nam da su mnogi mladi otišli iz Tunisa. On neće. Za život zarađuje prodajom halve.
“Ja se nisam školovao da prodajem halvu, a ono za šta sam se školovao ne radim. Naši zahtjevi poslije revolucije su da nam država obezbijedi posao u oblastima za koje smo se školovali. Tražimo od države da nas zaposli.”
‘Starci upravljaju mladima’
Mladi su i danas isključeni iz političkog života. O njihovoj sudbini ponovo odlučuju daleko stariji, baš kao i u doba prethodnog režima.
Istraživač sa Univerziteta Oxford Brian Klaas to je nazvao “Ben Alijevim jazom”. Nezadovoljstvo zato danas iskazuju grafitima i porukama: “Starci upravljaju mladima.”
“Mladi u Tunisu se, bez obzira na to kojoj opciji pripadaju, tri godine nakon revolucije slažu da ciljevi te revolucije nisu ostvareni. Ponajviše su kivni na sporost u reformama, ali i na nove vlasti, koje nisu na pravi način pristupile rešavanju problema upravo onih koji su izveli Revoluciju jasmina. Ti mladi i dalje su na margini tuniskog društva”, izvještava Vladimir Bobetić iz Tunisa.
Izvor: Al Jazeera