Migranti kao žrtveni jarci

Namjera Nacionalnog fronta je da se uklone Romi i migranti iz istočne Evrope, koje veliki dio francuskog društva smatra 'nepoželjnima' (EPA)

Piše: Kait Bolongaro

Građani širom Evropske unije su svojim glasanjem odlučivali ko će voditi glavni blok u Evropskom parlamentu narednih pet godina. Rezultati su doveli do historijskih pobjeda krajnje desnice u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Austriji i Danskoj. Euroskeptici su sada spremni za gotovo 30 posto od 751 mjesta kada EP bude zasjedao u junu.

Rezultati iz Francuske predstavljaju najveće iznenađenje. U “političkom potresu” Nacionalni front je osvojio 25 posto glasova, s platformom koja je antiimigracijska, antiglobalizacijska i euroskeptična. Marine le Pen i njena stranka dobit će 24 od 74 francuska mjesta u EP-u. To je prvi put da je ultradesničarska politička stranka pobijedila na izborima u Francuskoj. Iako su rezultati ranijih anketa prognozirali pobjedu desnice, politički stručnjaci su izjavljivali da takav ishod nije vjerovatan.

S obzirom na to da je jedna od najutjecajnijih država u EU, rezultati francuskih izbora imaju snažan utjecaj na odluke donesene u Briselu.

Rezultati ovih izbora različiti su od tradicionalnog stava Francuske prema EU. Godinama je Francuska zagovarala čvrstu proevropsku politiku. Jean Monnet, francuski diplomata, smatra se jednim od osnivača EU-a. Svaka kasnija vlada podržavala je daljnju integraciju i širenje, uključujući i konzervativne predsjednike kao što je Nicolas Sarkozy.

Marine le Pen predviđa da će EU uništiti iznutra, sarađujući s drugim euroskeptičnim liderima. Njen najveći saveznik Geert Wilders, lider Stranke za slobodu iz Holandije, osvojio je samo tri mjesta na ovim izborima, ostavivši Nacionalni front bez ključne podrške. Le Pen je u dva navrata predlagala Nigelu Farageu, lideru Stranke za nezavisnost Velike Britanije, koji je 25. maja dobio dovoljno glasova na Otoku, da osnuju blok. Oba puta ju je odbio.

Antiimigrantski i ksenofobni sentimenti

Marine le Pen bi svoje najbliže saveznike mogla naći u Slobodarskoj stranci Austrije ili Danskoj narodnoj stranci. Alternativa joj je i grčka Zlatna zora, koja redovno nosi epitet neonacističke organizacije. Takva saradnja mogla bi narušiti pažljivo građenu reputaciju Nacionalnog fronta kao populističke partije u kojoj nema otvorenog rasizma koji promoviraju stranke kao što je Zlatna zora.

S obzirom na to da je jedna od najutjecajnijih država u EU, rezultati francuskih izbora imaju snažan utjecaj na odluke donesene u Briselu. Tek će se vidjeti kakva će vrsta politike nastati u toku nove ere ultradesničarske politike u EU, osim pokušaja da se rasformira projekat koji je nastajao 70 godina. Zaokret prema krajnjoj desnici neće nužno dovesti do drastičnih promjena u evropskoj vladi. Stranke desnog centra te ljevičari i dalje će činiti većinu u EP-u, a napredak euroskeptičnih partija mogao bi ujediniti umjerenije stranke da se osigura opstanak EU-a.

Nacionalni front je jasno dao do znanja da imigranti nisu poželjni na francuskom tlu. Ukoliko budu izabrani na predsjedničku poziciju, obećavaju da će uništiti praksu ujedinjavanja porodice, uključujući i slučajeve kada je riječ o supružnicima i djeci francuskih građana.

Ove pobjede imaju važne posljedice na buduće izbore, posebno na državnom nivou. Ako se u Francuskoj ponove rezultati izbora za EU, to bi moglo otvoriti put za pobjedu Nacionalnog fronta 2017. godine. Nekada se to smatralo nemogućim, a sada predstavlja realnu mogućnost, ukoliko se glasanje nastavi prema istom obrascu. Uspjeh Nacionalnog fronta zabrinjavajući je pokazatelj trenutne političke klime u Francuskoj. Otkriva koliko su rašireni antiimigrantski i ksenofobni sentimenti među francuskim narodom, kao i do koje su mjere imigranti postali pogodni žrtveni jarci za sve probleme francuskog društva.

Nacionalni front je jasno dao do znanja da imigranti nisu poželjni na francuskom tlu. Ukoliko budu izabrani na predsjedničku poziciju, obećavaju da će uništiti praksu ujedinjavanja porodice, uključujući i slučajeve kada je riječ o supružnicima i djeci francuskih građana. Ukinuli bi i dvojno državljanstvo u slučaju bilo koje države koja je izvan EU-a, prisilivši ljude da biraju između dva navodno sukobljena identiteta.

Francuzi koliko i Marine le Pen

Drugi prijedlozi zalažu se za ukidanje “slobode kretanja”, pravnog okvira koji daje građanima EU-a pravo na boravak u drugoj državi članici i jednog od najosnovnijih prava ustanovljenih Sporazumom o funkcioniranju EU-a. Francuska bi se povukla iz Šengenskog sporazuma, koji je ukinuo unutrašnje granične kontrole među državama članicama.

Također, zahtijevali bi od poslodavaca da prednost daju Francuzima prijavljenim za posao, što je u suprotnosti s regulativama EU-a. Takva regulativa je jasan napor da se uklone Romi i migranti iz istočne Evrope, koje veliki dio francuskog društva smatra “nepoželjnima”.

Migranti koji nisu Evropljani najgore bi prošli ukoliko bi bile usvojene predložene konzervativne politike. Vladala bi politika nulte tolerancije za ilegalnu migraciju i masovno reguliranje bilo bi ukinuto. Razvojna pomoć, posebno za afričke države, bila bi povezana s repatrijacijom. Čak bi i broj izbjeglica, koje bi bile primljene u Francusku, bio ograničen. Putevi legalne migracije bi, također, bili drastično srezani. Marine le Pen smatra da bi Francuska trebala srezati migraciju na dvadeseti dio trenutnih stopa, od godišnjeg prosjeka koji iznosi 200.000 izdatih viza na samo 10.000 u periodu pet godina. Iako se Francuska bori protiv krize, ne bi bilo posebnih odredbi za migrante profesionalce, što je u suprotnosti s rezultatima studija koje pokazuju pozitivan utjecaj migracije, posebno na ekonomiju.

Sve i kada bi Nacionalni front pobijedio na izborima 2017. godine, brojne manjine arapskog i afričkog porijekla bi ostale.

Borba da se definira francuski nacionalni identitet u centru je platforme Nacionalnog fronta. Marine le Pen i njeni sljedbenici imaju zastarjelu viziju o tome ko su Francuzi. Brojni sadašnji državljani arapskog ili afričkog porijekla potomci su doseljenika koji su došli nakon što je Francuska izgubila Alžir, koji se nekada smatrao jednako francuskim kao i Azurna obala ili Normandija, i ostatak ogromnih francuskih kolonijalnih posjeda.

Sve i kada bi Nacionalni front pobijedio na izborima 2017. godine, brojne manjine arapskog i afričkog porijekla bi ostale, jer su oni Francuzi koliko i Marine le Pen.

Pobjeda Nacionalnog fronta postavlja opasan presedan za budućnost imigracijske politike u Francuskoj. Kao jedna od posljednjih evropskih zemalja otvorenih za migraciju, Francuska bi mogla postati neprijateljski nastrojena prema migrantima iz EU-a i šire. Nadalje, ugrožava legalan status hiljada migranata koji Francusku zovu domovinom i na putu su naturalizacije.

Što je najvažnije, ukoliko francuski i državljani drugih zemalja u EU ne učine ništa u borbi protiv uspona ultradesnice, to podiže zabrinutost zbog mogućeg uništenja navodno fundamentalnih francuskih vrijednosti slobode, jednakosti i bratstva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera