Mešetarske igre SAD-a i Irana

Piše: Marwan Bishara

U prvom komentaru o nuklearnom sporazumu, iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif je kazao da on nije savršen ni za koga, ali da je važan za svakoga. I ja ću dodati: utjecat će na sve na Bliskom istoku te na odnose Zapada s regijom. Ostaje još da se vidi kako će na regiju djelovati njegova provedba i njegove posljedice.

Iako se sve krije u detaljima (ostavljam mnogo kvalificiranijim od mene da govore o centrifugama i rezolucijama), moj stav je da će politika i strategija nadmašiti sve drugo u koračanju naprijed. Neki će biti sretni zbog sporazuma, neki će reagirati histerično. Ali, nema sumnje o historijskoj važnosti sporazuma. On će okončati decenijama duga neprijateljstva, godine poziranja i mjesece špekulacija.

Uspjeh sporazuma će zavisiti od dobre volje obje strane da se on realizira u dobroj namjeri.

Do sporazuma je došlo zahvaljujući posvećenosti američkog predsjednika Baracka Obame i njegovog iranskog kolege Hassana Rouhanija (kojeg je podržao ajatolah Ali Khamenei) te uz podršku njihovih zasebnih društava. U konačnici, uspjeh sporazuma će zavisiti od dobre volje obje strane da se on realizira u dobroj namjeri. Time se misli na to da Iran neće iskoristiti sporazum da u tajnosti proširi svoj program, a da SAD neće zloupotrijebiti sporazum da oslabi Iran.

Samo dio onog što dolazi

Ali, da ne bude zabune, mešetarenje će se nastaviti i u doglednoj budućnosti. Protekla 23 mjeseca su samo dio onog što dolazi. Važnost nuklearnog sporazuma se može cijeniti i vrednovati  samo u okviru sve lošijeg regionalnog strateškog okruženja. Za početak, sporazum će obodriti Iran, uljepšati Ameriku i otuđiti Izrael. Islamska republika Iran više neće biti dežurna babaroga u očima Zapada, već će tu ulogu preuzeti grupa Islamska država Irak i Levant.

Sporazum će, također, uskomešati energetska tržišta, zaljuljat će regionalnu sigurnost, a potencijalno može dovesti do nove utrke u naoružanju. I omogućit će Sjedinjenim Američkim Državama da preoblikuju strateška savezništva i veze, dok će u tom procesu transformirati strateški krajolik na Bliskom istoku.

Sporazum će uskomešati energetska tržišta, zaljuljat će regionalnu sigurnost.

I sve to iranske susjede čini nervoznim. Većina susjeda Irana se brinu – iako zbog različitih razloga – šta sve ovo znači kada je u pitanju utjecaj Teherana na regiju. Većinu Arapa je pogodila iranska podrška tiranskom sirijskom režimu i plaši ih rastuće miješanje i utjecaj Irana u Iraku. Brinu se da će sporazum obodriti Iran da uradi manje-više istu stvar u Jemenu, Libanu, Zaljevu te u drugim regijama Bliskog istoka. Boje se da će Iran iskoristiti regionalni haos i stratešku prazninu da dodatno nasrne na arapske suverene države i da sebe kruniše kao regionalnog vrhovnog vladara.

Izrael se, s druge strane, ponaša, pa… izraelski. Iako je jedina nuklearna sila u regiji, koja navodno posjeduje 100 do 200 nuklearnih bojevih glava, koja je okupirala susjednu zemlju i koja terorizira Palestince, Izrael je kritizirao zapadne sile da su “kapitulirale” pred Iranom, iako većina svijeta smatra da će sporazum sigurno i dokazano ograničiti nuklearni program Teherana.

Nepristojni Netanyahu

Ali, to ne bi trebalo umanjiti činjenicu da su Izraelci zaista zabrinuti. Nakon što im je decenijama govoreno da je Iran egzistencijalna prijetnja i da je SAD neophodni saveznik, najednom su se našli u situaciji da sa strane posmatraju kako SAD i Iran postižu historijski dogovor, unatoč oštrim prigovorima njihovog premijera. Ono što možda i najviše zabrinjava je način na koji se izraelski premijer Benjamin Netanyahu, nepristojno i potpuno, udaljio od Bijele kuće i većeg dijela političkog establišmenta, prije svega Demokratske stranke.

Obamina sposobnost da razdvoji američko strateško razmišljanje od Izraelovog, dok mu pruža bezuvjetnu podršku, bio je ključni faktor za postizanje sporazuma sa Teheranom. On je pokazao da je SAD neophodna supersila, koja može predvoditi čak i kad ne može diktirati rezultate svojim prijateljima i neprijateljima. I da to može učiniti kombinacijom međunarodnih političkih alata, koji uključuju ekonomska, vojna i diplomatska sredstva.

Nuklearni sporazum će osloboditi američku politiku od izraelskog ograničenja.

U konačnici, nuklearni sporazum će osloboditi američku politiku od izraelskog ograničenja i postaviti Ameriku u mnogo ugodniju ulogu od one u kojoj je bila od početka milenija. SAD će biti u stanju posvetiti se sukobima ili rastućim ambicijama sila na Bliskom istoku, kao što bi uradilo svako carstvo koje cijeni samo sebe.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera