Likvidacija u Mostaru: Sistem koji ubicama poklanja slobodu

“Osumnjičeni je od ranije poznat policiji…” Tako je otprilike glasila rečenica je koju smo čuli nakon ubojstva presuđenog ratnog zločinca Marka – Make Radića, za koje je osumnjičen Josip Cvitanović. Slično, ako ne i isto, glasila je rečenica i nakon ubojstva kraj Konjica, za kojeg je zauvijek osumnjičeni – jer mu je presudio policijski metak – Edin Gačić, koji je poznat policiji, nastavio krvavi pohod. Za Gačićem se tragalo osam dana, a iza njega su ostale dvije smrti i veliki upitnici nad sustavom koji ni danas nisu pretvoreni u točke koje zaključuju tko, kad i gdje je zakazao u činjenju ove zemlje sigurnijom.

Za razliku od Gačića, koji je u zatvoru “ležao” zbog okrutnih ubojstava i za kojeg je jedan sustav dizao glas kako nije za “obične slobode”, a drugi sustav glas nije čuo, Cvitanoviću je sustav dao slobodu. Cvitanović je 2004. godine ubio punca, a pokušao je ubiti svoju suprugu i njezinu sestru. No, oružje mu je “zakazalo”. Osuđen je na osam godina zatvora, a njegovu kaznu smanjio je Živko Budimir s pozicije predsjednika entitea Federacija Bosne i Hercegovine, koja uglavnom služi samo za pomilovanja.

Budimirova ‘udarnička’ pomilovanja

Budimir je pomilovao čak 247 osoba, od čega ih se čak osamdesetak veže za ubojstva, pa su ulicama bosanskohercegovačkih gradova uživali u slobodi prilično opasni ljudi, koji će, kako to u državi koja ne vodi brigu ni o čemu, nastaviti živjeti u svijetu kriminala, a neki će, kako je to bio slučaj u Mostaru, ponovno potegnuti oružje. Nije Cvitanoviću smanjena kazna drastično, ali je pomilovanje, pogotovo u slučaju kad ih je Budimir dijelio šakom i kapom, bilo pokazatelj koliko je ovo društvo zanemarivalo problem s onima koji iz zatvora, nakon kazne zbog stravičnih dijela, izlaze na slobodu ne računajući kako će jednog dana tek tako pušteni ljudi biti opasnost po društvo.

S druge strane, sustav je očito zakazao i u drugom doticaju s Cvitanovićem. On je, zajedno s ubijenim Radićem, optužen u predmetu poznatom kao “Liska park”, gdje su se na optuženičkoj kupi, s još četiri osobe, teretili da su na Bajram 1997. godine, “naoružani pištoljima i palicama, napali grupu od više stotina građana bošnjačke nacionalnosti, koji su se, prema prethodno najavljenoj posjeti, kretali u blizini groblja u Liska parku”. Nakon što su ih, “udarcima pomoću palica, pokušali prisiliti da se vrate unazad, počeli su pucati iz pištolja te zajedničkim pucanjem” usmrtili jednu osobu, a teže i lakše ozlijedili 23 osobe.

Taj proces, započet još 2006. godine na Županijskom sudu u Mostaru, nikada nije dovršen, a Cvitanović, koji je početak suđenja dočekao u zatvoru zbog ubojstva punca, bio je glavni akter odugovlačenja procesa. Mijenjao je odvjetnike, žalio se na zdravstvene probleme te gubio svijest tijekom suđenja, što je proces pretvorilo u predstavu koja nije dovršena ni do današnjeg dana.

‘Ribice’ koje popravljaju statistiku

Možda se u tomu svemu i kriju razlozi za Cvitanovićevo ubojstvo suborca, koji je živio povučeno nakon odsluženja zatvorske kazne, no to će valjda razotkriti istraga. Osim toga da je netko već od ranije poznat policiji, ili da se nekako provukao kroz pravosudni rupičasti sustav, često čujemo i kako je istraga u tijeku i ne čujemo kako ne mrda s mjesta. S druge strane, čujemo kako padaju “ribice”, koje popravljaju statistiku sudaca i tužitelja te mažu oči stranim nadglednicima i domaćoj nezainteresiranoj javnosti kako se ipak nešto radi.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Na svu sreću, ovog puta u Mostaru nije zakazala policija, u blizini čijeg se sjedišta ubojstvo i dogodilo. Godinama mrcvarena političkim natezanjima, koje je dovelo do toga da policija sa sjedištem u Mostaru radi za mizeriju i da ne može napredovati u karijeri, policija je uspjela u kratkom roku upratiti Cvitanovićevo kretanje te ga uhititi nedaleko od mjesta zločina. Cvitanović se u Mostar vratio nakon bijega u Čapljinu iz samo njemu znanih razloga, a filmska je akcija policije svu dramu privela kraju prilično brzo. Akcija je, reći će kantonalni ministar policije kasnije, “izvedena na mjestu i u vrijeme gdje se procijenilo da neće doći do ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine” te da “možemo konstatirati ni u jednom trenutku nije bila ugrožena sigurnost u gradu Mostaru i drugim dijelovima županije”.

Unatoč kaosu u kojem djeluju, pokazali su u ovom slučaju hercegovačko-neretvanski policajci da znaju raditi svoj posao. Svi su drugi kaosi pokazali da su kaos. Potpis za utopljivanije zgrade tužiteljstva u Mostaru valjda je trebao baciti u sjenu teške riječi koje je glavni kantonalni tužitelj izrekao zastupnicima u Skupštini govoreći o stanju u pravosuđu i policiji. “Urušava vam se MUP”, rekao je glavni tužitelj, pa je vlast, tehnička – o čemu, opet, nitko ne brine – požurila da tužiteljstvo utješi fasadom, a policiju nabavkom novih uniformi.

Plitki obračuni s protivnicima

To što, kako je naveo tužitelj, policajci “nemaju sposobnosti da se iznesu s najtežim oblicima kaznenih djela” te da bi ih trebalo “osnažiti kadrovski i znanjem opremiti tu instituciju koja bi poboljšala stanje sigurnosti” nikoga nije zanimalo. Srećom, policija ovog puta nije zakazala, a slučaj je toliko zvučan da nije ni smjela. No, politika je ta koja ih koči u tome da djeluju u normalnim uvjetima, pa čak i onda kad ih nedostaje preko 200, a da ih nema tko uposliti niti im omogućiti napredovanje u karijeri, jer ljudi u foteljama ne mogu dogovoriti izbor policijskog ravnatelja.

Zato politika, ili ono što se želi i može u Bosni i Hercegovini nazvati politikom, i ovo ubojstvo koristi za obračune s protivnicima. Neki se, koji trube da su predvodnici u bolje sutra, plitko, zločesto i jeftino obračunavaju s protivnicima ubacujući u kampanju za lokalne izbore sve i svašta, pa i ubojstvo, koje je “zalutalo” u priopćenje Demokratske fronte, koja se kao bori protiv svih trovanja, a truje. Natežući se predizborno, stranka je kampanju, umjesto planovima za lokalno djelovanje, pisala o “terorističkom divljanju” sa silnim epitetima, pokazujući kako se jedna ozbiljna stvar, koja pokazuje sve rupe društva, pretvara u plitko obračunavanje i dokaz na što se svodi borba onih koji bi da osnaže sustav i sustave umjesto onih koji su ga učinili ovakvim kakav jest.

Dok slušamo kako nas umaraju pričom o reformama u kojem se izlizuje pravosuđe, ne dobivamo ništa nego pucnjeve u noćima, isprazne priče i rečenice iz policijskih izvješća i sa sudskih procesa koje izazivaju podsmijeh. Izazivaju negdje u dubini i strah, ali tiho, jer sve su ovdje reakcije na naopako tihe, a posljedice krvave nakon kojih slijede izlizane rečenice naučenih priopćenja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera