Ksenofobi, homofobi i nacionalisti će ‘nadmašiti’ i Berlusconija

Italija je dobila novu Vladu, na čijem čelu je Giuseppe Conte, čovjek bez političkog iskustva i nepoznat široj javnosti, te dva potpredsjednika – Luigija di Maia i Mattea Salvinija – koji već prvim porukama i potezima najavljuju buru na talijanskoj i europskoj političkoj sceni. Za dvojicu vicepremijera i druge ministre koji dolaze iz njihovih stranaka, Lige i PoKreta Pet zvijezda, analitičari tvrde da su ne samo euroskeptici, nego i ksenofobi, homofobi, nacionalisti… I još da su, u usporedbi s nekim liderima iz prošlih vremena, gora kombinacija od Silvija Berlusconija.

Salvini je odmah otvorio temu koju je dobrano koristio tokom predizborne kampanje, a to je odnos prema migrantima i izbjeglicama, poručivši da Sicilija “neće biti izbjeglički kamp Europe”.

“Neću samo stajati po strani i ne činiti ništa, dok oni [migranti] samo dolaze i dolaze. Trebaju nam centri za deportaciju. Dobra vremena za migrante su prošla. Vrijeme je da počnu pakirati kofere”, rekao je Salvini, čelnik desno orijentirane Lige, koja je uoči izbora izbacila regionalnu odrednicu “sjeverna”, kako bi se približila biračima u cijeloj Italiji.

Zatvorit će neregistrirane džamije

U koalicijskom sporazumu dvije stranke su otvorile i frontu prema Europskoj uniji, dogovarajući politike koje predstavljaju izravno kršenje europskih pravila o fiskalnoj disciplini, ponovili su i kako je euro bio i ostaje pogreška, ali i poručile, nešto poput pojedinih balkanskih lidera, da će im u vanjskoj politici SAD biti saveznik, a Rusija ekonomski partner.

Italija se mora suočiti s imgrantima

Christian Eccher priznaje da Salvini ‘nije uopšte glup i zna da može da vrati kući migrante koji potiču iz zemalja sa kojima Italija ima neki sporazum – ostalima ne može ništa’.

‘Oni će da se pakuju i kuda da idu? Nigde. Verovatno će lutati po gradovima ako Salvini bude zatvorio izbegličke centre na jugu Italije. Desiće se isto ono što se desilo u Mađarskoj: [premijer Viktor] Orban je zabranio da se prosi i da se spava na ulicama. Posledica? Beskućnici nastavljaju da spavaju na ulicama, zato što nemaju kuda da idu. Isto će se desiti sa migrantima, koji će možda promeniti rutu, ali će ipak stići u Evropu i u Italiju. Neka Italija prihvati činjenicu: nalazi se u sredini Sredozemnog mora, koje je oduvek mesto susreta. Ali, Italijani se boje i to je problem’, zaključuje Eccher.

Najoštriji su, ipak, ostali prema migrantima i izbjeglicama, tražiteljima azila te najavili gradnju kampova, kojima je ključna funkcija ubrzavanje deportacija ilegalnih imigranata, čija je brojka u Italiji odavno premašila pola milijuna. Imali su poruku i za vjerske manjine, posebice muslimane, navodeći kako će imami morati biti registrirani u državnim uredima, a neregistrirane džamije biti zatvorene.

‘Selfie’ poze novih vicepremijera

Na pitanje jesu li kažnjavanjem elita na vlasti i nedavanjem glasa dosadašnjim političkim strukturama talijanski birači, zapravo, kaznili sami sebe, jer su očito dobili Vladu koja nosi brojne sufikse koji aludiraju na fobije, slobodni novinar Darko Labor odgovara negativno. Smatra da je “pravo pitanje što misle te donedavne elite, koje su uglavnom posvađane, razjedinjene i bez, kako sada izgleda, ikakve ideje za bilo bližu, bilo dalju budućnost”.

Za dvije stranke koje su preuzele vlast, odnosno njihove čelnike, primjećuje da su svaki dan u “selfie” pozama s obožavateljima, a da premijera Contea “nitko nije ni čuo ni vidio u prvim danima mandata”. Salvini je, doduše, preuzeo primat, pa je svojim izjavama potaknuo brojne reakcije javnosti.

“Movimento 5 Stelle prekršio je svoj temeljni postulat, a to je da neće koalirati s onima koji su doveli Italiju u, kako kažu, aktualno loše stanje. U te su ubrajali i Legu. Lega je, pak, s druge strane, izašla iz okvira takozvanog desnog centra formirajući Vladu s grillinima. Nakon rijetko viđenih političkih veleslaloma, Talijani su dobili Vladu u kojoj su dva glavna protagonista Luigi Di Maio i Matteo Salvini. Uz to što su potpredsjednici Vlade, Salvini je i ministar unutarnjih poslova, a Di Maio ministar rada, što je mnogima predmet ismijavanja, jer mu je to ujedno i prvi posao u životu”, konstatira Labor.

Četiri premijera bez izborne podrške

PoKret Pet zvijezda osvojio je 32 posto glasova na izborima, a Liga 17. Iako je to gotovo polovica onih koji su izašli na izbore, još uvijek je u konkretnim brojkama trećina, jer je za te dvije političke opcije glasalo 17 milijuna od ukupno 51 milijun birača. No, postizborne ankete govore da je Pet zvijezda još uvijek iznad 30 posto podrške ispitanih, dok je Liga u uzletu i sada je na 27 posto.

Pobjeda na izborima ujedno je i legitimacija za stvaranje vlade, a dvije stranke su doista ostvarile izborni uspjeh, ukazuje talijanski novinar Gabriele Marconi. Podsjeća i kako je prije aktualne Vlade Italija imala četiri premijera (Mario Monti, Enrico Letta, Matteo Renzi i Paolo Gentiloni) koji na tu poziciju nisu došli kao pobjednici na izborima, već na osnovu odluke predsjednika Republike Italije.

Pitanje imigracije nije italijansko, nego evropsko

Da je u Italiji na djelu i produbljenju postojeće izbegličke krize smatra i Radivoje Jovović.

Ukazuje kako su Liga i Pokret najavili pridruživanje korpusu ksenofobnih vlada Europe koje odbacuju dogovore o preuzimanju i raspoređivanju azilanata.

‘Istini za volju, jedan od uzroka uspona ovih partija na vlast krije se i u nerazumevanju od pojedinih država Unije da pitanje imigracije u Italiju nije italijansko, već evropsko. Nedostatak šire evropske solidarnosti u pružanju pomoći ‘italijanskim’ imigrantima predstavljao je ulje na vatri ksenofobije i antievropejstva’, navodi on.

‘Ukoliko se Unija i evropske demokratije žele spasiti, neophodna je politika dosledne solidarnosti, kao i neka vrsta minimalnog socijalnog sporazuma. Neoliberalizam, koji je širom otvorio vrata buktanju nacionalizma i populizma, mora biti zamenjen značajno humanijim društveno-ekonomskim okvirom’, dodaje Jovović.

“Lega i Cinque Stelle, čak i ako dolaze s različitih pozicija, imaju zajedničku čvrstu želju da obnove Italiju bez ispunjavanja zahtjeva međunarodnih sila, koje imaju geopolitičke i spekulativne interese ‘korištenja’ naše zemlje kako bi oni bili zadovoljni. Ovo mi djeluje kao dobar preduvjet za kretanje novim putem, jer samo zdrava i snažna Italija može pridonijeti europskoj i svjetskoj stabilnosti”, smatra Marconi.

Izbjeglička kriza neodrživa

I on koristi termin “izbjeglički kamp”, navodeći kako su Italiju tako promatrali jer je na sebe preuzela mnoge probleme krize migracija. Upućuje kritiku europskim državama koje “zatvaraju svoje granice ekonomskim migrantima i izbjeglicama, ali zahtijevaju da Italija pruži dobrodošlicu svakome bez diskriminacije”.

“U Italiji je situacija apsolutno neodrživa, jer se dnevno na njezine obale iskrcavaju tisuće muškaraca, žena i djece s afričkih obala. A vrlo često oni koji za sebe tvrde da ‘bježe od rata’ ustvari su ekonomski migranti, koji ne bi imali pravo na izbjeglički status. I oni u pometnji uvijek uspiju nestati u labirintu birokracije”, primjećuje Marconi.

Kad su sporne Salvinijeve izjave izbjeglicama u pitanju, navodi kako je, zapravo, rekao da će “oni koji imaju pravo na azil i koji su pošteni radnici uvijek biti dobro primljeni (čak i ako Italija ne bude mogla preuzeti odgovornost za sve njih), ali će oni koji dođu s kriminalnom namjerom biti vraćeni kući”.

“Lako je kritizirati Italiju, ali bi bilo dovoljno pogledati policijske izvještaje da se shvati kako su zločini koje su počinili nepošteni migranti veoma ozbiljan problem. I taj problem dodatno hrani stvarni problem trgovine robljem, ljudi spremnih za rade za ‘crkavicu’, što poništava zaštitu izborenu tokom više stoljeća borbe za radnička prava”, dodaje Marconi.

Dolaze zanimljiva vremena

I Italija, i Europska unija imat će pred sobom zanimljivo razdoblje, prognoziraju analitičari, jer su na vlasti u jednoj članici desničari, populisti i euroskeptici. To se do sada nije dogodilo jer su takve političke opcije uglavnom bile manjinski partneri u europskim vladama. Još zanimljivija je činjenica da su ključne poluge vlasti – unutarnje poslove, rad, ekonomski razvoj – preuzela dvojica lidera vladajućih stranaka, Salvini i Di Maio. I djeluju po principu “Italy First” (Italija na prvom mjestu), što je, zapravo, parafraza “America First” američkog predsjednika Donalda Trumpa.

A šta kad Italija ukine sankcije Rusiji?

Svjestan je najave „teških razgovora“ o reformi određenih sporazuma koje su Uniji obećali iz nove talijanske vlade, a posebice u pogledu „paketa ekonomskih i antiimigrantskih mera“. Zahtijevaju i poseban tretman za Italiju i zato su, kako primjećuje Jovović, „teškoće za Uniju utoliko veće ukoliko se ima u vidu veličina italijanske ekonomije i činjenica da je Italija i simbolički važna kao jedna od zemalja-osnivača prvobitnih evropskih zajednica“. I na sve to, dodaje, „ni planirano ukidanje sankcija Rusiji neće pomoći evropskom zajedništvu“

“Ne znam koliko su Salvini i Di Maio spremni da se bave politikom: liče na Trumpa i nemaju jasnih ideja. Postoji i mogućnost da počnu da se svađaju i da Vvlada u roku od nekoliko meseci propadne”, primjećuje Christian Eccher, docent na studijima talijanskog jezika na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

Smatra kako je djelovanje po principu “Italy First” zapravo “apsurdno u globalizovanom svetu, kad bi svi trebali da promovišemo diskurs o čovečanskoj vrsti”.

“Kao što je dobro primetio Zygmunt Bauman: U sadašnjem svetu ili ćemo se svi zajedno spasiti, ili ćemo svi zajedno da umremo. Nema druge opcije. Slažem se i da je sadašnja Vlada gora opcija od Silvija Berlusconija, koji je barem znao šta je politika i kako da postigne neki kompromis”, kaže Eccher.

Borba protiv ‘zlih elita’ Rima i Brisela

Po mišljenju Radivoja Jovovića s Fakulteta za pravne i poslovne studije “Dr Lazar Vrkatić” iz Novog Sada, koji je i doktorirao na talijanskom stranačkom sustavu, “izbor italijanskog birala bio je između lošeg i goreg”.

“Birač zasićen uvek-više-predstavničke-a-uvek-manje-demokratije, nezaposlenosti i nesigurnih poslova poželeo je jednostavna rešenja, koja su ponudili Pokret Pet zvezda (tobožnju neposrednu demokratiju i velika socijalna davanja, poput garantovanog osnovnog prihoda) i Liga (koja je već tradicionalno ponudila niže poreze privredi uz, takođe, značajnu socijalnu zaštitu). Zajednička nota ovih partija je, pak, i agenda borbe protiv ‘zlih elita’ Rima i Brisela, ali i otvoreno raspirivanje mržnje prema imigrantima. Vesti su, dakle, u konačnom od loših postale veoma teško snošljive”, primjećuje Jovović.

Ne vjeruje da nova Vlada ima realno održive mogućnosti da ispuni predizborna obećanja, ali je uvjeren da će manipulirati na razne načine kako bi prikrila nestručnost. I zbog toga, ali i drugih razloga, smatra da su dvije stranke na vlasti “loš glas tržištima, stabilnosti Evropske unije, ali i demokratiji i suživotu”.

“Njihov rečnik je vulgaran, njihove poruke preteće. Dovoljno je samo reći da je Matteo Salvini, koji je pre nekoliko meseci najavio ‘masovno čišćenje’ upotrebom ‘snažnih metoda’, postao ministar unutrašnjih poslova. Situacija, na kraju, deluje kao savremena verzija propasti Vajmarske republike”, upozorava Jovović.

Izvor: Al Jazeera