Korporativna sigurnost kao dio nacionalne sigurnosti

Djelokrug korporativne sigurnosti obuhvata više zaštitnih funkcija, od kojh su najznačajnije informacijska sigurnost, privatna zaštita, tehnička zaštita, zaštita od požara, zaštita na radu, te zaštita poslovne tajne i intelektualnog vlasništva.

Svjetske kompanije su počele primjenjivati korporativnu sigurnost još osamdesetih godina prošlog stoljeća, u tom okviru sigurnost u poslovanju postaje strateško, a ne tehničko pitanje. Savremeno poslovno okruženje se mijenja, te tako rizici i prijetnje po poslovanje postaju raznoliki uz različite manifestacije koje su prisutne na globalnom nivou.

Stanje u oblasti funkcionisanja i razvoja korporativne sigurnosti u državama regiona je kao i u većini oblasti prilično neuređeno i na različitom nivou primjenjivosti.

Zbog globalizacije ekonomije, evidentna je veza između sigurnosti kao državnog sistema i njene ekonomije, što određuje i njihovu međuzavisnost, mišljenja je Mladen Blagovčanin, penzionisani kriminalistički inspektor. Analizirajući stanje u državama regiona Blagovčanin dodaje:

„U državama regiona, zadnjih godina sigurnost u korporativnim i industrijskim sistemima pokušava se podvesti kao dio podsistema civilne i nacionalne sigurnosti, što je u nekim državama većim dijelom i učinjeno.“

Korporativna sigurnost u regiji

Hrvatska je, prevashodno zbog reformi koje je poduzimala na putu članstva u EU, dosta više ulagala u ovu oblast, te imaju i integrisan sistem nacionalne (domovinske) sigurnosti koji je pod nadležnosti države uz punopravno učešće privatnih sigurnosnih agencija.

Prema riječima predsjednice Hrvatskog ceha zaštitara Lidije Stolica u industriji privatne sigurnosti u Hrvatskoj radi preko 15.000 licenciranih djelatnika. Takođe, pripremljen je prijedlog Vladine uredbe o uvjetima i kriterijima angažiranja pravnih osoba privatnog i javnog sektora u aktivnostima sistema domovinske sigurnosti, a u toku je izrada Priručnika za upravljanje u izvanrednim i kriznim stanjima, koji će biti gotov do kraja prvog tromjesečja 2020. godine.

Osim privatnih zaštitarskih firmi, kao dio korporativnog sistema sve veće kompanije u Hrvatskoj imaju odjele koji se bave korporativnom sigurnosti, kao što su Ina, namjenska industrija, transportne, telekom i IT kompanije, banke i sl.

U Srbiji stručnjaci za sigurnost iz državnog i privatnog sektora pokušavaju uticati na to da se značajnije prepozna uloga korporativne sigurnosti. Tako su iz Asocijacije menadžeri bezbednosti, mišljenja da bi Srbija u toku procesa pridruživanja EU trebalo da usvoji zakon o kritičnim infrastrukturama koji će biti usklađen sa elementima Direktive 2008/114/ES.

Na taj način, podigli bi nivo interoperabilnosti Republike Srbije sa EU-om, a u pogledu mjera zaštite kritične infrastrukture, sve države, uključujući i Republiku Srbiju, moraju da utvrde i određene postupke za zaštitu kritične infrastrukture ili oporavak u slučaju krizne ili vanredne situacije. U Srbiji značajne kompanije takođe imaju neku vrstu korporativne sigurnosti involvirane u organizacijsku strukturu prvenstveno državnih kompanija, ali sve više i u strukturu privatnih kompanija.

U Bosni i Hercegovini se takođe čine koraci kako bi se prilagodile zakonske regulative, ali i da se prepozna značaj korporativne sigurnosti, posebno zbog činjenice da je u BiH prisutan strani kapital, a da postojeće državne i privatne kompanije nemaju jedinstven pristup ovom pitanju.

Ono što važi za BiH kao i za ostale države regiona, a koje su aspirantice za članstvo u EU, je prilagođavanje zakonskih odredbi sa onima iz EU-a, ali i izmjene u sistemu obrazovanja i pozicioniranja stručnjaka za korporativnu sigurnost na tržištu rada.

Crna Gora, ima ključne slabosti koje su zajedničke za sve zemlje Zapadnog Balkana, uključuju slabu vladavinu prava i relativno niske kapacitete javne uprave. Što se tiče ovog drugog, treba i napomenuti da je moderna crnogorska država ne samo među najmlađima u regionu, nego je i daleko najmanja.

Nastavak približavanja Crne Gore ka EU ostaje ključno spoljno uporište za reforme. Crna Gora je trenutno najnaprednija zemlja u regionu Zapadnog Balkana u pogledu njene integracije u EU. Od kad su pregovori o pristupanju EU formalno pokrenuti 2012. godine, Crna Gora je otvorila 26 pregovaračkih poglavlja, uključujući kritična poglavlja koja se odnose na vladavinu prava.

Najvažnija činjenica koja karakteriše sigurnost je ipak punopravno članstvo Crne Gore u NATO, što je dovelo i do napretka u povećanju povjerenja investitora uslijed povećane stabilnosti. Ipak je ostalo još dosta posla na sistemskom rješavanju pitanja korporativne sigurnosti u Crnoj Gori, ali su olakšani taj put i predstojeće aktivnosti zbog direktne podrške EU.

U zadnjih dvadeset godina, korporativna sigurnost je često usmjerena prevashodno na informacijsku zaštitu, iako podaci iz istraživanja, pokazuju da je uzročnik gubitka poslovnih informacija ljudski faktor u više od 70 posto slučajeva. Nakon globalnih promjena sigurnosnih prijetnji, korporativna sigurnost u poslovanju turističke privrede je postala vrlo značajna i to su već uvidjeli u državama u kojima turizam donosi najviše prihode, te poduzimaju konkretne mjere.

Turizam i sigurnost

O tome koliko je sigurnost važna u turizmu, Dorotea Strelec sa Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba, kaže:

„Neposredno nakon terorističkih napada države mete tih napada, a posebice gradovi/turističke destinacije koje su bile izložene terorističkim djelovanjem uglavnom bilježe osjetan pad broja posjetitelja. Neki od najranijih primjera iz 21. stoljeća su Washington i New York nakon 9/11 te Bali nakon napada 2002. i 2005. godine.“

Kasniji napadi poput onog na Pariz 2015. i Bruxelles 2016. godine, također su kao posljedicu imali smanjenje broja posjetioca, no ove su se metropole relativno brzo, otprilike unutar godinu dana, uspješno oporavile od napada i broj turista izjednačio se razdoblju prije napada. Druge države turisti percipiraju kao sigurnije, te one bilježe veći broj posjetitelja nakon što napad izbije u pojedinoj državi, pojašnjava Strelec.

Korporativna sigurnost, kao i druge oblasti ljudskog djelovanja direktno ovisi o globalnim trendovima, a posebno o globalnim sigurnosnim izazovima i prijetnjama. Turizam je svakako grana koja je taj globalni uticaj itekako osjeti i trpi posljedice. Strelec, koja istražuje povezanost turizma i terorizma, kaže:

„Bliskoistočne države koje su 2010. godine bile uključene u Arapsko proljeće u tom su periodu počele bilježiti smanjenje broja stranih turista, posebice Sirija i Libija u kojima je ubrzo nakon demonstracija došlo i do građanskih ratova te potpunog sloma turizma. Osiguravajuće su kompanije vrlo brzo nakon izbijanja nestabilnosti u Siriji prestale izdavati police osiguranja za turistička putovanja u tu zemlju.“

S druge strane, susjedne države koje nisu bile uključene u Arapsko proljeće, primjerice Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar, upravo su zahvaljujući nemirima u susjednim državama postale privlačnije za strane turiste jer su percipirane kao stabilnije i sigurnije destinacije, zaključuje Strelec.

Evidentno je da države regiona trebaju iskoristiti iskustva susjednih država koje su već u EU, ali i prilagoditi elemente korporativne sigurnosti vlastitoj državi i unutarnjim specifičnostima.

Ne treba apriori odbaciti ni dobre strane sistema zaštite i sigurnosti infrastrukture iz bivšeg sistema, mišljenja je Blagovčanin i dodaje da svakako treba uvesti nove standarde u oblast korporativne sigurnosti, posebno u domenu informacijske sigurnosti.

Izvor: Al Jazeera