Ko je dolazio u tajni klub hrvatskih političara

Daljnji rasplet afere Janaf doveo je do saznanja da je u privatni prostor, u kojem se navodno vršila i primopredaja novca u koruptivne svrhe, optuženog direktora Janafa Dragana Kovačevića navraćala i nekolicina ministara iz Vlade Andreja Plenkovića te aktualni predsjednik Zoran Milanović. Očito u taj „klub“ nije mogao doći baš bilo tko, te su direktori, suci, ministri i predsjednici (Milanović i bivši predsjednik Stjepan Mesić) imali potrebu nalaziti se daleko od očiju javnosti da bi u miru raspravili neke teme koje nisu mogli u svojim uredima ili terasama restorana.

Često se u politici, ali i biznisu, govori o neformalnim kanalima donošenja odluka na partijama pokera ili u tzv. muškim klubovima (old boys clubs). Jesu li ovi političari samo bili na krivom mjestu u krivo vrijeme? Ili su ipak samo bili na pravom mjestu u krivo vrijeme? Zašto je problematično tajno druženje državnih dužnosnika s upraviteljima javnih poduzeća?

Trenutno se ne zna jesu li ministri i aktualni predsjednik tamo dogovarali neke poslovne aranžmane ili usuglašavali političke smjernice s odabranom ekipom, ali svakako je zabrinjavajuće njihovo ugodno ćaskanje s optuženikom za ozbiljne koruptivne radnje u, kako posjetitelji kažu, neuglednom prostoru u podrumu. Reakcije sudionika i nervoza vezana uz otkriće njihovog sudjelovanja u tim druženjima svakako budi sumnju i zanimanje u široj javnosti.

Ministri pokušavaju što manje komunicirati o svojoj upletenosti uz nadu da će taj interes javnosti iščeznuti, a mantra koju ponavljaju je da tamo nisu bili u vrijeme lockdowna uvedenog zbog epidemije korona virusa. Taj aspekt je samo dio šireg problema i ne bi trebalo dopustiti da zasjeni ostatak priče. U tom pogledu zanimljiva su i ostala opravdanja ministara.

Pitanje odnosa

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Josip Aladrović, svoje posjete opravdava time da je s Kovačevićem u rodbinskim odnosima, a ističe i da Janaf nije u njegovom portfelju. Naravno, opće je poznato da ministri mogu utjecati samo na događanja u svom portfelju i ne mogu drugim ministrima sugerirati što bi trebalo napraviti. Naravno, zanemaruje Aladrović i mogućnost da je Kovačević mogao vršiti i utjecaj na njega. No, i da se prihvati Aladrovićeva izjava kao potpuno plauzibilna, onda je njome samo stvorio problem svom kolegi ministru u čijem portfelju jest Janaf.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Naime, jedan od posjetitelja bio je i Tomislav Ćorić, ministar gospodarstva i održivog razvoja i ukoliko se Aladrović „oprao“ izjavom da Janaf nije u njegovoj nadležnosti, onda bi Ćorić morao naširoko objašnjavati svoje posjete „klubu“. Ipak, Ćorić je prvo nervozno objašnjavao je li morao na ulazu u „klub“ ostavljati mobitel rekavši da „to nije informacija koju želim podijeliti s hrvatskom javnošću“, a zatim i da se javnost „zabavlja stvarima koje su ispod svake razine.“

I dok se Aladrović pravi da je sve to samorazumljivo, Ćorić iz nekog razloga želi da javnost skrene pogled, ali vjerojatno nikako ne na aferu s Josipom Rimac i vjetrenjačama u kojoj se također vrlo glasno spominjao. Najbolje objašnjenje među ministrima ipak je ponudio Oleg Butković, ministar mora, prometa i infrastrukture, rekavši „kada su u tom klubu bili i drugi visoko rangirani dužnosnici, onda sam i ja bio znatiželjan da vidim kakav je to klub.” Korektno, doduše malograđansko, objašnjenje koje ne treba dodatno secirati.

Njihove dolaske je komentirao i predsjednik Milanović smatrajući da su tamo dolazili kao zadnji magarci, ali je objašnjavajući svoje odlaske pokazao potpuno nerazumijevanje situacije. Tako Milanović proziva Andreja Plenkovića da je ovaj morao znati za istragu i biti obavješten, a istodobno ga njegovi sadašnji suradnici te bivši ministri iz njegove Vlade uporno demantiraju. Nadalje, iako je tijekom predsjedničke kampanje naglašavao da se ne druži s polusvijetom, ipak si je dopustio pohode u skrivene odaje s osobom koja je završila pod optužbom za ozbiljan kriminal.

Nenaučena lekcija

Očito nije naučio lekciju od svoje prethodnice da se ne ide na tajne zabave ili u tajne klubove dok se obavljaju visoke javne dužnosti. Izjave „da je bilo puno hrane koja bi se inače bacila“ te ona „da u Hrvatskoj, srećom, nema gladnih“ samo sugeriraju da bi se Milanović više trebao kretati ulicom gdje ljudi vade ostatke hrane iz kontejnera, a manje po podrumima u kojima se, što bi rekao Balašević, „nekad dobro jelo, baš.“

Stvar je jednostavna. Ukoliko ste predsjednik ili ministar (ili neki drugi izabrani javni dužnosnik) onda ne bi trebali ići u tajne klubove. Makar vas mamili ostacima hrane. Makar vam taj „klub“ vodio rođak. Pa makar samo htjeli malograđanski zaviriti unutra jer ste čuli da tamo idu i neki drugi uglednici. A ako odete i otkrije se da se uz taj klub veže kriminalna priča, nemojte tvrditi da se to ne tiče javnosti. Jer ispod svake razine je jedino to što smatrate da su građani dovoljno poslušni da bi svaki put trebali skretati pogled kod ovakvih pitanja. Možda ste zaista bili na krivom mjestu u krivo vrijeme, ali dok god postoji mogućnost da ste bili na pravom mjestu u krivo vrijeme postojat će i sumnja da ste zlorabili svoje javne pozicije.

Nama građanima samo ostaje da ih, kao u već spomenutoj Balaševićevoj pjesmi, pitamo: „Ljudi, dokle?“

Samo da odgovor ne bude isti kao u pjesmi, jer ostat ćemo i bez javnih poduzeća i javnog novca, a odoše i šnenokle. 

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera