Kandidati za Predsjedništvo BiH (II): Odnos sa SAD-om, Turskom i islamskim svijetom

Najvažnije pitanje je ko od kandidata može ovu zemlju povesti na put ka punopravnom članstvu u NATO (AP)

(Analizu su pripremili Ešref Kenan Rašidagić, Ahmet Alibašić, Ensar Eminović, Emir Hadžikadunić i Amel Kovačević.)

Što se tiče odnosa sa tradicionalnim saveznikom BiH, Sjedinjenim Američkim Državama, niti jedan kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva ne uživa monopol dobrih odnosa sa američkom administracijom.

Bez obzira što se u pojedinim medijima konstantno provlači teza da ovaj ili onaj kandidat ‘imaju podršku SAD-a’, što valjda podrazumijeva da je oni drugi nemaju, američke su se diplomate jasno i javno odredile da Sjedinjene Američke Države podržavaju demokratsku volju bh. glasača, odnosno da posljedično podržavaju onog kandidata kojeg narod u oktobru izabere da zastupa njegove interese u narednom periodu. Uzgred budi rečeno, pokušaji instrumentalizacije kritika iz određenih stranih institucija na račun reakcije domaćih vlasti na poplave nisu relevantne u ovom kontekstu, jer ne spadaju u domenu rada Predsjedništva.

Rejting u Washingtonu

Štaviše, postoji saglasnost da su Oružane snage, čiji je civilni zapovjednik Predsjedništvo, odlično odradile svoj dio posla.

Cerić sa papom Franjom

U uskoj vezi sa cjelokupnim odnosima sa muslimanskim i arapskim zemljama jeste i pitanje pozicioniranja Bosne i Hercegovine u problematici i geopolitičkim jednačinama vezanim za rat protiv terorizma. I Izetbegović i Cerić o ovom pitanju njeguju balansiran stav, u kojem se naglašava potreba saradnje po ovim pitanjima sa relevantnim faktorima na Zapadu, dok se istovremeno njeguju odnosi sa ključnim akterima u muslimanskom svijetu, a sve u cilju zaštite ekonomskih i drugih interesa BiH, kao što je to ranije razmotreno u ovom tekstu.

Konstantne prozivke

Bosna i Hercegovina je tako i zvanično članica Alijanse za borbu protiv terora, koju predvode Sjedinjene Američke Države, koja istovremeno njeguje prijateljske odnose sa svim značajnim državama muslimanskog svijeta. S druge strane, Radončić svojom ostrašćenom politikom, koja se protivi svemu sa muslimanskim predznakom i konotacijama, kao i konstantnom politikom sumnjičenja svega takvog u vezi sa BiH, ovu zemlju sa relativnom većinom muslimanskog stanovništva u ratu protiv terorizma kontinuirano implicitno svrstava na stranu negativaca.

Konstantne prozivke političkih protivnika za navodne veze sa ‘fundamentalistima’, stavljanje pod lupu aktivnosti muslimanskih investitora i posjetilaca u BiH itd., predstavljaju vrhunac politikanstva u dnevnopolitičke svrhe, koje, međutim, može imati ozbiljne posljedice za položaj i sigurnost ove zemlje u regionalnim i međunarodnim odnosima. Potpuno je nejasno zašto Radončić svojom politikom i izjavama kontinuirano pruža potporu kojekakvim opskurnim regionalnim ‘ekspertima za terorizam’, koji jedva čekaju šansu da svoje apokaliptične vizije Bosne i Hercegovine kao terorističke baze i Bošnjaka kao ‘bijele Al-Kaide’ potkrijepe izjavama i politikama jedne od vodećih političkih figura unutar same BiH i bošnjačkog korpusa.

(Sutra čitajte – Kandidati za Predsjedništvo BiH (III): Regionalna saradnja)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera