Oglasi

Kandidati za Predsjedništvo BiH (I): Predispozicije i potencijal bošnjačkih kandidata

Radi konciznosti i ostanka u domenu relevantnog, analiza će se baviti kandidatima koji imaju koliko-toliko realnu šansu na predstojećim izborima.
Ugled i prestiž članstva u kolektivnom šefu države u priličnoj su nesrazmjeri sa stvarnim ovlastima koje Predsjedništvo BiH imaEPA

(Analizu, koja će biti objavljena u tri dijela, su pripremili Ešref Kenan Rašidagić, Ahmet Alibašić, Ensar Eminović, Emir Hadžikadunić i Amel Kovačević.)

Sudeći po zastupljenosti u medijima i popularnom diskursu, bitka za mjesto u Predsjedništvu BiH zaokuplja najveću pažnju kako široke javnosti tako i političkih analitičara koji prate opće izbore u Bosni i Hercegovini.

Bez obzira na to što relativno skromne ovlasti članova kolektivnog šefa države ne daju za pravo onima koji ove izbore smatraju od presudnog značaja za politički život u zemlji u naredne četiri godine, pažnja koja se ovom segmentu izbora pridaje razumljiva je iz više razloga.

Prvo, riječ je o veoma vidljivoj i istaknutoj poziciji, sa jasno definiranom ulogom i u Ustavu i u popularnoj imaginaciji.

Za razliku od zamršene i kompleksne utrke za mjesta u mnogobrojnim skupštinama, kojima je dejtonski ustav "obdario" ovu zemlju, i prolaznog karaktera mjesta u, opet mnogobrojnim, vladama na različitim nivoima vlasti, pozicija člana Predsjedništva BiH je stalnog karaktera, donosi sa sobom prestiž i u zemlji i u inozemstvu i, naposljetku, jasno je profilirana te nosioca uloge stavlja imenom i prezimenom na istaknuto mjesto u javnom i političkom životu zemlje.

Ugled i prestiž

Kao što je već navedeno, ugled i prestiž članstva u kolektivnom šefu države u priličnoj su nesrazmjeri sa stvarnim ovlastima koje Predsjedništvo BiH ima u skladu sa Ustavom.

U članu V Ustava Bosne i Hercegovine decidno se navodi relativno uzak dijapazon ovlasti članova Predsjedništva. U praktičnom smislu, osim dužnosti civilnog zapovijedanja oružanim snagama u BiH, ovlasti članova svode se na predstavljanje države u međunarodnim odnosima, odnosno općenito formiranje i vođenje vanjske politike BiH.

Imajući, dakle, u vidu da je vanjska politika najbitnije pitanje kojim će se u naredne četiri godine baviti budući član Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda, ova analiza ima za svrhu uporediti predispozicije i potencijal bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo da vode uspješnu vanjsku politiku zemlje.

Radi konciznosti i ostanka u domenu relevantnog, analiza će se baviti samo kandidatima koji imaju koliko-toliko realnu šansu na predstojećim izborima, a to su, prema općoj ocjeni stručne i šire javnosti: Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Mustafa Cerić, Emir Suljagić i Bakir Hadžiomerović.


Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Mustafa Cerić, Emir Suljagić, Bakir Hadžiomerović

Jedan od razloga za ovu analizu je i vrlo zanimljiv fenomen šarolikosti i brojnosti kandidata u bošnjačkom nacionalnom korpusu, što nikako nije slučaj kod druga dva naroda u Bosni i Hercegovini.

Naravno, politički pluralizam je jedna od ključnih odlika demokratije, ali u svom ekstremnom obliku dovodi do srozavanja reputacije političkih institucija i demokratskog procesa.

Praksa pokazuje da se u zrelim demokratijama Zapada kandidati za najviše političke funkcije filtriraju kroz cijeli niz neformalnih demokratskih institucija i procesa, ostavljajući samo najjače i relevantne kandidate u izbornoj utrci.

Primjer za to su, recimo, unutarstranačke konvencije u Sjedinjenim Američkim Državama koje imaju za cilj da stranke u konačne izborne utrke kandidiraju samo one osobe koji realno imaju izgleda za uspjeh.

Primjer izvrtanja principa pluralizma u svoju apsurdnu suprotnost bili bi izbori u Srbiji pod Miloševićevom vlašću, u kojima je redovno na sve pozicije, na kojima bi se kandidirali Milošević ili njegovi ključni ljudi, bila kandidirana i nekolicina, a ponekad i deseci opskurnih i karikaturalnih likova - sve sa ciljem obesmišljavanja demokratskog procesa i svođenje mogućnosti izbora na samo jednog jakog kandidata.

Lekcije iz proteklih godina

Da sada napravimo malu, ali važnu digresiju. Iskustva političke organizacije u razvijenim demokratskim državama govore da je i najvećim narodima, onima koji broje desetke miliona ljudi, efikasnije djelovati kroz dvije jake stranke suprotne orijentacije (lijevog i desnog centra), uz nekoliko manjih stranaka koje svojim djelovanjem artikuliraju interese manjinskih društvenih skupina i kroz koaliranje sa većim strankama te interese mogu na odgovarajući način zastupati u parlamentu.

Postojanje velikog broja stranaka uvijek dovodi do nestabilnosti političkog procesa, slabljenja institucija i prevladavanja dnevno-političkog diskursa i ispraznog politikantstva nad ozbiljnim i dugoročnim djelovanjem na zaštiti interesa države.

Lekcije iz protekle četiri godine u Bosni i Hercegovini najbolje ilustriraju ovakav stav: umjesto da se u vremenima sveopće ekonomske i socijalne krize omogući djelovanje političkih institucija, koje bi osiguralo njeno rješavanje, preovladavale su politikantske igre i sitni dnevnopolitički interesi.

Drugim riječima, umjesto na savremenu Veliku Britaniju ili Njemačku, naš politički sistem najviše podsjeća na poslijeratnu Italiju ili Francusku u doba Četvrte republike, što su slučajevi ekstremne dominacije politikantskog nad političkim i kao takvi su ušli u udžbenike političkih sistema.

Bosanaca (a naročito Bošnjaka) ima jednostavno malo da bi svoju energiju rasipali na desetke stranaka, što naposljetku dovodi do paralize sistema i kriza poput ove u kojoj se nalazimo.

U svrhu preglednosti, ovu komparativnu analizu ograničili smo na odnos predsjedničkih kandidata prema ključnim pitanjima sa kojima će se onaj ko pobijedi susretati u naredne četiri godine.

Ta pitanja dijele se na politiku i pristup kandidata prema, uvjetno rečeno, Zapadu (što podrazumijeva pitanja vezana za procese evropskih i euroatlanskih integracija), odnosno Istoku (pitanja vezana za odnose sa Turskom i općenito muslimanskim svijetom).

Također, analizirat ćemo politiku i pristup kandidata kada je riječ o pitanjima regionalne saradnje, kao i nekim od gorućih svjetskih problema koji imaju reperkusije i na BiH, poput problema terorizma.

BiH i euroatlantske integracije

Krenimo, dakle, redom. Kada je riječ o pristupu prema Zapadu, ključna dešavanja u narednom periodu svodit će se na odnose prema Evropskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU i punopravnog članstva u NATO savezu.

Kad je riječ o Evropskoj uniji, ona je u narednom petogodišnjem periodu i zvanično obznanila da je zatvorena za prijem novih članica.

Ključno pitanje za Bosnu i Hercegovinu, prema tome, bit će produbljivanje i osnaživanje odnosa sa institucijama Unije i stjecanje uvjeta za dobijanje kandidatskog statusa.

Naglasak će, stoga, biti na uspostavljanju i jačanju institucionalnih veza sa najbitnijim zemljama članicama, njihovim predstavnicima u Evropskoj komisiji, Vijeću ministara i Evropskom vijeću, kao i sa strankama zastupljenim u Evropskom parlamentu. Iz navedenog je jasno da će posao koji predstoji našoj zemlji biti mukotrpan i zahtijevati mobilizaciju svih nivoa i svih grana vlasti.

Ova činjenica govori u prilog kandidatima koji iza sebe imaju snažnu stranku koja će biti zastupljena i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti u BiH. Pojedinci iza kojih ne stoji etabilirana politička stranka, makar bili snažne i popularne ličnosti, jednostavno neće moći odgovoriti izazovima mutilateralnog djelovanja prema institucijama Evropske unije.

SDA i SDP su trenutno jedine političke stranke koje su i institucionalno vezane za snažne blokove koji dominiraju političkim životom u Evropskom parlamentu i drugim institucijama EU-a.

SDA je članica EPP-a – narodnjačkog bloka koji je najsnažnija politička grupacija u Evropskom parlamentu, sa 221 od ukupno 751 zastupnika. SDP je član Socijalističke internacionale i može računati na podršku socijaldemokratske grupacije, druge najjače u Evropskom parlamentu, sa ukupno 191 zastupnikom.

Stoga su kandidati DF-a (Suljagić), SBB-a (Radončić) i samostalni kandidat Mustafa Cerić u mnogo nepovoljnijoj poziciji kada je riječ o zastupanju interesa BiH u institucijama Evropske unije, zbog nepostojanja institucionalnih veza sa stranačkim blokovima u EP-u.

Kada je riječ o dr. Ceriću, potrebno je napomenuti kako je bio instrumentalan u osiguravanju da Evropski parlament izglasa rezoluciju kojom se 11. juli proglašava danom žalosti u znak sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. S obzirom na njen značaj, ta rezolucija predstavlja krunsko postignuće Mustafe Cerića na međunarodnom planu.

Od dvojice kandidata koji imaju jake stranačke veze u Evropi, Bakir Hadžiomerović je bez ikakvog iskustva u međunarodnim odnosima ili poznanstava u redovima donosilaca odluka u Evropskoj uniji, što predstavlja ozbiljan hendikep za osobu koja bi trebala Bosni i Hercegovini, tokom svog mandata, osigurati status kandidata za članstvo u Uniji.

S druge strane, suprotno utisku koji se može steći prateći napise u dnevnoj štampi, Bakir Izetbegović je prilično dobro pozicioniran vis-a-vis ključnih aktera u evropskim institucijama. U periodu 2002-2006. godine Bakir Izetbegović je predvodio Parlamentarnu delegaciju BiH u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope i tada je imao priliku upoznati se sa velikim brojem bitnih političara iz evropskih zemalja.

Od tada datira i njegovo prijateljstvo sa Mevlutom Cavusogluom, ministrom vanjskih poslova Turske, koji je tada obnašao funkciju predsjedavajućeg Parlamentarne skupštine VE-a.

Otkazano putovanje

Tokom svog prvog mandata u Predsjedništvu BiH, Izetbegović se u martu 2012. godine u jednom danu (22. 3.) sastao sa pet najviših zvaničnika EU-a: predsjednikom Evropskog vijeća Hermanom van Rompuyem, predsjednikom Evropskog parlamenta Martinom Schulzom, predsjednikom Evropske komisije Joseom Manuelom Barrosom, visokom predstavnicom za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton te komesarom za proširenje Štefanom Fueleom.

Dobitnik je i nagrade Prix de la Fondation 2014 koju dodjeljuje ugledna švicarska organizacija Crans Montana Forum.

Nagrada mu je dodijeljena za dostignuća i posvećenost razvoju i integraciji Bosne i Hercegovine u svjetske tokove.

Dosadašnji dobitnici nagrade Crans Montana Foruma, između ostalih, su Barack Obama, Angela Merkel, Recep Tayyip Erdogan, Jose Manuel Barroso te drugi ugledni svjetski zvaničnici.

Vijest o ovoj prestižnoj nagradi nije adekvatno popraćena u bh. medijima, između ostalog zbog katastrofalnih poplava koje su pogodile našu zemlju u to vrijeme, zbog čega je Izetbegović otkazao putovanje u Rabat (Maroko) gdje mu je nagrada trebala biti zvanično uručena.

(Sutra čitajte - Kandidati za Predsjedništvo BiH (II): Odnos sa SAD-om, Turskom i islamskim svijetom)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.