Kako smo otjerali djecu sa igrališta

Pad nataliteta i sve masovniji trendovi iseljavanja stanovništva, a što obuhvata cijele porodice, lagano ali sigurno se odražava i na sportske kolektive. Da bi stekli pravu sliku problema cijelog regiona, neophodno se spustiti na najniži nivo oraganizovanja.

U dvije gradske osnovne škole u Visokom se danas školuju 82 dječaka iz parne generacije, koja je ključna za formiranje jedne uzrasne selekcije. Krajem osamdesetih godina prošloga vijeka te dvije škole su imale po četiri razreda u jednoj generaciji sa po 40 učenika. Već grubom računicom se primjećuje da je broj djece prepolovljen. I sam taj broj otvara niz drugih nedaća za sportske škole i akademije.

Kvantitet rađa kvalitet, ali u današnjem sistemu samofinansiranja, to otvara i moguće finansijske nedostatke. Baza za naplatu članarina se smanjuje, a povećava se pojedinačno izdvajanje onih koji ostaju trenirati.

Ako još roditelji finansijski ne mogu podnijeti troškove, dodatno se smanjuje potencijal i to prije svega u timskim sportovima. Da je kompletan sistem poljuljan i da to već traje, potvrđuje priča bivšeg rukometnog reprezentativca Jugoslavije i edukovanog trenera Zdenka Antovića i njegovih iskustava u radu sa djecom:

“Trinaest godina sam sa školom rukometa vodio dječake uzrasta od 8-13 godina na turnir u španski Granollers, na jedan od najjačih i najmasovnijih svjetskih turnira mlađih uzrasnih kategorija. Stvar koja mi je umnogome ubila volju za ovakvim načinom bavljenja sportom sa mladima je slučaj iz 2011. godine. Sa ekipom 12-godišnjaka sam došao do polufinala turnira i kada smo trebali ostvariti historijski rezultat, u momentima kada se ‘lomi utakmica’, mene sa leđa povlači jedan od dječaka i pita da uđe u igru. To je dječak koji svojim motoričkim i tehničkim karakteristikama nije bio u stanju odgovoriti zadatku i toga smo bili svjesni svi mi u i oko ekipe. Dobijao je priliku u ranijim utakmicama kada smo glatko pobjeđivali. Na odgovor da sjedne na klupu i da će preostala dva minuta utakmice riješiti igrači koji su već na terenu mi je poručio da on mora ući u igru, jer su njegovi roditelji platili njegov put i učešće u timu kao i svi ostali. Frapiralo me razmišljanje tog dječaka koji je bio upravu. Klub i ja živimo od njegove uplate članarina. Ubacio sam ga u igru i nervirao se. Ispala mu je lopta, izgubili smo napad, utakmicu i finale turnira. Ostatak ekipe mi je razočarano prigovarao, a ja sam shvatio da tu više nema sporta, te realnog i zdravog odnosa trener-igrač-roditelj. Sport je tu prepustio mjesto komecijalizaciji i ne želim da učestvujem u svemu tome.”

BiH od 1992. nije osvojila olimpijsku medalju

Rezultati klubova i sportista potvrđuju stepen stagnacije. A adekvatnog odgovora vlasti, pa i medija još uvijek nema.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Sport je slika i odraz stanja u društvu. Pad nataliteta i masovno iseljavanje u svakom slučaju utječu na bh. sportske neuspjehe. No veći utjecaj od demografije ima sustavno neulaganje i nebriga svih razina vlasti za sve vidove sporta od vrhunskoga, školskoga, sveučilišnoga, sporta osoba s invaliditetom…  Države i s manjim brojem stanovnika od BiH kao što su Island ili Slovenija mogu ostvarivati vrhunske sportske rezultate u kolektivnim sportovima. Slovenija u košarci i odbojci, a Island u rukometu i nogometu. No svakako da su veći broj stanovnika, zajedno sa sustavnim ulaganjem u sport dobitna kombinacija. Zabrinjava podatak da je BiH još od svoje samostalnosti i ljetnih olimpijskih igara u Barceloni 1992. jedna od rijetkih europskih zemalja koja nikada nije osvojila niti jedno olimpijsko odličje”, napominje Miroslav Vasilj sa mostarskog sveučilišta i autor knjige Sportsko novinarstvo.

Izdvaja da Mostar još nema sportsku dvoranu i da se novac ne ulaže u sportsku infrastrukturu. Da cijela zemlja nema strategiju kako sport vratiti na potrebno mjesto, ambasadora zemlje i izvora prihoda.

“Nama su umjesto destrukcije, svađa i poraza u svim vidovima života od gospodarstva, umjetnosti, znanosti pa tako i sporta potrebni uspjesi i pobjede. Ona društva koja to nemaju osuđena su na zaostalost i nestabilnost i stalno prebiru po ranama prošlosti. No čak i kad su horizonti pomračeni postoje staze rješenja – kako to kaže veliki francusko-libanonski spisatelj i akademik Amin Malouf. Uvjeren sam da ljudi ove zemlje to mogu, a da bi se to dogodilo naša ljestvica vrijednosti se treba zasnivati na prioritetima kao što su stabilnost, ulaganje u znanost, proizvodnju, demografske mjere, umjetnost i naravno u sve vidove sporta. Za to se moraju iznaći sredstva u proračunima jer ona očigledno postoje. Oni koji to ne vide promašili su stoljeće. U promicanju takvih vrijednosti veliku ulogu imaju mediji”, kaže Vasilj.

Sufinansiranje članarine za djecu u Crnoj Gori

Resorna entitetska ministarstva ne nude podatke o brojevima djece koja se bave sportom. Kroz programe utroška sredstava sa kriterijima raspodjele tekućih transfera pomažu rad sportista i klubova, ali su svjesni da je to nedovoljno.

“Našem Ministartsvo se do sada nisu javljali predstavnici sportskih klubova, škola niti sportskih akademija kako bi nas obavjestili da zbog nedostatka kvantiteta nisu u mogućnosti ponuditi adekvatan kvalitet”, poručuju iz Federalnog ministarstva za kulturu i sport.

Mnogo bitnijih informacija ne nude ni iz ostalih zemalja regiona, koje u sistemu ipak imaju znatno manje organizacionih problema, a uspjesi njihovih vrhunskih sportista minimiziraju navedene probleme sa masovnošću. Izuzetak je zemlja sa najmanjim brojem stanovnika u regiji, gdje je tamošnje Ministarstvo sporta ponudilo novitete, a školska sportska takmičenja u osnovnim i srednjim školama u prethodne dvije godine bilježe rast broja djece koja se sportom bave u školama za 40 posto.

“Imajući u vidu da plaćanje članarina za djecu koja treniraju u sportskim klubovima istovremeno predstavlja veliki izdatak za budžete roditelja, a nerijetko i ključnu prepreku za uključivanje djece u sport, Vlada Crne Gore i Ministarstvo sporta i mladih su novim Zakonom o sportu kreirali sistem dječijeg sporta putem kojeg će se iz državnog budžeta sufinansirati članarine za djecu koja se bave sportom u klubovima. Sport će, zahvaljujući ovoj novini, koja je jedinstvena u regionu, postati dostupan mnogo većem broju djece, značajno smanjiti roditeljima izdatke, a istovremeno će biti i značajan finansijski podsticaj sportskim klubovima. Realizaciju navedenog projekta započećemo u prvom kvartalu 2020. godine”, navode iz Ministarstva sporta i mladih Crne Gore.

Doživotne i jednokratne nagrade

Da bi se motivisalo djecu i omladinu na što veći angažman u sportu, a što ponekada ne dozvoljava i paralelno školovanje, vlade zemalja su ponudile doživotne i jednokratne nagrade. Tako u Srbiji i bh.entitetu Republika Srpska nosioci medalja sa olimpijada i svjetskih prvenstava imaju sportsku penziju, ali ponovo prednjače Crnogorci.

 “Crna Gora se može pohvaliti da je jedna od rijetkih država koja ima doživotne mjesečne naknade za vrhunske sportiste, najveće premije u regionu za ostvarene sportske rezultate na olimpijskim igrama, svjetskim i evropskim prvenstvima. Također, za osvojene medalje u mlađim kategorijama na svjetskim i evropskim prvenstvima sportistima se utvrđuje status perspektivnog sportiste i godišnja stipendija od Ministarstva sporta i mladih. Sa ponosom možemo istaći da navedene novine već daju rezultate, pa tako danas, godinu i po dana od uspostavljanja navedenog sistema, imamo preko 50 posto više medalja u mlađim kategorijama. Svake godine se povećava finansijska podrška nacionalnim sportskim savezima. Kroz njih se podržavaju i sportski klubovi koji se sistemski finansiraju iz opštinskih budžeta, a 12 najboljih klubova iz šesz sportova sufinansiraju se i iz budžeta Ministarstva sporta i mladih”, poručuju iz Ministarstva sporta i mladih Crne Gore.

Izvor: Al Jazeera