Kako je vladao Obama

Piše: Ahmad al-Sbai

U petak naveče, 20. januara naredne godine, kada američki predsjednik Barack Obama uputi oproštajni pogled na Bijelu kuću iz helikoptera koji će ga odvesti iz palače u kojoj je proveo osam godina, zapitat će se je li bio dobar ili loš predsjednik? Je li ostavio tešku ostavštinu svom nasljedniku? Je li ostavio za sobom jaku državu koja predvodi svijet ili je kriv za američko gubljenje globalnog liderstva?

U glavi će mu se rojiti brojna pitanja dok budu odbrojavali posljednji sati njegovog mandata. Još od dolaska u Ovalni ured, ovaj lider je bio odlučan da ne ponovi iskustvo svog prethodnika Georgea W. Busha. Bio je odlučan da svoju državu distancira od bilo kakvog vojnog angažmana na Bliskom istoku.

Nakon izbora Trumpa na mjesto američkog predsjednika, Obama je postao meta optužbi koje su pristizale sa svih strana. Po prvi put u povijesti američkih predsjednika ove optužbe nisu se zaustavile samo na pitanjima koja se tiču njegove vanjske politike i političke „pasivnosti“ nego su bile usmjerene i protiv njegove supruge i privatnog života.   

Neodlučnost u vezi Sirije

Čovjek koji je došao na „krilima“ promjene mnogo je obećavao, ali je malo uradio. Sam govor bez upotrebe stvarne sile nije dovoljan za prevazilaženje nerješivih problema u regionu. I od tada je Bliski istok u previranjima.   

Uprkos optužbama upućenim na račun Obame da je on razlog za pad uloge Washingtona na međunarodnoj sceni i gubljenje američkog globalnog liderstva, on i dalje insistira na tome da je „na sve načine pokušao završiti sirijski rat ali da je uvijek uzimao u obzir sigurnosne i strateške interese Amerike, te da je činio najbolje za svoju državu.“

Vezano za ovu temu, američki list The Washington Post ističe da je Amerika započela rat u Iraku dva puta gdje je pretrpjela velike gubitke u ljudstvu. Zbog toga je Obama bio neodlučan povodom intervencije u Siriji ili ponovnog uvlačenja u novu močvaru na Bliskom istoku.

List dodaje kako će vrijeme najbolje pokazati ispravnost Obaminih odluka, ali da je Obama mogao intervenirati u Siriji u cilju suzbijanja krvoprolića.

Svi se slažu u tome da je Obamina „izolacija“ bila razlog za povratak ruske vojne moći koja se nametnula u svijetu preko sirijske krize i onoga što je iz nje proisteklo zbog udaljavanja Washingtona od kriza i gorećih pitanja na Bliskom istoku. Posljednja stvar je šokantno odsustvo Amerike na sastanku između Rusije, Turske i Irana u Moskvi u pokušaju da pronađu rješenje za pitanja regiona. Zanimljivo je da ni jedna od ove tri države nije ni tražila od Amerike da prisustvuje ovom sastanku.   

Čak i kada je riječ o optužbama koje su upućene ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da je intervenirao u američkim predsjedničkim izborima u korist Donalda Trumpa protiv njegove rivalke Hillary Clinton, Obama je bio poput „lava bez zuba“ te se zadovoljio samo riječima bez preduzimanja bilo kakvih koraka koji bi doveli do eskalacije. 

Ukidanje sigurnosnog programa

U kontekstu ruskog utjecaja u regionu, The Washington Post postavlja pitanje o razlozima koji su omogućili Rusima da čine šta hoće u Siriji, za razliku od SAD-a? List odgovara da Obamu od starta nije bilo briga, i da nije mobilizirao napore SAD-a za plemenit cilj spašavanja života Sirijaca.

Kada je riječ o palestinskom pitanju, zabrani ulaska muslimanima u Ameriku ili, u najmanju ruku, pritiska koji se vrši nad njima, Obama se pokušavao predstaviti kao iskren i tolerantan te da osjeća „prevaru“ koja je nanesena Palestincima tokom decenija okupacije, pored neuspjeha da ostvari bilo kakav uspjeh u pogledu ovog pitanja još od kako je došao na položaj 2009. Također je pokušao biti pravedan prema muslimanima Amerike nakon napada na njih i etiketiranja terorizmom od strane njegovog nasljednika Donalda Trumpa.

Kada je riječ o palestinskom pitanju, Obamina administracija se suzdržala od veta na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a kojom se zahtijeva od Izraela da zaustavi izgradnju naselja na okupiranim palestinski teritorijama. Britanski list Telegraf opisao je ovakav korak kao „namjeran i provokativan“.

Predsjednik Obama je tokom svog mandata donio i odluku o ukidanju sigurnosnog programa, kojeg je odobrila administracija predsjednika Georgea W. Busha nakon napada 11, septembra 2011, na čijoj su se meti našli državljani 25 zemalja, uglavnom sa većinskim muslimanskim stanovništvom.

Zanimljivo je spomenuti još jednu stvar koja se nije dogodila ni jednom ranijem predsjedniku u odlasku, a to su uvrede upućene Obaminoj supruzi Michelle koju su dvije državne službenice opisale kao „majmuna na štiklama“. Jedna od njih je otpuštena dok je druga podnijela ostavku nakon što se suočila sa žestokim kritikama.

Izvor: Al Jazeera