Kada šuti, Justin Trudeau je saučesnik Donalda Trumpa
Piše: Andrew Mitrovica
Morate dobro paziti da uhvatite trenutak. To je trenutak priznanja, ili, možda, razumijevanja, koji je, uzimajući u obzir javni forum, morao ostati privatan, sakriven iza praznog pogleda, jer je optuživački prst pokazivao na krivce.
Tako je izgledao prizor kada je senator Cory Booker počeo strastveno izgovarati osmominutni monolog tokom saslušanja pravosudnog komiteta početkom mjeseca dok je Trumpova ministrica domovinske sigurnosti Kirstjen Nielsen sjedila nijema i pod zakletvom pred njim. U svom svjedočenju Nielsen je rekla komitetu da se nije mogla sjetiti da li je Donal Trump nazvao Haiti i Afriku “rupama” tokom nedavnog sastanka o imigraciji koji su ona i nekoliko senatora održali s predsjednikom u Ovalnom uredu.
Booker nije uopće imao “podesnu amneziju” kao Nielson. Pokrenut “kiptećom… ljutnjom”, rekao je: “Kada se zadrtost i neznanje udruže s moći, to je opasna sila”. Podsjetio je Nielson, kao i ostale Amerikance koji su gledali: “Mi znamo šta se dešava kada su ljudi posmatrači i ne kažu ništa.”
Deseci miliona saučesnika
Kada je Booker dostigao svoj emocionalni zenit, zadao je konačan i oštar udarac: “Tvoja šutnja i amnezija su saučesništvo.” Kamera je tada prikazala Nielsen, koja je izgledala utučena i poražena, reducirana do malog, tihog saučesnika predsjednika rasiste u zamjenu za privremeno mjesto pored njega.
Destruktivna je to pogodba na koju je Nielsen pristala, prvenstveno zbog sitnih, efemernih interesa, zbog kojih kasnije možda hoće, a možda i neće zažaliti. Nielsen, naravno, nije sama. Ima ona veliko društvo. Veliki je broj mnogo moćnijih ljudi u SAD-u ili vani koji su također saučesnici, neki otvoreno, a drugi, kao Nielsen, svojom šutnjom i amnezijom.
Trumpova porodica je saučesnik. Njegova legija vjernih surogata na TV-u i u Kongresu je saučesnik. Njegova vlada je saučesnik. Trumpovi viši savjetnici, zaduženi navodno da obuzdaju njegove prezrene impulse, su saučesnici. Više od 63 miliona Amerikanaca koji su ga izabrali za predsjednika i koji su mu i dalje odani su saučesnici. Ovo je jednostavno i sigurno, da sada, kada obilježavamo prvu godišnjicu Trumpovog zaraznog predsjedništva, nema o tome rasprave. O ovome se više ne može uljudno okolišati.
Ali, ako razumni svijet prihvata i žustro aplaudira senatoru Bookeru za insistiranje da tišina i amnezija predstavljaju saučesništvo u doba Trumpa, a onda tu su i oni takozvani državnici i državnice koji ne samo da tolerirajui, već omogućavaju, zadrtog predsjednika koji lobira za njihove uskogrude i komercijalne interese. Ovi su političari, prema Bookerovoj definiciji, također saučesnici.
‘Nije moj posao da razmišljam…’
Međunarodni primjer ovog mnogo manje istraženog oblika saučesništva je šampion progresivnosti i feminizma, kanadski premijer Justin Trudeau. Kada su ga ove godine pitali da li bi Trumpovo arogantno šovinističko ponašanje na Twitteru moglo pokrenuti nuklearni holokaust na Korejskom poluotoku, Trudeu je odabrao šutnju.
“Donald Trump je pokazao da je on pomalo razorna sila. On radi nepredvidive stvari i ponekad one imaju pozitivan učinak, ponekad imaju negativne utjecaje. Nije moj posao da razmišljam, znate, o tome šta će on odabrati da uradi”, Trudeau je rekao novinaru. Pa ipak, u istom je intervjuu Trudeau sugerirao kako smatra da Trumpova reputacija biznismena ulijeva sigurnost. “On sklapa poslove. On je pregovarač… Ali, ono što u suštini meni donosi mir je činjenica da je izabran zato što je obećao da će pomoći ljudima.”
S obzirom na Trumpovu litaniju bijesnih ispada, ova nevjerovatna izjava nije dokaz da Trudeau pati od amnezije, već da je možda u prekidima bio u figurativnoj komi od kako je Trump došao na vlast. Kasnije, kada su ga drugi reporteri pitali da komentira Trumpovu opasku da je “rupa” susjedna nacija, kontinent i milioni prvenstveno crne djece, žena i muškaraca, Trudeau se povukao u šutnju, ponavljajući, kao metronom, da on neće “iznositi mišljenje o tome šta predsjednik možda jeste, a možda nije rekao”.
Bio je to sramotan prizor, nakon kojeg bi svima trebalo biti jasno da Justin Trudeau, riječju i djelom, nije ljekoviti tonik za Trumpa. Premijer Trudeau je, kao i ministrica Nielsen, odlučio biti tihi “posmatrač”, kako je rekao senator Booker, kada su prilike zahtijevale da se zauzme za pristojnost, toleranciju i ljudsko dostojanstvo. Predvidivo, Trudeaovi branitelji tvrde da je, čak i suočen s Trumpovom zadrtošću, premjer odabrao igrati dugu igru realpolitike, posebno kada je Kanada usred pregovora o niz spornih bilateralnih pitanja sa SAD-om, uključujući podršku ponovnim pregovorima o sjevernoameričkoj slobodnoj trgovini.
‘Mali postupci miliona ljudi’
Dobro bi bilo da se Trudeau i njegove apologete prisjete opomene Martina Luthera Kinga: “Dolazi vrijeme kada se mora zauzeti stav koji nije ni siguran, ni politički, ni popularan, ali mora se zauzeti, jer savjest kaže da je ispravan.” Nažalost, Trudeau i istaknuti prijatelji u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i drugdje još nisu prihvatili Kingove riječi, birajući umjesto toga da smekšavaju rasistu, umjesto da ga osude.
A tu je i brigada jezgrovitih stručnjaka, koji, iako izjavljuju kako ne simpatiziraju Trumpa, pišu tekstove koji hvale njegove “uspjehe” i hvale njegovu sposobnost da rekonfigurira dugogodišnji domaći i međunarodni poredak. Ovo suptilnije pokazivanje saučesništva najneprijatnije je od svih, jer glumi intelektualnu sofisticiranost koja ne postoji kod grubih polemičara koji opisuju rasistu kao rasistu.
Trump je, uz veliku pomoć mnogih, postao i ostao predsjednik. Očigledno je da, ako se on namjerava poraziti, to će zahtijevati, kako je jedan američki historičar jednom prilikom napisao, “male postupke miliona ljudi”.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera