Josipović: I BiH je odgovorna za stabilnost susjeda

Razgovarao: Tomislav Šoštarić

“Ne vjerujem da postoji kakva hrvatska ‘tajna platforma’ o Bosni i Hercegovini… Kad je riječ o broju entiteta, a i o drugim pitanjima uređenja BiH, to uopće nije pitanje za hrvatske političare. Bit će ih dva, tri, pet, deset ili koliko god se odluči u BiH… U dijelu hrvatske javnosti postoji iracionalni strah od toga da bi se mogla graditi neka nova Jugoslavija… Ne samo da obvezni vojni rok ne bi podigao borbenu spremnost Hrvatske, već suprotno”, stavovi su bivšeg predsjednika Hrvatske Ive Josipovića koji u razgovoru za Al Jazeeru komentira posjet članova Predsjedništva BiH Hrvatskoj, te najbitnije događaje u regiji.

• Gospodine Josipoviću, što možemo zaključiti iz posjeta članova Predsjedništva BiH Zagrebu i poruka odaslanih od predsjednice Grabar-Kitarović o snažnoj podršci BiH na putu u euroatlantske integracije – EU i NATO?

– Iznimno je važno da je ponovo došlo do “sastanka na vrhu” dviju država. Poruka predsjednice Grabar-Kitarović možda ne donosi nešto spektakularno novo, rekao bih, protokolarna je. Ali, njena je izjava dobro došla poruka o kontinuitetu pozitivne i prijateljske politike Hrvatske prema BiH. Naime, u vrijeme kada je u Hrvatskoj, i na predsjedničkoj poziciji, i u Vladi i u Saboru, nova vlast, dominantno ona HDZ-a, dobro je da je takva poruka poslana. Znamo da smo Vlada, Hrvatski sabor u prošlom mandatu i ja kao predsjednik snažno podržavali susjede na putu u EU, ne samo deklarativno, već i djelovanjem u EU te u brojnim bilateralnim susretima s trećim zemljama. Zapravo, jedinstvo hrvatske politike prema BiH, kako vladajuće tako i oporbene, još od vremena mog mandata i mandata gđe Kosor dobra je stvar i za Hrvatsku i za BiH.

• Vi ste se na početku svojega mandata ispričali, odnosno izrazili žaljenje prilikom posjeta BiH zbog uloge Hrvatske u sukobima u BiH i podjeli te zemlje… Kako danas gledate na kritike u Hrvatskoj na koje je isprika naišla iz dijela sada vladajuće opcije u Hrvatskoj i u kojem vam se smjeru čini da ti vladajući krugovi u Hrvatskoj, s obzirom na rečeno, vode politiku prema BiH – neki su još ranije ocijenili da i vi i Grabar-Kitarović zastupate ‘političku emancipaciju’ Hrvata u BiH uz nemiješanje u unutarnje stvari, pa da ste u tome sličniji predsjednici nego vašem prethodniku Stjepanu Mesiću?

– Nakon govora u Parlamentarnoj skupštini BiH, u nekim krugovima u Hrvatskoj došlo je do konsternacije. Vlada, tada HDZ-ova, organizirala je i neke skupove, primjerice, bivših premijera, koji su izrazili nezadovoljstvo mojim nastupom.

Zanimljivo, puno je manje kritika dolazilo od strane Hrvata u BiH. Ali, sjećate se, ja sam svoje riječi, pomirbeni govor, upotpunio i djelom. Zajedno s predstavnicima sva tri naroda posjetio sam ratna stratišta na kojima su stradali njihovi pripadnici. Koliko znam, to je bio prvi put da su političari i vjerski velikodostojnici sva tri naroda zajedno komemorirali nevine žrtve. Na to sam posebno ponosan jer sam pokazao skepticima u obje zemlje da je pomirba moguća.

Zato su, posebno nakon što su ankete pokazale da građani snažno podržavaju moju inicijativu prema BiH, kritike u dobroj mjeri utihnule, a tadašnja premijerka gđa Kosor i ja smo dogovorili deklaraciju koja je i danas temelj hrvatske politike prema BiH. Ta je politika upravo onakva kako je opisujete. Ne miješamo se u unutarnje stvari BiH, zagovaramo da u BiH sami nađu optimalno rješenje međusobnih odnosa i, točno je, zagovaramo da Hrvati, kao i ostali imaju pozitivan odnos prema BiH, da budu snažna proeuropska snaga, ali i da u institucijama BiH rade na tome da ostvare punu jednakopravnost. To je legitimna pozicija, na dobrobit same BiH.

Predsjednik Mesić je ipak djelovao u nekim drugim okolnostima i drugom vremenu. I njegova je politika bila izrazito prijateljska prema BiH. U moje je vrijeme predsjednikovanja dozrela situacija za određeni iskorak. Ja tu politiku vidim kao politiku kontinuiteta prema Mesićevoj, bez obzira na određene razlike i aktivniju komunikaciju prema Hrvatima u BiH.

Da, i danas neki “tvrđi”, desni krugovi kritiziraju moju politiku prema BiH, ali, mislim da je današnja službena politika u kontinuitetu s mojom.

• U medijima se iz ‘bliskih i upućenih izvora’ posljednjih dana moglo čuti da će se, kao jedan od uvjeta snažnije podrške Hrvatske putu BiH prema EU, tražiti osiguranje konstitutivnog statusa Hrvata u toj zemlji. Treći entitet predsjednica je, pak, kategorički odbacila. Koji bi to bio koncept koji bi Hrvatska mogla izgraditi da snažnije podupre Hrvate u BiH u njihovoj ‘političkoj emancipaciji’, a istodobno pruži dodatnu podršku zemlji na putu u EU i NATO i je li takav koncept moguć?

– Hrvati, kao i Bošnjaci i Srbi, jesu konstitutivni narod BiH. Mislim da je to jasno, ne zato što to kaže netko u Hrvatskoj, nego zato što to jasno proizlazi iz ustavnopravnog uređenja BiH. Mislim da je svakom razumnom jasno da je na dobrobit BiH i njene europske budućnosti da proklamirana konstitutivnost naroda i njihova jednakopravnost zaista bude realizirana u punoj mjeri. Ako mogu reći, smatram da je to najjači amalgam BiH.

U svom sam mandatu imao duge i otvorene razgovore s liderima sva tri naroda u BiH. Kad su me pitali što mislim o odnosima u BiH, uvijek sam isticao da bi svaki narod, gdje je u većini, za druga dva naroda morao osigurati sva prava koja sam želi imati tamo gdje je manjina.

Suptilna poveznica građanskog načela i individualnih prava, s jedne strane, i kolektivnih prava naroda, s druge, specifična je potreba BiH proistekla iz njene povijesti i kulture. Upravo zato nema nijedne države nijednog političara koji tu poveznicu može napraviti mimo same BiH. Zato, mislim da bi u BiH trebali manje osluškivati ili iščekivati što će ova ili ona sila reći o budućnosti BiH. S više međusobnog povjerenja, jedino političari iz BiH mogu naći pravo rješenje.

Kad je riječ o broju entiteta, a i o drugim pitanjima uređenja BiH, to uopće nije pitanje za hrvatske političare. Bit će ih dva, tri, pet, deset ili koliko god se odluči u BiH. Svi mi smo na to isforsirano i nepotrebno pitanje o trećem entitetu odgovarali kao i predsjednica. Mi u Hrvatskoj ne želimo niti imamo pravo željeti treći ili bilo koji entitet. To je unutarnje pitanje BiH.

Hrvatska može, a to je nastojala i do sada, BiH pomoći na putu u EU i NATO političkim djelovanjem u tim međunarodnim organizacijama, ali i tehničkom i stručnom pomoći, kakvu smo i mi imali od strane naših prijateljskih zemalja.

Kada je riječ o tome što Vi zovete emancipacijom Hrvata, prije svega treba misliti na pomoć u izgradnji institucija, obrazovanju, znanosti, na poslovne projekte koji zapošljavaju s obje strane granice, ne samo Hrvate, te poticaj da Hrvati odlučno doprinesu putu BiH u Europsku uniju.

Jedna od mojih poruka Hrvatima u BiH je bila da se rješenje njihovih problema i ostvarenje legitimnih ambicija može naći jedino u institucijama BiH.

• Iz istih se napisa o navodnoj ‘novoj platformi’ Ureda predsjednice moglo primijetiti spominjanje promjene Izbornog zakona kako bi članove Predsjedništva BiH mogli birati isključivo njihovi sunarodnjaci, a ne i birači iz druge dvije nacionalne zajednice te da su moguće neke promjene granica unutar kantona, no isključivo bošnjačko-hrvatskim političkim dogovorom i bez miješanja sa strane… Mislite li da je takvo nešto, ukoliko su te informacije uopće točne, realno i bi li bilo politički oportuno, tj. bi li se uklapalo u kontekst o kojem smo govorili?

– Nikakva nova platforma nije iznesena. Ne vjerujem da postoji kakva “tajna platforma”. Pitanje načina izbora članova Predsjedništva BiH razmatrano je kroz nekoliko projekata u samoj BiH s ciljem da izbori budu što pravedniji i da bilo koji narod, pa i Hrvati, izbjegne osjećaj da mu drugi narodi biraju člana Predsjedništva. Čuo sam za nekoliko modela koje su se dogovarali i pregovarali u BiH. U tom kontekstu se u samoj BiH razgovaralo i o nekim teritorijalnim promjenama. Ali, to je zaista potpuno interna stvar BiH i bilo bi neodgovorno, čak i u najboljoj namjeri, da iz druge države nudimo modele promjena unutarnjeg uređenja BiH.

Mi u Hrvatskoj ne bismo bili sretni da nam iz drugih država kroje unutarnje uređenje, pa ni mi to ne trebamo činiti drugima. Naravno, ako BiH i njena politička tijela, prije svega Predsjedništvo, žele čuti što misle susjedi, za to postoje načini koji ne izgledaju kao paternalizam i vraćanje na neku davnu politiku koja nije donijela ništa dobra.

• Dragan Čović je ocijenio, nakon poruka Aleksandra Vučića u Banjoj Luci, da je riječ o porukama budućnosti i cjelovitosti BiH, no iz Republike Srpske, točnije od Milorada Dodika, često dolaze izjave i inicijative koje ne zvuče posve u skladu s porukama premijera Srbije… Kako ocjenjujete politiku Srbije prema BiH, s jedne, i ono što se zbiva u Republici Srpskoj, s druge strane?

– Iako više nisam predsjednik, moram ostati principijelan i ne miješati se u unutarnje odnose u BiH, pa ni komentirati izjave g. Dodika koje, očito, izazivaju ozbiljne političke rasprave i prijepore. Podržavam politiku koju Hrvatska vodi već niz godina u kontinuitetu i koja se temelji na priznanju cjelovitosti BiH, nemiješanju u unutarnje poslove i podršci BiH na putu u EU. Naravno, uz prije opisani koncept podrške Hrvatima na kulturnom i svakom drugom planu kroz legitimnu međunarodnu suradnju.

Poruke g. Vučića su vrlo jasne i dobre u odnosu na BiH i treba se nadati da će takva biti i djela. Mislim da u Srbiji razumiju da je politika nemiješanja u unutarnje poslove BiH ključna za stabilnost u regiji.

• Hrvatska i Srbija imaju veliku odgovornost u očuvanju stabilnosti BiH… Kako ocjenjujete odnose te dvije zemlje te u čemu i kako oni utječu na stanje u BiH i njezinu stabilnost?

– Najvažnija uloga Hrvatske i Srbije u očuvanju stabilnosti BiH je u tome da se suzdrže od intervencija u unutarnje odnose u BiH. S druge strane, dobrosusjedska politika, razvijanje gospodarske, kulturne, znanstvene i vojne suradnje svih zemalja u regiji sigurno pozitivno utječe na stabilnost BiH. Ali, moramo biti svjesni da i BiH ima svoju odgovornost. Ne samo za stabilnost sebe, već i susjeda.

Često se zaboravlja taj aspekt međusobnih odnosa. Sve tri države dijele odgovornost, i pred svojim građanima, i pred međunarodnom zajednicom.

Inače, kad je riječ o odnosima Hrvatske i Srbije, veliki sam zagovornik rješavanja otvorenih pitanja i izgradnje dobrih odnosa. Za sigurnost više vrijedi dobar susjed nego najviši zid. S predsjednikom Tadićem širom sam otvorio vrata suradnje. Dosta toga je i učinjeno, ali, uvijek sam imao dojam da zbog nekih unutarnjih političkih kalkulacija, vlade nemaju dovoljno hrabrosti da odlučnije potaknu suradnju.

U dijelu hrvatske javnosti postoji iracionalni strah od toga da bi se mogla graditi neka nova Jugoslavija. Naravno, to je potpuna besmislica iz dvorišta uskogrudnih i kratkovidnih nacionalista. Dobri odnosi i suradnja neizmjerno mogu koristiti svakoj od zemalja.

Inače, kako u međudržavnim odnosima tako i u Hrvatskoj, nacionalizmi, posebno oni ekstremni, međusobno se hrane i jačaju. Bilo je dirljivo vidjeti sudjelovanje Vojislava Šešelja u predsjedničkoj kampanji kod nas na strani kandidatkinje desnice, a u organizaciji likova koji se ističu desničarenjem i nacionalizmom.

• Iz Hrvatske u posljednje vrijeme dolaze ideje o ponovnom uvođenju obveznog vojnog roka. U Srbiji je podrška obveznom vojnom roku velika. Je li to znak povećanja nepovjerenja u okruženje i bi li se to negativno odrazilo na procese koji nastoje stanje u regiji voditi u mirnu budućnost?

– Barem što se tiče Hrvatske, smatram da je riječ o potpuno promašenoj inicijativi, i ekonomski, i stručno, i politički. Ne samo da obvezni vojni rok ne bi podigao borbenu spremnost Hrvatske, već suprotno. Puno bi se novca bacilo na sustav koji smo napustili upravo zato jer nije davao dobre rezultate.

Ta inicijativa, smatram, nije zbog straha od susjeda, već zbog unutarnjepolitičkih ciljeva nekih političara i stranaka. Sasvim sigurno, ponovila bi se situacija u kojoj je ogroman broj mladih ljudi tražio civilno služenje vojnog roka.

S druge strane, mi imamo dragovoljno služenje vojnog roka, imamo pričuvni sastav i mogućnost da se građani elementarno osposobe za obranu. Naravno, ako bi zaprijetila opasnost, obuka pričuvnog sastava bi se intenzivirala. Srećom, smatram da danas ne postoji strah od vojnog napada na Hrvatsku. Naravno, to ne znači da kroz profesionalnu vojsku, pričuvni sastav i dragovoljno služenje vojnog roka ne treba postići vrhunsku obučenosti i biti uvijek spreman na obranu.

• Kako vidite aktualnu situaciju na hrvatskoj političkoj sceni? Očito, postoji doza nepovjerenja ili barem neslaganja HDZ-a i Mosta kod imenovanja kadrova poput zamjenika ministara i sl., ali i ministra branitelja te u nizu drugih pitanja. S druge strane, premijer Tihomir Orešković nikako da odluči o sudbini šefa SOA-e, čije je razrješenje predsjednica već potpisala… Što se može zaključiti o funkcioniranju sadašnje vlasti, kako na relaciji HDZ – Most, tako i na relaciji predsjednica Republike – premijer i do kakvih to problema može dovesti? Spomenuti su čak i novi izbori…

– Hrvatska je dugo vremena, ne samo u gospodarskoj krizi nego, posebno posljednju godinu, i u ozbiljnoj općedruštvenoj krizi. Od predizborne kampanje, pa onda nakon izbora, došlo je do ozbiljne regresije na političkoj sceni. I za to nije kriva samo desnica na čelu s HDZ-om, već i SDP.

Gruba, nefunkcionalna, nekad i prostačka komunikacija među političarima i strankama, ali i u unutarstranačkim raspravama, zagađuje javni prostor i budi niske strasti. Odsustvo vizije, gola borba za vlast i ne samo verbalna beskrupuloznost, glavne su karakteristike političke scene. Pod tim podrazumijevam jačanje na političkoj sceni i u općoj javnosti desničarskih elemenata s narušavanjem dosegnutih standarda ljudskih prava, civilnog društva i socijalne države. Naravno, desničari će te promjene smatrati pozitivnima i ponosit će se s njima.

Ne bih volio da Hrvatska bude zemlja koja se udaljava od europskih vrijednosti. Stanje u institucijama vlasti bih ocijenio kaotičnim. Danas jedno, sutra drugo, sad se hoće reforma, sutra neće… Tu su nesporazumi o kadrovima, nedostatak reformskih zahvata i političkih inicijativa i u zemlji i u međunarodnim odnosima.

Volio bih da ovo stanje samouništavajućeg kaosa prestane i da Vlada konačno počne raditi ono radi čega je izabrana. Jednako to vrijedi i za oporbu koja je danas talac unutarstranačkih izbora u SDP-u.

Izvor: Al Jazeera