Izbori nakon 12 godina: Svi bi ‘pomeli’ Mostar

Iako su imale 12 godina da osmisle plan za Grad Mostar i pola godine od kad je pao potpis na velikom rješenju koje je stalo na list A4 formata, stranke se nisu pretjerano rastrgale da ispišu izborne programe. Grad nije birao više od desetljeća i uz Neretvu se nakupilo toliko problema da ne mogu stati na povijesne papiriće kakvi se podmeću javnosti. Program, koji bi grad što se političkom nemoći i ludosti domaćih stranaka i nebrigom i nametanjem stranih dužnosnika godinama patio bez Gradskog vijeća, trebao bi biti obiman dokument. Toliko je toga što je potonulo u Mostaru da bi svim stvarima koje su na dnu, a njih je puno, i onima koje skreću na dno, a njih je još više, trebalo posvetiti puno više pažnje i puno mudrijih poteza od jeftine demagogije kakva se ovih dana sluša.

Nekome na sreću, a nekome na žalost, pandemija i mjere kojih se stranke drže samo kad treba izbjeći ring, poglede glasača i upitnike koje bi netko mogao podmetnuti između naručenog pljeska, spriječila je masovna stranačka okupljanja i galame s uvijek preskupo plaćenih razglasa. Kampanja se u Mostaru čak ne može pohvaliti ni lijepljenjem plakata, jer se grad kao uozbiljio pa se odjednom poštuju preporuke da se plakati lijepe na za to predviđena mjesta. A takvih je u Mostaru jako malo. Baš kao što je malo i predviđenih mjesta za bilo što drugo. Grad je, u svoj svojoj uljuljkanosti, ipak bio nepredvidljiv u nametanju pravila, što izvana, što iznutra.

Dakle, Mostar u izbore nakon 12 godina ulazi bez nasmiješenih likova i ispraznih slogana na stablima, banderama, prometnim znakovima i pročeljima zgrada. Neuredan grad pošteđen je dodatne prljavštine, koju nitko, unatoč (strogim) izbornim pravilima, ne uklanja nakon izbora. Kampanja je prešla u virtualni svijet, pa se stranke nadmeću po društvenim mrežama, nižući planove u kojima nema velike dubine. Riječ je o idejama koje svaki drugi građanin, kojega zanimaju izbori, može podastrijeti kao glavne probleme. Rješenja, konkretnih i ostvarivih, nitko pretjerano ne nudi, pa kampanja ispada samo kao ponavljanje gradiva o onome što je loše. Sučeljavanja na malim ekranima nema. Njih organiziraju nevladine organizacije lošim streamingom, što ne obvezuje stranke da šalju svoje predstavnike u ring, pa ih neke i ne šalju.

Svaki istup u javnosti ‘ima metlu’

Tako se, kao što to nalaže sveto pravilo bh. politike, vješto izbjegavaju pitanja, jer često odgovora nema. Ono što je glavno svim strankama u ovoj kampanji je da bi svi “pomeli” Mostar. Svaki istup u javnosti “ima metlu” i jedna je od glavnih tema u ovoj kampanji. Naravno, spomene se tu i tamo turizam, demografija i gospodarstvo, ali se, primjerice, ideja o tome da ugostiteljima treba ukinuti neke namete ne nudi alternativa za pražnjenje gradske blagajne zbog toga.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Da postoje i oni koji su zalutali u ovu kampanju, a očito i izbore, govori činjenica da se neki kandidati predstavljaju službeno kao kandidati za gradonačelnika, što nema veze s razumom ni ovom utakmicom, budući da se gradonačelnik bira u Gradskom vijeću. To samo govori o tome kako je netko upao u ovu priču, moguće samo zbog trgovine biračkim odborima, od čega svi u Mostaru strahuju, ali i to da glasači ne razumiju dovoljno što to biraju 20. prosinca. Također, nevjerojatno je da su neki kandidati naveli kako im je u programu promjena obrazovnog sustava, mijenjanje nekih zakona koji su promjenjivi jedino u parlamentima viših razina. Ako netko prati sve što stranke objave, trebalo bi ga nasmijati i to kako se netko hvali da će “pratiti namještanje tendera”. Tako, zalutali netko u političke vode, obećava Mostarcima da će i dalje biti namještenih tendera, ali da će namještanje samo netko i službeno pratiti.

Šalu i neukost na stranu, izbori u Mostaru veliki su ispit. Za stranke, one stare da vide koliko su izgubile povjerenje, i one nove da vide koliko su njihove ideje drugačije od ideja onih koje pljuju da su krivci za sve. Također, izbori su veliki ispit i za 100.864 glasača u Mostaru i 3.974 onih koji će glasovati izvan Bosne i Hercegvovine. Jer, svi bi nekakve promjene i nikome, pa čak ni vladajućima kad iznose stajališta, nije dobro. Najveći je izazov strankama “uhvatiti” one koji nikada u životu nisu glasovali, jer je svaki glas, pogotovo nekog politički neopterećenog i nekupljenog, bitan.  

Bit će to veliki okršaj najvećih

Programi uglavnom sadrže priče o ulaganjima u infrastrukturu, iako su trenutno bageri na mostarskim ulicama kao u neka davna predizborna vremena, ali uglavnom miruju, kao simbol da bi se nekad nešto trebalo raditi. Nude se i priče o tome kako grad mora biti mjesto jednako za život svima, ali se ne nude odgovori kako, niti se nude u demografskim pričama konkretna rješenja koja bi uz svoje zašto sadržavala i opravdano i održivo kako. Spominje se zračna luka, koja je, uz opravdanje pandemije, imala više zrakoplova na pisti nego putnika. Spominju se i radna mjesta, opet bez onoga kako, i pretvaranje Mostara u investicijsko primamljivo mjesto, ali opet bez detalja. Stranke su se, očito, potrudile pobrojati sve ono što građani već znaju da im nedostaje, ali se nisu potrudile uvjeriti glasače da će križanje kvadratića pred njihovim imenom i kandidatom značiti ostvarenje konkretnih stvari. Tako je valjda lakše poslije izbora pravdati maglovita obećanja.

Ozbiljnost programima dale su tek stranke i kandidati koji “ne pucaju” na visoko. Njih je jako malo i oni su svjesni razine za koju se natječu te su ponudili biračima nešto drugačije i iskrenije. Iako je to, prema nekima, komunalna priča, jasno je svima da je to trenutno Mostaru najpotrebnije i kako ta priča “pali” mlitavu mostarsku masu, koja je, osim što je zaboravila kako glasovati i koja im razina”radi o glavi”, umorna od mrcvarenja pripadnostima. Jer, na mostarskim stranama, a njih ima da se ne lažemo, morate biti nečiji da bi ste uopće bili. Dokazuje to i prikupljanje imena po javnim ustanovama koja će sigurno glasovati za “svoje”, jer bez toga egzistencija je upitna.

Naravno, Mostar ne bi bio Mostar kad ne bi bio stvarni ring za jednu višu političku borbu. Borba je to za prevlast nad gradom. I dok jedni spominju “sarajevski scenarij”, očita je borba Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u tome čiji će Mostar biti grad. SDA, šuška se u kuloarima i ozbiljno upozorava iz HDZ-a, ima mehanizme da prikupi i “kupi” dovoljno ruku za dizanje u Vijeću. S druge strane, HDZ je na ispitu, jer snagu koju ima na višim razinama zbog lošeg položaja Hrvata, SDA ima na lokalnoj razini. Tu je i kakva-takva opozicija koju SDA nema. Bit će to, sigurno je, veliki okršaj. No, Mostarcima je sve manje bitno čiju su. Sve više postaju svjesni da, bilo čiji da su, žive sve lošije i u sve oronulijem gradu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera