Oglasi

Izbori koje birači ne vole, ali znaju koliko znače Uniji

Problema u Evropskoj uniji je mnogo, no koliko god to bilo komplicirano, Brisel je još adresa koja nudi i daje rješenje.
Evropska unija se pokazala kao odličan okvir za razvoj novih članica, prije svega za one koje su pristupile u posljednjih 15 godinaEPA

Pred građanima 28 članica Europske unije četiri su dana izbora za Europski parlament, izbora za koje se u EU baš ne mogu pohvaliti velikim interesom, ali i izbora u kojima se biraju predstavnici jednog od najmoćnijih saveza na svijetu. Suočeni s imigracijom, problemima s desno orijentiranim vladama pojedinih članica, pomalo nemirnim duhovima u, primjerice, Mađarskoj, Poljskoj i Italiji, Brexitom... na izbore će prvi, već u četvrtak, izaći Britanci i Nizozemci, potom u petak Irci, pa će Česi svoje predstavnike birati dva dana (u petak i subotu), Latvijci, Maltežani i Slovaci glasaju u subotu, a svi ostali u nedjelju. Europske izbore uglavnom obilježava slab interes građana, no učinilo se mnogo tokom ovog proljeća da se poboljša izlaznost.

Problema je u Europi puno, no koliko god to komplicirano zvučalo - Bruxelles je još uvijek adresa koja nudi i daje rješenje. Upravo „velik problem“ Unije, ukazuje politički analitičar Davor Gjenero, „i predstavlja činjenica da je proces europske integracije tako dobro ispunio svoje ciljeve, da su današnje generacije Europljana posve zaboravile zašto je proces integracije pokrenut“. O tome su, kako kaže, prije 10-15 godina i govorili političari koji u Uniji doista razumiju procese.

„Europska integracija, od Europske zajednice za ugljen i čelik nadalje, bila je zamišljena prije svega kao mirovni proces koji mora osigurati da nakon burnog početka 20. stoljeća na prostoru Europe nikad više ne dođe do rata, ali i da se prevlada glad i neimaština, koje su bile dominantno obilježje života europskih građana nakon Drugog svjetskog rata. Nitko u 'staroj Europi' se više ne sjeća niti gladi, niti rata“, konstatira Gjenero.

Ukazuje i kako se Unija pokazala kao odličan okvir za razvoj novih članica, prije svega za one koje su pristupile 2004. godine, pa „zato u Poljskoj ili Mađarskoj, koliko god se te države našle na rubu sukoba s Bruxellesom, nema gotovo niti naznaka protueuropskih pokreta“. Doduše, napominje, „dominantne stranke u spomenutim državama ne prihvaćaju sva politička načela na koja su se obvezale u pristupnom procesu, a koja se smatraju zajedničkom pravnom baštinom Europskih zajednica“.

'Vole EU, ali i populiste'

Prošle je godine naslov u jednim novinama, posvećen rezultatima anketnih ispitivanja o potpori Europskoj uniji, glasio „Europljani vole EU… i populiste, također”, prisjeća se politički analitičar Denis Avdagić. Po njemu, to „zgodno sumira trendove, jer građani prepoznaju kvalitetu i važnost Unije“. Prošle godine, zahvaljujući vjerojatno kaosu oko Brexita, podrška je bila najviša od 1983. godine, napominje. Prema njegovim riječima, brojke variraju od zemlje do zemlje, ali se ispitanici u svim članicama, pokazuje to posljednji Eurobarometer, slažu da je važnije ono što nas kao Europljane veže nego ono što nas razdvaja. Ipak, smatra, problemi su prije svega u informiranju.

„Ankete pokazuju kako Europljane politika ne zanima previše, puno je onih koji se o njoj ne informiraju i u takvoj atmosferi iskaču oni koji prodaju 'konzerviranu maglu'. Bruxelles izgleda hladno i administrativno. Na tomu treba raditi i volio bih kada bi se hrvatsko predsjedanje Unijom već počelo tim baviti na razini široke rasprave“, kaže Avdagić.

Izostanak zanimanja za politiku je, nastavlja, i globalni problem, a Europa je intelektualni predvodnik svijeta, pa treba naći odgovor na pitanje kako građane kvalitetnije uključiti i bolje informirati o politici.

„To je pitanje o kojem će ovisiti kvaliteta nacionalnih politika i opstanak Unije. Dobar odgovor na njega mogao bi preporoditi demokratski sustav jer u vremenima instant komunikacija i na tipku dostupnih svih mogućih informacija vrijeme je i za razmišljanje o modernizaciji demokracije“, konstatira Avdagić.

Desnica nije problem, nego simptom problema

Prema prognozama, može se očekivati dobar rezultat krajnje desno orijentiranih stranaka, no opet nedovoljno da budu većina ili dio većine, jer se s njima u pravilu izbjegavaju koalicije. Avdagić ne misli da je ekstremna desnica problem, niti populisti općenito, nego su oni, kako kaže, „simptom problema“.

„Problem je što se demokratski sustav nije prilagodio novim vremenima. Dio građana se smatra posve odsječenim i nemoćnima već po nacionalnoj politici, jasno je da se to još više proteže na Bruxelles. Zbog toga ima dosta protestne podrške onima koje se smatra antiestablišmentskim, populističkim pa i ekstremno desnim strankama. Tu su rupe u komunikaciji koje popunjavaju lažne vijesti, a sve se to paradoksalno događa u vrijeme kada je komunikacija i informiranje dostupnija nego ikada prije. Ako se ništa u tom smislu uskoro ne promijeni, na nacionalnim i europskim izborima protestni glasovi će otići destruktivnim politikama. Na žalost dok se načelno ovaj problem detektira, odgovori na njega do sada su nemušti, zapravo nema ih“, konstatira Avdagić.

Gjenero ne misli da su samo desni ekstremisti, nego i oni lijevi problem, jer „ne poštuju načela vladavine prava, ne razumiju koncept zaštite ljudskih prava, a uglavnom su im daleko i načela održivoga ravnomjernog društvenog razvoja“. Drugim riječima, dodaje, oni ne prihvaćaju temeljne zajedničke vrednote Europske unije.

„I zato su razorni za Uniju, a razaraju i demokratske poretke u svojim zemljama. Iako demokratski poreci imaju brojne mane, još uvijek su najbolji i dugoročno najefikasniji“, ukazuje.

Poruke iz Austrije

Prateći razvoj situacije u Austriji, gdje se ovih dana raspala vladajuća koalicija, Gjenero napominje da tek treba vidjeti hoće li to, i kako, utjecati na rejting populističkih stranaka diljem Europe. Podsjeća da je vlada kancelara Sebastiana Kurza „trebala biti dokaz da je moguća suradnja jedne od radikalskih populističkih stranaka, kakva je Slobodarska stranka Austrije (FPÖ), i demokršćanskih narodnjaka iz Austrijske narodne stranke (ÖFP)“. No, kancelar Kurz je, objašnjava Gjenero, odmah na početku afere u kojoj se otkrilo da čelnici FPÖ „nisu imali skrupula surađujući s akterima koji su sami za sebe implicitno rekli da predstavljaju rusku mafiju“, procijenio da je nužno razbiti vladajuću koaliciju.

„Država koja je periferna, ali sigurno nije nevažna u europskoj strukturi, tako u tjednu pred izbore dramatično mijenja politički pravac i vraća se prema europskom centru. Taj neočekivani preokret bitno jača njemačke centrističke stranke (prije svega CDU i CSU), ali predstavlja i signal nekim od stranaka koje su krenule na put odvajanja od Europske pučke stranke i približavanja populistima, da je to rizična misija, koja može vrlo loše završiti“, prognozira Gjenero.

Austrijanci, zajedno s građanima drugih 20 članica Europske unije (preostalih sedam glasati će ranije), glasaju u nedjelju, čime će četverodnevni izborni proces biti završen. Prvi privremeni rezultati bit će poznati tek kad se zatvori posljednje biralište (Talijani imaju mogućnost glasati do kasnih sati), dakle u nedjelju poslije 23.00 sata. Potpuni rezultati, odnosno koliko je koja od osam političkih grupacija dobila mandata, znat će se vjerojatno u ponedjeljak.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.