Ispod uljepšanih fasada političara ostala je trula konstrukcija

U normalnim su i mirnim vremenima mnogi dijelovi političkog, administrativnog ili pravnog sustava dio interesa manjeg broja ljudi. Uglavnom su to političari koji se nadmeću svojim idejama kako bi si osigurali nove mandate te zadovoljili interese različitih dijelova društva i interesnih skupina. Interes za te teme pokazuju i različiti stručnjaci, koji na temelju svojih istraživanja, primjera iz drugih država i društava ili teorijskih postavki nastoje ponuditi određene uvide i rješenja.

U taj manji broj ljudi koji pokazuju interes za te teme spadaju i novinari, koji svojim djelovanjem nastoje informirati javnost o mnogim nepravilnostima koje se pojavljuju. U takvim, normalnim i mirnim vremenima političari često mogu vrlo lako zanemarivati, minorizirati i odbacivati uvide stručnjaka i novinara. Mogu njihove argumente nazivati proizvoljnim pogledima na stanje stvari te ostati pri svojim politikama kojima čuvaju status quo.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Međutim, ponekad, kao što je danas, dođu i krizna vremena. U njima su mnogi dijelovi političkog, administrativnog ili pravnog sustava pod dodatnim pritiskom i, ako ti sustavi nisu dobro postavljeni i fino uštimani, onda će se njihove slabosti i nedostaci ogoliti do kraja i doći do izražaja.

Hrvatsku i Zagreb u posljednjih 30 dana pogodila su dva ekstremna događaja, koja su ukazala na neke strukturne probleme upravljanja i na nacionalnoj i na gradskoj razini. Za potrebe ilustracije mogu se izdvojiti dva primjera koja su možda postala najočitija u ovih 30 dana.

Veliki broj teritorijalnih jedinica

Krenimo od nacionalne razine. Hrvatska je ustrojena na način da postoji 576 jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLS). To je 428 općina, 127 gradova i 20 županija te Grad Zagreb, koji ima poseban status grada i županije. Nekolicina stručnjaka, te dio medija koji se bave pitanjima teritorijalnog ustroja posljednjih godina, pa i desetljeća, upozoravali su na neodrživost i besmislenost postojanja toliko velikog broja teritorijalnih jedinica. U prvom redu argumenti su išli u smjeru da dobar dio njih nije ekonomski održiv, tj. da ne uspijevaju samostalno popuniti svoj proračun nego da velik udio dobivaju od države te da više od polovice njih troši 50 posto svog proračuna na plaće zaposlenih.

Isto tako, često se spominje i da velik broj njih ima jednostavno premali broj stanovnika (trećina ima manje od 2.000, a 30 općina i manje od 1.000 stanovnika). Procjene profesora Ivana Koprića, stručnjaka u tom području, idu u smjeru da je moguće smanjenje broja jedinica lokalne i regionalne samouprave na samo 120, tj. na gotovo pet puta manji broj nego što je to danas. Stručnjaci s Ekonomskog instituta također predlažu ukidanje 250 općina i 77 gradova.

Naravno, političke elite pokazale su se nesklone takvim radikalnim potezima jer im postojanje tolikog broja JLS-a omogućuje zapošljavanje niza stranačkih članova ili podupiratelja, a dijelu je građana status općine ili grada pitanje važnosti u odnosu na druge.

Međutim, kriza uzrokovana korona virusom dovela je do odluke vladajućih da ograniče kretanje građana te da im za potrebe odlaska u drugu općinu ili grad treba posebna propusnica. Ne razmatrajući samu apsurdnost odluke koja je, zasad, rezultirala izdavanjem više od pola milijuna propusnica te redova u mnogim manjim mjestima, što je dodatno ugrozilo zdravlje i sigurnost građana, treba istaknuti da su građani manjih općina shvatili da ne mogu otići u kupovinu ili obraditi svoju zemlju bez potrebne propusnice.

Ministri su shvatili koliko je opterećenje na sustav sa zahtjevima za izdavanje propusnica, pa su počeli tražiti zaobilazna rješenja – tako vrijede propusnice izdane u prethodnim tjednima, dio administracije prepušta se poslodavcima koji imaju veći broj zahtjeva, poziva se lokalne stožere civilne zaštite da se okrupne u okviru zakonskih mogućnosti te da zajedno reguliraju pitanje propusnica i slično. Uglavnom, bile su potrebne kriza s korona virusom i odluka o ograničavanju kretanja kako bi se pokazala besmislenost i nefunkcioniranje teritorijalnog ustroja, a argumenti stručnjaka dobili konačnu potvrdu.

Upravljanje Gradom Zagrebom

Drugi je primjer upravljanje Gradom Zagrebom i nošenje s posljedicama potresa. Prilično je jednostavno bilo održati sliku kakvog-takvog funkcioniranja u normalnim okolnostima. Gradile su se fontane (ne baš potrebne), spomenici (ne baš na najvišoj umjetničkoj razini), javni je prijevoz funkcionirao (ne baš pretjerano spektakularno, ali je postojao), otpad je odvožen i odlagan (ne baš redovito i kvalitetno), ali je postojala nekakva fasada prema van da Grad uspijeva funkcionirati te je dio građana bio zadovoljan tom fasadom. Dio njih podržavao je Milana Bandića, govoreći kako je napravio više nego itko od njegovih prethodnika, te su ga birali za gradonačelnika posljednjih 20 godina.

S druge strane, stručnjaci iz različitih područja godinama su upozoravali na mogućnost potresa te potrebu ojačavanja i sanacije zgrada. Tako su snažne poruke stručnjaka kroz medije dolazile i u prosincu 2019. nakon potresa u Albaniji, pa i godinama prije, ali ga je Zagreb dočekao nespreman. Drugim riječima, ispod uljepšanih fasada bila je trula osnovna konstrukcija.

Naravno, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić ovih dana izjavljuje da “manje-više jesmo upozoravani, ali nitko nije mislio da će se to baš njemu dogoditi i da će se dogoditi baš sada”, te dobar dio krivice u vezi s ulaganjem u infrastrukturu prebacuje na građane. Njegove riječi pokazuju koji je način razmišljanja i upravljanja aktualan u Zagrebu posljednjih 20 godina – održavanje fasade i pouzdavanje u to da brojni problemi neće eksplodirati u lice baš sada i baš meni.

Međutim, jedan potres, i to, kako kažu stručnjaci, umjeren, srušio je tu fasadu i konačno potpuno razotkrio način upravljanja Gradom.

Iako su mnogi godinama upozoravali na niz upitnih i sumnjivih ulaganja, trošenja proračunskog novca te pogodovanja, bio je potreban potres da bi se u to potpuno ogolilo te je Bandić suvereno zasjeo na mjesto najnepopularnijih političara u posljednjem istraživanju javnog mišljenja.

Bandić umjesto Bandića

Pojavile su se sada i sumnje da su se namjenska sredstva grada za ovakve krizne situacije trošila nenamjenski, pa će to, pokaže li se istinitim, samo biti dodatni pečat ovakvom upravljanju. Dodatno, potpunu nespremnost pokazuje i nesnalaženje s vođenjem Stožera Civilne zaštite Grada Zagreba. Tako je do 16. ožujka na toj poziciji bila jedna zamjenica gradonačelnika, pa je zatim imenovana druga, a onda je 24. ožujka razriješena ta druga i na tu je dužnost  Bandić imenovao Bandića.

Postavlja se pitanje hoće li političke elite, ali i građani nakon završetka ovih kriza nastaviti djelovati po starim, isprobanim receptima ili će shvatiti da je u normalnim i mirnim vremenima potrebno izgrađivati sustav koji će biti u mogućnosti adekvatno odgovoriti i u slučaju kriznih vremena, a ne raspasti se pri prvom izazovu? Hoće li se i dalje posezati za politički oportunim rješenjima i ukrašavanju fasada ili će se postaviti kvalitetni temelji i stabilna konstrukcija te početi uvažavati mišljenje stručnjaka?

Dva navedena slučaja samo su ilustracija koja zorno pokazuje kako su dijelovi sustava i pojedini načini upravljanja, na koje godinama upozoravaju pojedini stručnjaci i mediji, zapravo nefunkcionalni, truli i da su potrebna kvalitetna i primjerena rješenja. Zbog toga se o takvim odlukama treba promišljati već danas kako bismo bili spremni za izazove koji slijede.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera