Iran – ekipa koja teško daje i prima golove

Piše: Sead Fadilpašić

U posljednjem kolu grupne faze Svjetskog prvenstva u Brazilu Bosna i Hercegovina će oproštajnu utakmicu od Mundijala odigrati protiv reprezentacije Irana.

Mlađi ljubitelji nogometa Iran pamte po SP-u u Francuskoj 1998. godine, jer je njihove sličice u Paninijevom albumu bilo praktično nemoguće pronaći, a oni stariji – po dvadeset godina nemogućnosti učešća, ratu, Iranskoj revoluciji, suspenzijama i sankcijama zbog kojih nikada nisu ostvarili zapaženije rezultate.

Ekipi, koju vodi Carlos Queiroz, nekadašnji trener Real Madrida, ovo će biti četvrta ekskurzija među najbolje svjetske reprezentacije.

Na veliku scenu vraćaju se poslije osam godina pauze, nakon što se nisu uspjeli kvalificirati za SP u Južnoj Africi 2010. godine. U tri nastupa (1978, 1998. i 2006. godine) svaki put su eliminirani u grupnoj fazi.

Nedosljedni i nestabilni

Na Azijskom kupu 2011. godine, koji se u velikoj mjeri koristi i za prognozu rezultata na SP-u, rezultati iranske reprezentacije bili su nedosljedni i nestabilni. Grupu su završili uvjerljivom pobjedom nad Ujedinjenim Arapskim Emiratima (3:0) u utakmici odigranoj u Dohi.

Iako rezultat zvuči impresivno, sva tri pogotka pala su u posljednjih 20 minuta susreta, dok su u mečevima protiv Iraka i Sjeverne Koreje ostvarili minimalne pobjede i mučili se pronaći ritam za igru.

Teško su pronalazili mrežu, a niti jedan igrač nije postigao više od jednog gola, zbog čega nije bilo veliko iznenađenje što su u četvrtfinalu tog turnira ispali od Južne Koreje.

Ekipa koja nastupa ovog ljeta u Brazilu, poznata je po dvije stvari: čvrstoj (neki će reći i dosadnoj) igri, bez mnogo golova, te po novim igračima, uglavnom iranskoj dijaspori.

Igrači su prikazali mentalnu snagu i pribranost u velikim utakmicama. Uzbekistan, Južna Koreja i Katar su poraženi sa po jednim postignutim pogotkom – u drugim dijelu meča.

Mnogi će reći da igraju neatraktivno, ali ukoliko tu čvrstu i discipliniranu igru uspiju prenijeti u Brazil, a čini se, nakon meča s Nigerijom (jednog od rijetkih mečeva koji su završili bez golova), pa i nakon minimalnog poraza od Argentine (0:1) – bit će malo reprezentacija koje će se radovati susretu s Iranom.

Čvrsta igra

Za ovakav pristup može se “okriviti” i selektor Queiroz. On je 2010. godine vodio reprezentaciju Portugala koja, osim bespomoćnoj Sjevernoj Koreji kojoj su “utrpali sedam komada”, u grupnoj fazi nije uspjela postići pogodak. Ali, nije ga ni primila.

A nakon prolaska grupe, u osmini finala su ispali minimalnim rezultatom 0:1, a izbacili su ih budući prvaci – Španija.

Iran, kao i tadašnji Portugal, možda nije najopasnija napadačka sila, ali u odbrani ima gotovo neprobojan zid. Osim po čvrstoj igri, koja se najviše oslanja na što manje primljenih pogodaka otkako je Queiroz preuzeo kormilo, Iran je poznat i po dovođenju novih igrača, najviše iz iranske dijaspore.

Među njima su njemački Iranci Daniel Davari (Grasshoppers) i Ashkan Dejagah (Fulham), holandski Iranac Reza Ghoochannejhad (Charlton Athletic), švedski Iranac Omid Nazari (Angelholms FF) te Steven Beitashour (Vancouver Whitecaps) koji ima i američke korijene.

Nacionalni ponos

A Iranci su zaluđeni nogometom. Stadion Azadi u Teheranu prima više od 100.000 gledatelja i sve ulaznice su redovno rasprodane.

Iranski nogometni tim, poznat kao tim “Meli”, baš kao i bh. “Zmajevi”, izvor je velikog nacionalnog ponosa. U vrhu je azijskog nogometa od ‘60-ih godina.

Nogometna reprezentacija, kao i državni timovi mnogih drugih sportova, uveliko se oslanja na državni novac. Ali, usljed teških sankcija koje zbog iranskog nuklearnog programa pogađaju zemlju, trpe svi sportovi, pa tako i nogomet. Iz tog razloga je i slavlje nakon kvalifikacije za SP bilo veliko.

Međutim, 11 mjeseci nakon kvalifikacija, “Meli” je odigrao samo četiri obavezne utakmice, u sklopu kvalifikacija za Kup Azije 2015. godine, te nekoliko prijateljskih susreta s ekipama koje loše kotiraju na tabeli FIFA-e, poput Gvineje, Bjelorusije i Crne Gore.

Mediji su javljali i o finansijskim poteškoćama koje prate Iran i u Brazilu, zbog čega su naručili dresove lošijeg kvaliteta, a predsjednik Iranskog nogometnog saveza savjetovao je svojim igračima da ne razmjenjuju dresove poslije utakmica – jer ih nemaju dovoljno.

Kao 43. reprezentacija sa FIFA-ine liste, Iran je smatran autsajderom turnira, ali uoči posljednjeg kola otvorile su mu se mogućnosti za drugi krug. Za to su mu potrebna pobjeda nad selekcijom Bosne i Hercegovine i poraz Nigerije od Argentine. Oba ishoda su moguća, a o plasmanu u osminu finala Mundijala u tom bi slučaju odlučivala gol-razlika.

Izvor: Al Jazeera