Hrvatska danas uvozi sve, to se mora promijeniti

Uvoznici su ostvarili velike profite dok je u isto vrijeme domaća privreda tonula sve više, pri čemu su se gasili pogoni koji su nekada proizvodili bukvalno sve (EPA)

Unatoč plodnoj zemlji, rijekama i moru bogatom ribom i uz sve to višegodišnjom tradicijom kada u Hrvatskoj kupujete nešto velika vjerojatnost je kako ćete kupiti uvozni proizvod. Tako su u ponudi pšenica iz Ukrajine, jagode iz Španjolske, lubenice iz Grčke, jabuke iz Slovenije, jaja iz Poljske, riječna riba iz Vijetnama…

Koliko daleko se ide s tom uvozničkom politikom govori i to da je Hrvatska uvozila čak i slamu, sijeno, djetelinu… Takva politika vodi se već 30-ak godina, neki će reći bukvalno od prvoga dana stjecanja neovisnosti kada je se Republika Hrvatska odlučila maksimalno okrenuti uvozu iz cijeloga svijeta.

Uvoznički lobi

Takva uvoznička gospodarska politika išla je nekim svojim utabanim stazama sve do ožujka ove godine i proglašenja pandemije uzrokovane korona virusom. Uvoznici su ostvarili velike profite dok je u isto vrijeme domaće gospodarstvo tonulo sve više pri čemu su se gasili pogoni koji su nekada proizvodili bukvalno sve. Usporedo s tim i pojedina područja države bila su sve praznija jer mladi nisu imali gdje raditi i zaraditi za normalan život.

A, onda je došla korona. U strahu od širenja zaraze većina država svijeta zatvorila se pri čemu su niz svojih proizvoda, koje su do tada izvozili, proglasili strateškima i tako zaustavili izvoz. Kako to funkcionira u praksi vidjelo se po proizvodima poput zaštitnih maski, rukavica, dezificijensa, opreme za liječnike i sličnih proizvoda kojih jednostavno nema nigdje za kupiti.

Sve to što se događa širom svijeta rezultiralo je i time da se neki već zaboravljeni proizvodni pogoni ponovno aktiviraju jer više nije bilo nikakvog drugoga izlaza. Tako je u županjskoj Sladorani ponovno pokrenut pogon za proizvodnju čistog etilnog alkohola koji je bio zatvoren prije nekoliko godina. Po već oprobanom receptu ovaj županjski proizvod istisnuo je uvozni i jeftiniji. Ostaje da se vidi koliko će sada Sladorana proizvoditi etilnog alkohola ali se zna da je nekada iz toga pogona izlazilo 25.000 litara dnevno. Problem zaštitnih maski pokušat će se riješiti uz pomoć tvrtke Orljava iz Požege koja se bavi proizvodnjom muških košulja, ženskih bluza i drugog asortimana. Najavljuju kako će raditi s 50-ak tvrtki iz cijele Hrvatske.

Na slične gospodarske korake odlučuju se i drugi gospodarski subjekti, a sve s ciljem da se pokuša riješiti problem nestašice određenih proizvoda. Hrvatski poljoprivrednici nadaju se kako će s promjenom gospodarske politike i za njih doći bolji dani  

Doći će do promjena

„Uvoza će uvijek biti, ali mislim kako će poslije ove pandemije i vraćanja u normalni život mnogo toga se promijeniti jer su sada svi uvidjeli kakve su i kolike greške dosadašnje gospodarske politike koja je bila prije svega okrenuta na uvoz. Tu je sada ključna uloga države koja treba da pronađe način da stimulira domaće proizvođače i omogući im poslovanje. Mislim da bi trebalo pronaći i načina da se dio ratarskih resursa prenamjeni za potrebe drugih poljoprivrednih kultura i privoli poljoprivrednike da se okrenu proizvodnji voća i povrća“, kaže Zdenko Podolar, direktor tvrtke Agro – klaster koju je osnovala Vukovarsko – srijemska županija.

A, da su određene promjene već započele Podolar pojašnjava činjenicom kako je od nekada nezainteresiranosti trgovačkih lanaca za njihove poljoprivredne proizvode koje su im nudili došlo do toga da ti isti lanci sada njih zovu i traže najrazličitije proizvode iz plodne Slavonije. Mišljenja je kako je sve ovo što sada imamo na terenu rezultat dosadašnje gospodarske politike pri čemu se mnogo toga što se radilo ili nije stavljalo pod tepih.

„Kada je riječ o poljoprivredi, uvijek na prvom mjestu mora biti domaći proizvođač i domaći proizvod. Tek ako toga proizvoda nema dovoljno na tržištu treba ići u uvoz. Na taj način ne samo da bi podignuli našu poljoprivredu nego više ne bi bili ovisni o nikome, poljoprivrednici bi bili jači, a samim tim i naša sela punija i življa“, ističe Podolar.   

Slično razmišljaju i proizvođači koji se nadaju boljem, a opet poučeni iskustvom od ranijih godina ne nadaju se baš previše. Tako proizvođač lubenica, jagoda i začinske paprike iz Soljana Stjepan Čurdo kaže kako je ovo situacija kada bi oni koji odlučuju morali progledati i donijeti konkretne odluke s ciljem zaštite domaćih proizvođača.

Ucjenjuje ih se cijenama

„Prije nekoliko godina domaći proizvođači su bacali lubenice jer ih nisu imali kome prodati s obzirom da je tržište bilo preplavljeno uvoznim. Proizvođače se ucjenjuje cijenama pri čemu one uvijek idu u korist trgovcima. Mi ne želimo i ne tražimo tko zna što nego samo da možemo normalno poslovati, raditi i imati kome prodavati. Primjer županjske Sladorane i proizvodnje etilnog alkohola pokazuje da se sve može kada se želi“, kaže Čurdo.

Proizvođač mlijeka i mliječnih proizvoda iz Drenovaca Mijo Pranjić ističe kako se mora imati više sluha za domaće proizvođače i njihove potrebe jer je to jedini način za bolje sutra cijele Hrvatske. Svoje riječi on pojašnjava proizvodnjom mlijeka koja mu je osnovna djelatnost.

„Hrvatska trenutno gotovo 50 posto mlijeka uvozi. Nemam ništa protiv uvoza, ali se moralo prije toga ponuditi već postojećim proizvođačima da prošire svoje kapacitete ili novima da krenu s tim poslom. Neophodno je da svi budu zadovoljni, odnosno i ja kao proizvođač i kupac. Naš OPG trenutno proizvodi oko 19.000 litara mlijeka mjesečno od čega do nekih 7.000 litara preradimo u sir. Da smo imali sigurno tržište možda bi mi podignuli proizvodnju i na 50.000 litara. Međutim, njima je uvijek lakše uvesti mlijeko“, pojašnjava Pranjić.

S obzirom da je OPG Pranjić već dugo na tržištu oni su, kao i mnogi drugi, pronašli za sebe najbolji način rada i djelovanja. Proizvedeno mlijeko ide poznatom kupcu, a najveći dio proizvedenog sira prodaje u svome dvorištu. Naime, on radi po principu prodaje na kućnom pragu tako da mu u dvorište dolaze kupci sa svih strana. S pandemijom korona virusa i svim donesenim mjerama koje su dovele i do manjeg broja ljudi na ulicama takva prodaja se smanjila, ali se Pranjić nada kako će se i to ubrzo riješiti na bolje.

„Mi smo se pronašli u tome što ne znači da uvijek može biti bolje i kvalitetnije. Nažalost, tu su nama ruke zavezane. Sve je na državi koja bi morala pronaći načina da svi budu zadovoljni“, rekao je Pranjić.

Poznati proizvođač crne slavonske svinje i mesnih proizvoda iz Otoka Vlado Ferbežar mišljenja je kako će određene promjene na bolje za poljoprivrednike biti na snazi sve dok se stanje ne normalizira poslije čega će se brzo krenuti po već starom i uigranom načinu.

Profit određuje sve

„Sve određuju interesi i profit i zato imamo ovo što imamo sada. Zato i mislim da će se sve brzo vratiti na stari princip rada i uvoza svega i svačega. Sada su trgovci prinuđeni tražiti proizvode od nas jer su granice zatvorene i sve je nekako stalo. Kada se to normalizira domaći proizvođači će opet izvući deblji kraj. Krenut će uvoz sa svih strana i cijene koje mi jednostavno radi svih davanja ne možemo ponuditi. To je naša realnost, a za sve je kriv profit koji određuje sve“, kaže Ferbežar koji ima prodavaonice i u Zagrebu ali i desetak zaposlenih.

Dodaje kako su se kroz godine stvorile i određene predrasude o domaćim proizvođačima koje se uvijek gleda kroz poticaje koje dobivaju od države. Kaže i kako svi vidi ako netko od njih dobije primjerice 100.000 kuna poticaja, a ne vidi da je isti taj poljoprivrednik dao milijun kuna na razna davanja, plaće i slično. Podsjeća i na neke trgovačke lance koji su započeli sa otkupom domaćih proizvoda što bi, ako bi zaživjelo, bilo od velike pomoći domaćim poljoprivrednicima.

Govoreći o problemima kaže i kako se godinama unazad donose pogrešne odluke koje imaju velike posljedice. Podsjetio je na zatvaranje brojnih klaonica kao i činjenicu da je nekada 5 ili 6 tisuća hektara zemlje obrađivalo 200-ak obitelji, a sada to isto zemljište obrađuju jedna ili dvije obitelji. I u ovoj krizi, kako kaže, donose se neke čudne odluke po kojima se zatvaraju tržnice gdje su svoje proizvode prodavali domaći proizvođači dok se u i dalje uvozi sa svih strana.

„Bojim se da bi, ako bi se situacija pogoršala ili odužila i granice zatvorile, mi ostali gladni jer nemamo nikakvu domaću proizvodnju. Sve smo imali ali smo sve i uništili. Nemam baš puno lijepih riječi reći za Ivicu Todorića, ali mu sada mogu samo skinuti kapu i reći hvala jer da nije bilo njega Hrvatska bi sada u ovoj krizi bila gladna. Svaka tvrtka koju je preuzeo je pretvorio da pravi vrhunske proizvode koji nas danas i prehranjuju. Sada je situacija da se donesu neke konkretne i strateške mjere za budućnost. Koliko će biti mudrosti i hrabrosti tek ćemo vidjeti“, zaključio je Ferbežar.

Izvor: Al Jazeera