Oglasi

Hezbollah i narod će morati dogovoriti novi Liban

Eksplozija u bejrutskoj luci će vjerovatno uvesti Liban u novo političko doba.
Napadi i upadi u ministarstva i javne institucije pokazuju kako ljudi žele preuzeti direktnu kontrolu nad upravomAP

Eksplozija u bejrutskoj luci će vjerovatno biti upamćena kao prekretnica libanskog političkog stanja.

Nesreća, u kojoj je poginulo više od 200 osoba, povrijeđeno više od 6000 i u kojoj su uništeni veći dijelovi grada, oživjela je libanski pokret demonstracija koji pokušava ukloniti cijelu političku klasu od oktobra 2019. godine. Prošle godine, kada je ekonomija konačno propala zbog neizdrživog duga i pogrešnog vodstva, mnogi Libanci su shvatili kako ih je vlastita država otjerala u siromaštvo i na margine života, natjerala ih da se bore za puko preživljavanje sa malo osnovnih službi Vlade i malo nade za budućnost.

Deseci hiljada građana na ulicama od 7. augusta pokazuju nove srazmjere nepovjerenja i ljutnje na vlasti čiji su neznanje i nemar za dobrobit naroda omogućili dešavanje lučke eksplozije. Vješala kao dio protesta jasno pokazuju otvoreno gađenje građana prema političkoj eliti koja dugo vlada i vodi i njih i ekonomiju u bankrot i dug.

Napadi i upadi u ministarstva i javne institucije pokazuju kako ljudi žele preuzeti direktnu kontrolu nad upravom i kako ne žele da se isti nemarni, lopovski političari vrate na pozicije moći.

Kritike i na račun Hezbollaha

Stalni protestni slogan „sve znači sve“ se uvijek ističe i njime ljudi izražavaju svoju ljutnju na sve političke snage. Demonstranti su iskazali i rijetke kritike na račun Hezbollaha kao jednog od sektaških vladara koje nazivaju „mafijom“ ili „bandom lopova i kriminalaca“.

Lider Hezbollaha Hassan Nasrallah pridružio se predsjedniku Michelu Aounu u odbacivanju poziva za međunarodnu istragu eksplozije i također zvučao kao ostali političari kada je kazao kako njegova stranka nije ništa znala o amonijevom nitratu koji je raznio luku.

Dešavanja iz proteklih dana su počela uklanjati u stranu okrutnost bliske prošlosti i otkrivati centre moći u državi koji će se pokušati izboriti ili, vjerovatnije, pokušati ispregovarati tranziciju u novi upravni sistem.

Vjerovatno ćemo vidjeti nove valove i metode suprotstavljanja građana svojoj državi i državnog odgovora vojskom, sve dok se u narednim mjesecima ova bitka ne riješi. Ove sedmice, na primjer, građani su zahtijevali da strani donatori ne daju humanitarnu pomoć preko Vlade, koja bi je mogla ukrasti ili prodati ili pak podijeliti samo sa onima koji su sektama lojalni.

Građanska pobuna je poslala zloslutnu poruku i otkrila pukotine unutar vladajuće elite. Nekoliko članova Parlamenta i Vlade 9. augusta je dalo ostavke zbog pritiska sa ulica. Dan kasnije, ostatak kabineta, zajedno sa nesretnim premijerom Hassanom Diabom, je odstupio i tako jednostavno uobličio manjak autoriteta pred građanstvom.

Igre vlasti i novca

Liban doživljava ista dešavanja koja su bila i u drugim arapskim državama do 2010. godine: neodoljiva sila bijesnog i siromašnog građanstva koje maršira ulicama kako bi oborilo vladajuće i odbija posustati. No, kao i u Sudanu, Alžiru, Siriji, Egiptu, Iraku i drugdje, izmučeni i poniženi Libanci za protivnika imaju utaboreni militarizirani režim koji neće lako prepustiti vlast.

A libanska struktura vlasti je drugačija od ostalih arapskih država i još teža za poljuljati. Glavne sektaške stranke sunnita, probranih kršćana, Druza i ostalih pokazale su kako će se malo povući i razmotriti promjene kada im se prijeti, ukoliko će time ostati u igri vlasti i raspodjele novca.

Prošlogodišnja dešavanja diskreditirala su glavne sektaške stranke pred očima većine Libanaca, uključujući i same pristalice stranaka čiji standard života također propada. Ove stranke same ne mogu spriječiti promjene struktura. Stranke, poput Slobodnog patriotskog pokreta predsjednika Aouna i Pokreta budućnost Saada Haririja, mogu vladati samo uz podršku Hezbollaha, kako smo vidjeli proteklih godina.

Hezbollah predstavlja nešto potpuno drugačije. Vojno je moćniji od države i više je kohezivniji od bilo koje druge sektaške organizacije. Također, strukturno je povezan sa Iranom, Sirijom i drugim militantnim stranama regionalnog fronta „otpora“. Hezbollah većinom radi iza scene kroz promjene savezništva sa vodećim kršćanski, šiitskim i sunnitskim grupama u prethodnim vladama koje je podržavao.

Dva najmoćnija aktera

Vjerovatno smo sada došli u fazu Libana gdje su, u konačnici, dva najmoćnija aktera Hezbollah i masovni nekoordinirani, ali vjerovatno i nezaustavljivi, pokret protesta koji želi zamijeniti aktuelni model vlasti sa demokratičnijim i sistemom koji će poštivati vladavinu prava.

Ukoliko demonstranti uvežu svoju ogromnu podršku naroda u ciljani politički proces, na kraju bi mogli pokrenuti i ukloniti vladajuću elitu, te potom održati parlamentarne izbore koje bi nadgledale nezavisne grupe – što su njihovi ključni zahtjevi.

Trebaju očekivati intenzivne pregovore kako bi se dogovorio novi, nesektaški izborni zakon koji bi omogućio nove izbore, a što bi dovelo do novog predsjednika i novog sistema uprave. U idealnom stanju, time bi upravljala tranzicijska vanredna vlada sa poštovanim tehnokratama koja bi se fokusirala na stabiliziranje ekonomije i pomoć većini ljudi u potrebi.

Mnogi u, sada diskreditiranoj, sektaškoj eliti će se protiviti ovome, ali bi Hezbollah mogao pristati ukoliko se ispuni određeni kriterij. Grupa neće dozvoliti propast libanske države i ne želi sama vladati Libanom; a istovremeno neće predati svoje sofisticirano naoružane i kapacitete koji su dva puta natjerali Izrael na prekid vatre i postigli odvraćanje od sukoba na izraelsko-libanskoj granici.

Vrijeme obračuna

Sada je veliki izazov pred demonstrantima i svim Libancima: kako građanstvo i Hezbollah mogu doći do kompromisa koji bi omogućio da ozbiljna, sposobna vlast preuzme moć u dugom tranzicijskom periodu koji može omogućiti oporavak države, a da za sada nema pregovora o Hezbollahovom oružju? A ako se ovo desi, a doći će dan kada će libanski narod tražiti da Hezbollah odustane od svojih odvojenih vojnih kapaciteta, da li je moguće predvidjeti spajanje tih kapaciteta sa Ministarstvom odbrane i sistemom osiguranja granica?

Mnogi Libanci su ove, a i o druge mogućnosti, godinama razmatrali, ali dogovor nije bio postignut. To je omogućilo da ovako dugo ostane stari bankrotirani sistem uprave na vlasti, uz podršku Hezbollaha, što je dovelo državu na koljena. Ova zaostavština korumpiranih i nesposobnih zvaničnika na čelu, sa Hezbollahom i njegovim vanjskim pomagačima u pozadini, došla je do svog kraja za većinu Libanaca.

Vrijeme obračuna je došlo. Politička elita više nema šta ukrasti od svog naroda, narodne nema više strpljenja i želi objesiti sve političke lidere, a Hezbollah mora iznaći novu strategiju koja služi i njemu i pobunjenom narodu Libana u istoj mjeri.

Pronalazak odgovora na ovu zagonetku više ne može biti tema apstraktnih rasprava. Liban više nema izbora već da prođe kroz promjene političkog sistema i, s vremenom, uključi Hezbollah u mrežu državne odbrane. Elite su stalno griješile i narod se bunio više nego jednom. Oni neće stati dok ne povrate svoje dostojanstvo i građanstvo, te uspostave funkcionalnu državu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.