Gdje je nestalo Ministarstvo vanjskih poslova BiH?

Piše: Nađa Diklić

Bosanci i Hercegovci, koji imaju prijatelje i rodbinu u Turskoj, u noći kada je pokušan puč protiv turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, imali su samo jedan izbor kako da saznaju gdje su im prijatelji i rodbina.

Da sjede uz laptope, mobitele, zovu… Zovu…

Da li su građani BiH zaslužili bolje od vlasti koju plaćaju od svojih plata, poreza na sve i svašta, pa i na te fiksne i mobilne telefone kojih su se grčevito držali? Sve gledajući kako vojska puca na civile, ruši helikoptere, nadajući se da niko od desetaka hiljada Bosanaca i Hercegovaca nije među povrijeđenim?

Turska ima vjerovatno jednu od najvećih bosanskohercegovačkih dijaspora. Ružno ih je tako nazvati, ali tamo su i naše „izbjeglice“ koje imaju i drugu generaciju nasljednika. Više ne samo prijatelji BiH, već rodbina.

U Turskoj su stotine, ako ne i hiljade Bosanaca i Hercegovaca kojima je ova država osigurala školovanje na njihovim univerzitetima po nikakvim ili simboličnim cijenama. Nečija djeca.

I naravno, hiljade naših državljana kojima je Turska glavno odredište za ljetni odmor.

Ministar na Kubi

Razumljivo je sa političke strane, da se niko nije oglasio do jutra dok se ne vidi koja strana će odnijeti prevagu. Predsjednika Erdogana ili pučista. Miješanje u unutrašnju „politiku“, makar ona bila potpuno nedemokratska, nije nešto što bi trebao biti prioritet vlasti BiH.

No, pitanje je gdje je cijelu noć bilo diplomatsko-konzularno predstavništvo BiH u Turskoj i šta je uradilo bh. Ministarstvo vanjskih poslova?

Sada znamo da je ministar Igor Crnadak na Kubi. Pohvalno, kao i što je pohvalno saopštenje ovog ministarstva od prije par sedmica da „BiH pozdravlja rješenje Sjeverne i Južne Koreje o prestanku sukoba u Sjevernokorejskom moru“!

Ne bi saopštenje o Koreji bilo nimalo sporno, da u ovom ministarstvu nisu nastavili da kontaktiraju DKP BiH u Turskoj i cijelu noć slali saopštenja, iz minuta u minut, o stanju građana koji ih plaćaju za njihov rad! Ništa. Ni retka.

Tamo negdje oko SAD-a

Ministar Crnadak je još na Kubi. Za svaku pohvalu je da razvijamo „dobre“, da ne bude i susjedske odnose, kako ministar voli reći, sa državom koju tražimo na mapi, oko SAD-a!

Jesmo li to zaslužili mi, građani ove države, da sami „kopamo“ po Turskoj gdje nam je dijete, rođak, prijatelj dok u džepove naših imenovanih zvaničnika mjesečno „trpamo“ na hiljade eura, najviše u Europi?

Da li su to zaslužili građani Turske koji žive u BiH?

Brzo smo zaboravili stotine miliona kredita koje nam je Turska dala da se povratnicima u RS naprave kuće, da im se omogući da pokrenu sopstveni biznis, po nekakvim „halal kamatama“.

Kada smo uspjeli zaboraviti i rat i kako smo složno dijelili i pomoć iz Caritasa i Kola srpskih sestara i Merhameta (opet iz turskog Merhameta – najviše), u mjestima gdje je bilo samo malo više sloge i gladi nego rata?

Sada je to sve izgleda – nebitno. Poplaćat ćemo račune za mobitele telekomima i za pozive iz roaminga, dajući novac koji nemamo za porez. Porez da bi bh. zvaničnici i dalje mogu „brinuti“ o Kubi i ministarstvo koje spava dok sav svijet prenosi državni udar u državi koja ima 70 miliona stanovnika i koja dijeli Europu od ISIL-a.

Ne. U petak na subotu nije pao Erdogan. Potopilo se samo naše Ministarstvo vanjskih poslova negdje u moru oko Havane.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera