Oglasi

Dr. Google: Kako smo svoje zdravlje prepustili šarlatanima

Na internetu ima vrlo korisnih informacija vezanih uz zdravlje, no vrebaju i nestručnjaci i zlonamjernici, a 'Dr. Google' sve je utjecajniji.
Liječnici, Liječnica, PacijentNajbolji izvor informacija i konzultant, smatraju stručnjaci, ipak je liječnikEPA - Ilustracija

U Hrvatskoj je u posljednje vrijeme osebujni saborski zastupnik Ivan Pernar izazvao salvu kritika, optužbi pa i prijava za nadriliječništvo svojim 'zdravstvenim' savjetima na Facebooku u kojima kao 'lijek' za depresiju preporučuje šumu, a za gripu uzimanje velikih količina vitamina C, na što su stručnjaci reagirali ukazivanjem na štetnost takvih 'terapija'.

Struka je zamjerila i neodgovornost s obzirom na to da nije stručnjak, ali je saborski zastupnik koji k tome ima golem broj pratitelja, pa takvim objavama može navesti ljude da ignoriraju savjete stručnjaka. Jednom je kritičnom liječniku Pernarov pratitelj uputio i prijetnju smrću. 

No, raznorazni 'online' zdravstveni savjeti, dijagnoze i 'objašnjenja' simptoma, savjeti i sredstva liječenja, realnost je svijeta 'oslonjenog' na internet.

Informacija i interpretacija informacije

Tako je nastao tzv. Dr. Google, odnosno internet kao mjesto gdje ljudi traže informacije, ali i rješenja za zdravstvene probleme, često iz vrlo suspektnih izvora.

Liječnik obiteljske medicine Milan Mazalin kaže da je sve veći broj takvih slučajeva, pa time i problem, a razloga je više.

Društvene mreže 'opasnije'

Komentirajući nedavnu studiju čija je autorica zaključila da kod upotrebe interneta u medicinske svrhe korist ipak premašuje negativne strane, Mazalin kaže kako 'klasični' internet smatra boljim izborom od društvenih mreža jer na njemu postoji određena selekcija tekstova, a problematične stvari se uklanjaju ili ne postavljaju. Može se, kaže, naći vrlo korisnih savjeta o zdravom stilu života, koji su simptomi određenih bolesti, kada posjetiti liječnika, na što obratiti pažnju, a korisno je i proširiti znanje o bolesti kada je doista i dijagnosticirana uobičajenim postupkom kod liječnika.

Također, korisne su i upute kod jednostavnijih zdravstvenih problema - sve što ne uključuje 'čudotvorne' pripravke i 'lijekove'.

"Tu ima koječega, nekakvi čajevi koji liječe leukemije ili neke druge vrste malignih bolesti - to zaista zvuči potpuno sumanuto, ali je tragično kad pomislite koliko ljudi doista nasjednu na takve priče i pokušaju. Premda, to je razumljivo, čovjek koji je u problemu, u strahu, u nekoj teškoj bolesti, nekad svjesno, nekad nesvjesno poseže za svakim rješenjem, pa tako i ovima, ali tu zaista treba nekako pokušati biti racionalan i shvatiti da se mora napraviti selekcija tih informacija, koristiti provjerene stranice".

Na društvenim mrežama, zaključuje, unatoč i relevatnim sadržajima, mogućnost da se naleti na nešto potpuno pogrešno je dosta veća i može izazvati zbrku u glavi osobe koja je u situaciji ozbiljne bolesti i time sklona prihvatiti savjete koji bi u uobičajenoj situaciji zvučali iracionalno.

S jedne strane, zdravstvo u Hrvatskoj i u svijetu, kaže, postaje sve teže dostupno i ljudi pribjegavaju jednostavnijim rješenjima, a internet je jedan od načina kako pojednostaviti problem - međutim, na taj način on se može i stvoriti i pojačati.

"Demokratizacija u dostupnosti informacija, koliko je zgodna u svakodnevnom životu i pruža mogućnost da na brz i lagan način dođemo do određenih informacija, zaboravljamo da sama informacija ne znači i interpretaciju informacije - znati neke fakte, ne znači da ćete znati dobro ih primijeniti", kaže Mazalin.

Kod zdravlja i liječenja to može biti velik problem jer kad netko traži informacije na internetu i društvenim mrežama, ne može biti siguran otkud one dolaze i tko stoji iza njih.

Prvo iskaču po život opasne bolesti

"Kad otvorite neku stranicu, vrlo teško iz njezinog grafičkog izgleda ili podataka koji su dobiveni - i uopće to sve skupa izgleda vrlo profesionalno i vrlo je uvjerljivo - možete biti sigurni da li iza toga stoji neka stručna osoba, tko se doista bavi određenim problemom ili nekakav šarlatan koji iz bilo kojeg razloga o nečemu priča na svoj način. Pritom to ne mora nužno biti zlonamjerno - imate ljudi koji naprosto vjeruju u neke stvari koje su čuli, načuli, pročitali i onda šire takvu informaciju, bez nužno zle namjere. Naravno da ima i zlonamjernih ljudi koji iz bilo kojeg interesa ili zarade nude kojekakve usluge, postupke, sredstva za liječenje".

Drugi problem je, kaže, što su obično prve informacije 'bombastične' - kad se utipka simptom, iskaču životno ugrožavajuće bolesti.

"Vrlo nam često zato ljudi dolaze u ordinaciju s nekakvim alarmantnim slutnjama i strahovima i dosta se namučimo da ih uvjerimo da nije tako".

Još opasnije od dijagnoze, koja ipak uključuje nekakvu konzultaciju sa stručnjakom, jest kad se ljudi krenu sami liječiti.

"Sami postavite dijagnozu, a oni vam ponude i terapiju, koja vrlo često može biti problematična. U blažim slučajevima je neučinkovita, u nekim opasnijim situacijama može biti opasna po zdravlje, može biti i životno ugrožavajuće, pogotovo zato što je pitanje što koristite, a preskačete službenu i racionalnu dijagnostiku i terapiju koji bi čovjek potražio da nije koristio takve informacije".

Po lijekove preko granice

Pod ruku s time ide i korištenje lijekova do kojih se na ovaj ili onaj način može doći - mogu se naći oglasi s tekstom koji zvuči edukativno i nude razne 'čudotvorne' preparate, uz što obično idu komentari 'korisnika' kojima su ti preparati spasili ili promijenili život.

"To sve skupa djeluje vrlo sugestivno, pogotovo ako imate problem koji službena medicina ili ne uspijeva riješiti ili ne uspijeva riješiti na način na koji se vama čini uspješnim ili ne dovoljno brzo. I onda upadate u zamku da, ako ništa drugo, potrošite dosta novaca za nešto što doista ne vrijedi", zaključuje Mazalin.

Kada je pitanju korištenje lijekova, predsjednica Hrvatske ljekarničke komore Ana Soldo kaže da su problem s jedne strane bezreceptni lijekovi, ali i oni koji se izdaju na recept, a koje, primjerice, stanovnici pograničnih područja nabavljaju u susjednoj Srbiji ili BiH - u Hrvatskoj ne mogu dobiti određeni lijek za koji pogrešno misle da im je potreban, primjerice antibiotik za liječenje viroze.

"Što se tiče 'dr. Googlea', on je sve češći 'konzultant' naših pacijenta kod odabira proizvoda, ne samo lijekova, nego i dodataka prehrani i općenito načina liječenja. Kod bezreceptnih lijekova to je dosta opasno - za bezreceptne lijekove nema puno indikacija za koje možete dobiti bezreceptni lijek, ali su one dosta problematične kad se radi recimo o boli, koja vrlo često jest kronična, pa pacijenti ne idu ni kod liječnika obiteljske medicine ni kod fizijatra ili nekog drugog specijalista kojeg bi možda trebali konzultirati, nego dugoročno bol liječe bezreceptnim lijekovima", kaže Soldo.

Samostalan odabir lijekova nije 'samoliječenje'

Jedno je istraživanje, navodi, pokazalo da se čak 60 posto pacijenata koji kupuju bezreceptne lijekove nisu konzultirali ni s liječnikom ni s ljekarnikom.

Prijetnja 'kiberhondrije'

Kako navode Branka Bagarić i Dragana Markanović, psihologinje i KBT terapeutkinje iz Hrvatskog udruženja za bihevioralno-kognitivne terapije, istraživanja pokazuju porast korištenja interneta općenito, pa tako i u svrhu informiranja o zdravlju. Prema istraživanju Europske zdravstvene komisije, u Hrvatskoj 57 posto osoba pretražuje o zdravlju na internetu, što zemlju svrstava u prosjek EU-a, a blizu 11 posto korisnika to čini barem jednom tjedno. 

Međutim, čini se da to može imati i negativne posljedice, poput kiberhondrije (cyberhondria), odnosno pretjeranog pretraživanja informacija o zdravlju na internetu, koje je popraćeno porastom anksioznosti. Kiberhondrija se, kaže Bagarić, za sada ne smatra psihičkim poremećajem, već karakteristikom pretjerane zdravstvene anksioznosti.

"Pretpostavlja se da do kiberhondrije dolazi kada osoba pretražuje o nekom simptomu koji je zamijetila u želji da sazna njegov uzrok. Međutim, ponekad pretraživanje može sugerirati da je riječ o ozbiljnim i životno ugrožavajućim bolestima, što naravno dovodi do anksioznosti. Nakon toga, ove osobe nastavljaju pretraživati vjerojatno u pokušajima da odbace ovu zastrašujuću dijagnozu, odnosno da se uvjere da nisu u opasnosti", objašnjava Bagarić. 

Kako je riječ o relativno novom fenomenu, još nije jasno je li pretraživanje o zdravlju opasno samo za osobe koje već jesu pretjerano zabrinute u vezi zdravlja ili može potaknuti poteškoće kod ranije zdravih osoba. No, kako navodi, čini se da internet ima karakteristike koje stvaraju temelj za pojavu zabrinutosti za zdravlje.

"Prvo, sadržaj je nereguliran pa svatko može objaviti što želi. Zbog toga korisnici mogu biti izloženi netočnim i konfliktnim informacijama. Drugo, prilikom pretrage o uobičajenim simptomima (npr. grlobolja) internetske tražilice nude rezultate koji upućuju na ozbiljne dijagnoze (npr. rak grla) nesrazmjerno njihovoj stvarnoj zajedničkoj pojavnosti. Treće, sadržaj o zdravlju često je pisan zahtjevnom medicinskom terminologijom koja može zvučati zastrašujuće. I na kraju, oboljeli koji na internetu pišu o zdravlju često su osobe koje aktualno doživljavaju teškoće, nisu uspjele riješiti svoj problem ili imaju neke nuspojave tretmana, a ne one koje su problem riješile. To može stvoriti privid da su komplikacije nekih tretmana ili bolesti učestalije no što je slučaj".

"To je možda dobro u nekoj zemlji u kojoj je zdravstvena pismenost visoka, ali kod nas, kako istraživanja pokazuju, otprilike 15 posto pacijenata dobro razumije terapiju koju kupuje, tako da kod nas je to možda već postao i zdravstveni rizik".

Smatra da 'dr. Google' i slični izvori mogu biti dobar izvor informacija za naučiti nešto i dobiti širu sliku o svojim simptomima, ali kod odluke o kupovini bezreceptnih lijekova ipak je važno konzultirati se s liječnikom ili ljekarnikom.

"Iz razloga što su svi bezreceptni lijekovi namijenjeni samo za kratkoročnu primjenu, znači pet do sedam dana - svaka upotreba koja traje duže znači da možda nije dobro odabran lijek".

Samoliječenje, zaključuje, nije samo liječenje simptoma, uzimanje lijekova bez recepta, nego i spremnost pojedinca da se zna očuvati i brinuti za svoje zdavlje, potražiti informaciju i pomoć ukoliko je potrebna.

Ono doprinosi boljoj kvaliteti života i produljuje životni vijek, a može pridonijeti i uštedama u zdravstvenom sustavu.

Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, također navodi kako su ljudi sve skloniji konzultaciji interneta.

'Dr. Google' - uvijek dostupan i nije neljubazan

"Dr. Google je taj koji je uvijek dostupan, uvijek vam pruži hrpu informacija, nije neljubazan, možete kad god hoćete do njega, međutim problem je što ljudi to zlorabe i što izvori informacija koje tamo mogu dobiti nisu uvijek provjereni. Naravno da još uvijek ima svakakvih stranica, ali sve je više stranica koje su ozbiljne, provjerene i koje objavljuju relevatne informacije, ali je pitanje koliko su ih ljudi koji spremni interpretirati onako kako su napisane ili onako kako ih oni žele pročitati", kaže Belina.

Najveća opasnost su, smatra, društvene mreže i razni forumi gdje se razmjenjuju mišljenja i savjeti i zaboravlja da 'ako je nešto dobro za mog susjeda, to ne znači da je dobro za mene'.

"Druga je strana da je to područje gdje se raznorazne priče s alternativnim načinima liječenja i ostalim šire i onda ljudi nesvjesno naškode vlastitom zdravlju, slušajući savjete ljudi koji su nekompetetni i - što je najgore - troše novac plaćajući takve usluge".

Ipak, smatra da internet pridonosi zdravstvenoj pismenosti, a savjesniji građani pitaju liječnika i provjere informaciju koju ako su sami dijagnosticirali neku bolest pa potraže i zdravstvenu potvrdu za to.

Pozitivno je također, kaže, što se kroz razmjenu informacija i iskustava mogu dobiti informacije gdje potražiti kvalitetnije liječenje, kako potražiti drugo mišljenje i slično.

"Svaka pojava u društvu ima svoje pozitivne i negativne strane i nije sve uvijek loše. Međutim, činjenica ostaje da bi se ipak trebalo procjenu svog zdravstvenog stanja i liječenje koje vam je propisano pridržavati - o svemu što radite sa strane trebalo bi se posavjetovati sa samim liječnikom".

Kultura filtriranja informacija

Najbolji krajnji izvor informacija je, smatra, uvijek liječnik, s kojim se treba i konzultirati u vezi informacija dobivenih drugim putem, iako tu može doći i do nesporazuma.

"Jer pacijenti kad nešto pročitaju na internetu smatraju da znaju bolje od svog liječnika, liječnici se 'naježe' na situaciju kad im netko kaže da je nešto pročitao na internetu. Tako da mislim da nam treba još malo vremena za kulturu filtriranja informacija koje na internetu nađemo i kako se nositi kad vam netko dođe s takvim informacijama".

Što se tiče samostalnog korištenja lijekova, iako se sada taj problem nastoji riješiti praćenjem lijekova koji se pojavljuju na hrvatskom tržištu, najveći je problem, zaključuje, ilegalna trgovina na internetu.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.