Dobojlije: Hvala Federaciji, puno nam je pomogla

Piše: Snježana Mulić-Softić

Majsko sunce izmamilo je stanovnike dobojskog naselja Podkamen u dvorišta i bašte, gdje perke mladog luka već proviruju iz lijeha. Jedna mlada žena na balkonu postavlja saksije sa cvijećem, a u susjednom dvorištu muškarci miješaju malter.

Iako većina kuća ima fasadu i na prvi pogled sve je idilično, brzo ćemo se uvjeriti da su prošlogodišnje poplave ostavile velikog traga u ovom naselju.

Kada čuju da pišemo o godišnjici poplava, stanovnici Podkamena se naprosto takmiče ko će nam prije nešto reći i pokazati. Zovu nas u njihova dvorišta, kuće i podrume.

“E, da ste došli lani u ovo vrijeme, mogli biste samo čamcem. Umjesto puta, kroz Podkamen je proticala ogromna rijeka. Spasioci su išli čamcima, a vidite ovu terasu na kojoj stojim (terasa visoka najmanje dva metra od tla, op. aut.), e dotle je voda bila i mogli smo iz spavaće sobe ravno zaplivati”, kaže Muradif Bećirović, dok silazi niz stepenice, koje su nekad plivale pod vodom, a sada ih, uz ogradu, krase saksije pune cvijeća.

Kaže da je iz Fonda solidarnosti dobio vaučere od kojih je kupio keramičke pločice, šporet i frižider, te donekle sanirao donji sprat.

“Svi dijelovi nekadašnje kuhinje samo su otplivali kroz prozor, a pločice su se zalijepile na plafon”, sjeća se Muradif prošlog maja i pokazuje dopola obnovljen donji sprat kuće u kojem su svi prozori širom otvoreni, jer se zidovi još uvijek suše. Njegova supruga pokazuje špajz u kojem su zidovi i nakon godinu dana mokri. Ne znaju  kada će u potpunosti sanirati donji dio kuće jer novca više nemaju.

Malo vaučera, puno troškova

Nemaju ga ni njihove komšije, pa kad vide da pišemo, misle da popisujemo štetu za neku donaciju i pritrčavaju da pokažu svoje “stanje”.

Hanka Ibrahimović vodi nas u kuću svog sina. Veli, da je u njoj živio svega sedam dana.

“Samo što se dijete oženilo i uselilo u kuću,  ono sve poplavi. A bio kupio sve novo”, žali se, dok nas uvodi u prizemlje kuće, kojoj su također vrata i prozori širom otvoreni.

Kaže da je šteta procijenjena na 30.000 KM, a vaučere je dobio u vrijednosti 5.000 KM.

“Pomogli su vaučeri da kupimo materijal, ali smo ruke sami plaćali. Onda je sav namještaj otišao. Nešto smo nabavili, uglavnom smo dobili kao donaciju”, kaže Hanka. Pokazuje upakovan frižider i veli: “Ovo su nam poslali iz Federacije, poslali su još neke stvari. Hvala Federaciji, puno nam je pomogla”.

Njena komšinica Mirsada Suljkić, koja je nezaposlena i s mužem živi od 38 KM invalidnine, pokazuje još uvijek srušene unutrašnje zidove u donjem dijelu svoje kuće. Kaže da je njoj teže nego komšijama, jer joj je kuća stara, građena od tvrde opeke, koju je naknadno teško izmijeniti.  Za vaučere je, veli, uzela materijala što je moglo doteći, ali za ostalo nema novca i sada čeka pomoć – ili rodbine, ili donatora. Žali se da njena braća, koji su se za vrijeme poplave bili van BiH, nisu stekli pravo na vaučere, pa njihove kuće stoje nepopravljene.

U sličnoj situaciji su i mladi supružnici Muratbašić, koji su pred samu poplavu kupili novu kuću, ali “papire nisu uspjeli prevesti na svoje ime”, pa su ostali bez vaučera.

Azra Muratbašić kaže kako su kuću, u kojoj je prije poplave sav namještaj bio nov, obnovili donekle i to uglavnom zahvaljujući pomoći rodbine. Također kaže, sada, kada su dobili papire za upis nekretnine, iz Opštine su im obećali naknadno dati vaučere za sanaciju.

Mještani Podkamena su posadili svoje bašte, nadajući se da poplava više neće biti. A ako se to ponovo desi, kažu, nema im druge, nego bježati u brdo.

“Nikakva brana nije napravljena nakon poplava, jer čovjek ne zna ni odakle je onolika voda došla. Došla je i iz rijeke, ali i sa brda. Teško se od toga ograditi, odbraniti”, kažu. Dok nas prate, mole da sva imena ispravno napišemo jer “ako se neko sjeti poslati kakvu pomoć – da ne pogriješi”.

Obnovljeni grad

U samom gradu Doboju, ko ne zna, nikad ne bi pomislio da se tu prije godinu dana odvijala prava drama i da je grad dvije sedmice plivao pod vodom, negdje i šest metara dubokom. Svježe fasade, uredne ulice, zasađeni parkovi… tako izgleda Doboj danas. Tek, kada se zagledate, primijetite da  stanovi na donjim spratovima zgrada i kuća imaju potpuno nove  prozore, da je na mnogima boja oko prozora nešto svježija od onih na gornjim spratovima, ali se na nekima vidi i crna linija – koja je ostala kao podsjetnik dokle je bila voda.

U jednoj stambenoj zgradi, koja u prizemlju ima niz garaža, je neuobičajen prizor – sva vrata su napravljena od drvenih dasaka. Kažu da je voda odnijela stara, metalna vrata, pa da su građani, budući da nemaju dovoljno novca, improvizirali.

Na prvom spratu jedne zgrade radnici pjevuše dok postavljaju nove prozore. Jedan unutra ravna zidove, a prekoputa, na drugom spratu, komšinica stere veš.

Kaže da je voda bila tačno do njenog prozora, da se čak nije morala ni sageti da bi iz čamaca uzela hranu, koju su spasioci donosili, a onda ju je, veli, raznosila po višim spratovima.

I njeni prozori su novi, a sprat ispod je kompletno renoviran.

“Sve ovo okolo, bilo je kao more. Samo su mi se jedan dan pred prozorom pojavili gumeni čamci, bilo je to jako neobično. Sve je izgledalo kao sudnji dan”, kaže Dobojlijka Slavica.

U centru grada su obnovljeni poslovni prostori, međutim, u mnogima nije nastavljen biznis.

Pejo Krnjić, potpredsjednik Skupštine grada Doboja, kaže da je nakon poplava otpušteno 1.400 radnika.

“Što se tiče stambenih i javnih objekata, oni su 80 posto obnovljeni, ali kad govorimo o privredi, onda je ta sanacija dostigla tek 50 posto. Nažalost, mnogi ljudi su ostali bez posla i ko zna kada će se, i hoće li, ponovo zaposliti”, kaže Krnjić.

Kampanja protiv dobrotvora

Ističe kako je Doboj, od svih poplavljenih mjesta u BiH, najviše dobio donacija i kako je to razlog što se brzo oporavio.

Dragan Marković, predsjednik Saveza nacionalnih manjina regije Doboj, dodaje kako se mora istaći pomoć koju je poslala Federacija BiH, u mehanizaciji, ljudstvu, hrani, odjeći… kao i nesebična pomoć mnogih građanskih udruženja, ali i pojedinaca koji se nisu štedjeli dok su pomagali Dobojlijama čistiti njihove stanove od mulja i smeća.

Osim pomoći iz Federacije BiH, kaže, Doboj su puno pomogle strane ambasade u BiH, Turska, Sjedinjene Američke Države…

“Doboj je dobio najmanje 15 miliona maraka pomoći, od toga su najviše dali Amerika i Turska. Turska je ovdje otvorila i javnu kuhinju u kojoj svaki dan sprema 1.300 obroka, ali , eto, neke usijane glave su protiv Turske, protiv povezivanja srpskog stanovništva sa tom zemljom, pa od neki dan ta kuhinja više ne radi. Valjda je bolje biti gladan, nego jesti turski hljeb”, kaže rezignirano Dragan Marković.

Murvet Barjaktarević, zastupnik u Skupštini Republike Srpske veli da je Turska obnovila skoro sve vitalne objekte, počevši od Odjela za neurologiju u Dobojskoj bolnici, preko Hitne pomoći, pa do Doma zdravlja.

Sva trojica naših sugovornika kažu da im u glavu ne ide da je jedna strana zemlja, poput Turske, toliko pomogla Doboju u njegovom najkritičnijem periodu, a da sada neki njegovi građani to odbacuju.

Slažu se da je obnova išla relativno brzo zahvaljujući donacijama i dobroj organiziranosti u opštini, pod rukovodstvom gradonačelnika Obrena Petrovića, ali su i očajni zbog toga što sve to “politika, i to ona iz Banje Luke, želi omalovažiti i izbrisati”.

Ističu kako od Vlade entiteta Republika Srpska niko u Doboju nije dobio ni marke za odbranu i oporavak od poplava, ali da Vlada jeste od Dobojlija, od kojih je, dijeleći im vaučere iz Fonda solidarnosti, kasnije naplatila porez.

Dobojlije uživaju u obnovljenom gradu, ali se plaše novih poplava. Mnogi među njima se plaše i toga – ko će im, ako se to ponovo desi, pomoći, kada godinu nakon svega, “politika odbacuje one koji su najviše pomogli i protiv njih diže hajku.”

Izvor: Al Jazeera