Oglasi

Doboj: Lako je prefarbati grafit, ali ko će mržnju?

Samo čitanje grafita sa dobojskih fasada ukazuje na međunacionalnu atmosferu u tom gradu.

Piše: Snježana Mulić-Softić

Rijetke su zgrade u Doboju, kojima fasada nije “ukrašena” nekim grafitom.

“Jelena, volim te”, “To što te volim, stvarno nije namjerno”, Bebo, volim te” i slični mogli bi se svrstati u red “grafita ljubavi”.  Ispisani preko garaža, ispod prozora stanova u prizemlju, na prodavnicama, u ulazima u haustore, ovi grafiti miješaju se sa onima na kojima se veličaju optuženici za ratne zločine Ratko Mladić i Radovan Karadžić, a prizivaju se i Obilići, ratnici sa Manjače…

U samom centru grada, na glavnom gradskom trgu, nema grafita, ali ima fasada i spomenika čiji su dijelovi prefarbani svježom bojom. Ispod te boje su, samo do prije neki dan, kažu, bili ispisani grafiti koji su pozivali na ubijanje i protjerivanje Bošnjaka i Hrvata.

“Grafiti mržnje su prefarbani, ali ko će prefarbati mržnju i strah”, kaže jedna gospođa, koja sjedi na klupi u parku, tik pored obeliska na kojem su na dva mjesta bili ispisani takvi grafiti, a onda prefarbani.

“Ovdje je najteže istjerati pravdu, ganjaš je, ganjaš, a nikako da je stigneš”, dodaje Milan Vidović, stariji Dobojlija, prisjećajući se kako je u ratu izbjegao vojsku tako što je otišao da radi u jednom u zoološkom vrtu. “I kako sam tada upoznao životinje, vjerujte, ja bih i sada otišao živjeti sa njima, samo da ovo ne gledam”, kaže i odlazi niz park, prošaran prvim proljetnim cvijećem.

Atmosfera kao uoči proteklog rata

“Kad pogledate – sve je kao mirno, a ipak, sve nekako podsjeća na ono doba pred rat”, kaže Pejo Krnjić, potpredsjednik Skupštine grada Doboja.

Veli  da su duhovi uznemireni otkako je ovaj grad pristupio  Zajednici opština turskog svijeta, odnosno otkako je “SNSD instruirao narod da se protiv toga pobuni”.

“Malo ko je pomogao Doboju nakon poplava, kao što je to Turska. Onda je valjala, a sad ne valja,” veli  i dodaje kako se gradom širi govor mržnje: “SNSD ne može podnijeti da nema vlast u Doboju,  pa radi sve da zavadi narod. Ali, zato ima medije, i ja svako veče gledam kako Dodik i ti mediji šire govor mržnje.”

Divi se, kaže, Bošnjacima, koji su propatili u proteklom ratu i vratili se svojim kućama, kako podnose pritiske. Ali, po njemu, i Hrvati u dobojskoj opštini su isprepadani:

“Ne mogu reći da im se prijeti kao Bošnjacima, ali oni osjete da nešto nije uredu. Često me pitaju – šta je, šta im je činiti. Naravno, ja im uvijek kažem da novog rata više neće biti.”

Murvet Bajraktarević, zastupnik u Skupštini entiteta Republika Srpska i potpredsjednik Fudbalskog kluba Sloga iz Doboja, kaže kako je govor mržnje prisutan i na sportskim terenima.

“Dođe moj klub, u kojem je skoro pola nogometaša Bošnjaka, na teren, a tamo na stadionu ga dočeka poruka ‘Ubij baliju’, ‘Nož , žica Srebrenica’, ‘Klaćemo balije’… Osim toga, tu su ‘Vojvode’, tzv. navijačka skupina Sloge, koja za svoj tim, dakle taj isti u kojem igraju Bošnjaci, navija tako što poziva na njihovo ubijanje. To je strašno”, priča Bajraktarević.

Kaže da se FK Sloga pismeno i zvanično ogradila od navijačke grupe “Vojvode”, ali da oni i dalje dolaze na stadion i “navijaju”.

Više policajaca nego navijača

I Dragan Marković, generalni sekretar Saveza nacionalnih manjina regije Doboj i sekretar Sloge, kaže da je nečuveno da navijači jednog kluba pozivaju na ubijanje njegovih igrača te napominje kako su  neki od igrača Bošnjaka, nakon što su ih na jednoj utakmici, “navijači bodrili pozivom na njihovo klanje” htjeli prekinuti utakmicu, ali da su od toga odustali.

Pitamo ih da li prijavljuju policiji takve slučajeve.

I on, i Bajraktarević, kažu da su prijavili svaki put kad su naišli na grafit sa govorom mržnje, kao i navijače grupe Vojvode, ali da od toga nije  bilo ništa.

“Ma, pravo da vam kažem, dođe mi da više i ne idem, i ne prijavljujem. Jer onda me policija maltretira, pita me: ko sam, odakle sam, kad sam rođen, što sam rođen…,  krv mi na slamku popiju, a nikakve koristi”, kaže Marković.

Bajraktarević, Krnjić i Marković smatraju da grupu 'Vojvode', koja raspiruje mržnju i strah po Doboju, podržava i instruira SNSD.  Kažu da su ‘Vojvode’ bile glavni huškač kada se protestiralo protiv Saveza opština turskog svijeta, te da se stalno “šire”, a novi članovi se uvoze iz drugih dijelova RS-a.

“Toliko je to grozno postalo, da mi svaku utakmicu moramo proglasiti utakmicom visokog rizika, pa na kraju na njoj bude više policajaca, nego fudbalera i navijača”, kaže Bajraktarević.

Napad na bošnjačku djecu

Ni povratnici iz mjesta oko Doboja, kažu sagovornici Al Jazeere, nemaju mira. Spominju slučaj od prije nekoliko sedmica kada je jedna 16-godišnja srednjoškolka srpske nacionalnosti u autobusu koji je išao za Grapsku, vrijeđala učenike Bošnjake.

“S tom djevojčicom su bili još neki momci, oni su srednjoškolci, a dočepali su se male djece, osnovaca od petog do devetog razreda, i onda su im govorili da smrde, da su balije, da ih treba pobiti”, prepričavaju taj događaj.

Kažu da je na kraju protiv 16-godišnjakinje podnesena prekršajna prijava, što smatraju guranjem prašine pod tepih: “Ona je maloljetna i ne može odgovarati. Bilo bi logično da je podnesena prijava protiv njenih roditelja, ali se išlo na to kao da se stvori privid da je nešto poduzeto, a ustvari neće biti ništa”.

I u naselju Grapska potvrđuju ovaj događaj.

Amir Hurtić, predsjednik Mjesne zajednice Grapska, kaže da je to bio nemio događaj, da su se djeca uznemirila, ali ga je, veli, umirilo to što se sastao Forum za bezbjednost građana, što je policija demantirala navode nekih medija iz RS-a da su roditelji bošnjačke djece, koji su ih čekali na autobuskoj stanici, ustvari spremali napad na srpsku djecu.

“To je bila klasična zamjena teza i manipulacija informacijom. Ipak, oni su se izvinili, i poslali su demant. Čak se i direktor Trebavaexpresa, firme koja prevozi učenike, izvinio u ime vozača koji nije adekvatno reagovao. On je čak htio i da mu da otkaz, ali smo mi bili protiv.  Eto, i to je nešto, to govori da ima nade i vjere u institucije sistema ”, kaže Hurtić.

Roditelji djece iz Grapske kažu da su se njihova djeca nakon svega smirila i da  neometano idu u školu.

Bijeg u zoološki vrt

Ana, Dobojlijka koja je upravo diplomirala na Poreskoj akademiji, žali zbog ovog slučaja i kaže da ljudi većinu loših stvari rade zbog toga što su neinformirani.

Njena kolegica Svjetlana dodaje da je u Doboju “generalno puno nerazumijevanja i nepoštivanja” te da neki građani za sve loše optužuju gradonačelnika Obrena Petrovića.

“Ne znam kako ti ljudi ne sjednu lijepo i ne promisle šta je taj čovjek uradio za ovaj grad, a uradio je mnogo. Kako ne shvate da je Doboj vidio veliku korist od pristupanja Savezu opština turskog svijeta. Ali ne, oni ne razmišljaju svojom glavom, nego glavama onih iz Banjaluke. Oni da znaju da je u istom savezu i Srbija, objeručke bi to prihvatili, ali ne znaju i neko neće to da im kaže”, dodaje treća djevojka,  također stanovnica Doboja.

Ana i Svjetlana, na pitanje šta misle o kompletnoj situaciji u Doboju, uglas kažu: “Mislimo da ga treba što prije napustiti i otići negdje u inostranstvo”.

A njihov stariji komšija, Milan Vidović, veli da će on, ne promijeni li se uskoro nešto u Doboju i Republici Srpskoj, ako ga ko primi, opet u otići da radi i živi -  u neki zoološki vrt.

Izvor: Al Jazeera