Da li se Židovi boje pjesnika

Svjedok: Giancarlo Kravar

Dozvolite da se najprije u svoje osobno ime ispričam za jednu i sve žrtve židovskog naroda koje su pale od, nažalost, „hrvatske“, a ustvari ustaške ruke, kao i ogromne žrtve, više od šest milijuna pobijenih Židova tijekom Holokausta te, prema mome mišljenju, najveće sramote u povijesti čovječanstva.

Vi ste osobno jednom izjavili da je Holokaust u genima židovskog naroda. Ograničen svojim neznanjem, ne znam kako je to moguće ostvariti, ali vjerujem Vam. Zato mi dozvolite da onda istaknem da je i antifašizam zapisan u genima hrvatskog naroda.

Da je to možebitno, tako govore sljedeće povijesne činjenice. Hrvati su 22. lipnja 1941. godine podignuli (Sisački partizanski odred) prvi antifašistički ustanak u svijetu. Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske (da, tako se zvala ta vojska, u kojoj je bilo blizu 30 posto Srba, te pripadnika ostalih nacionalnosti, a podsjetio bih Vas i na Židova Mošu Pijade, koji je osnovao Telegrafsku Agenciju Nove Jugoslavije), imala je 1943. godine pet korpusa i predstavljala je najveću i najsnažniju oružanu silu u tada okupiranoj Europi.

Poziv Khamneija 

Blaženi uzoriti kardinal zagrebački Alojzije Stepinac bio je u Prvom svjetskom ratu Solunski dobrovoljac (što je u Hrvatskoj, nažalost, manje poznato i isticano), ter se i s puškom u ruci borio i pridonio oslobađanju meni tako drage Srbije, u kojoj više od sto godina imam rodbinu. Stepinac je, hvala židovskom narodu, a na ponos Katoličkoj crkvi u Hrvata proglašen i Pravednikom među narodima za svoj osobni doprinos spašavanju Židova iz Zagreba i te kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske.

Suvremena i demokratska Hrvatska, utemeljena voljom svih njezinih građana 1990. godine, u preambuli Ustava ima zapisano da je zasnovana nasuprot tzv. NDH, a kao slijednica u Narodnooslobodilačkoj borbi stvorene države Hrvatske, kao federalne jedinice Federalne Narodne Republike Jugoslavije.

Prvi hrvatski predsjednik, povjesničar dr. Franjo Tuđman bio je Titov general, partizan i nosilac Partizanske spomenice iz 1941. godine, te posljednji predsjednik, nakon predsjednika Republike Italije Sandra Pertinija, jedne europske države koji je bio aktivni sudionik Drugog svjetskog rata i antifašist.

Dozvolite mi da skrenem Vašu pozornost i na antifašistički karakter obrambenog i oslobodilačkog Domovinskog rata (zauzimajući se ne samo za osudu, već i kažnjavanje svakog zločina koji je počinjen), a u kojem je sudjelovalo, što je manje poznato, više od 7.000 Srba, te boraca Bošnjaka, Albanaca, Talijana, Slovenaca i drugih…

Prijetnje državi Izrael danas su ozbiljne i ne bi ih se smjelo podcjenjivati. Podsjetio bih na izjave predsjednika Irana Mahmuda Ahmadinedžada koji otvoreno negira Holokaust i prijeti raketnim napadom. Ali njegov mandat istječe za godinu dana.

Vrhovni vjerski vođa ajatolah Ali Khamnei pozvao je, međutim, još prije mjesec dana, na toliko poželjni dijalog, a upravo bi, smatram, na toj vjerskoj razini mogao se potaknuti razgovor, a sve u cilju sprječavanja rata.

Otvorene su još i druge, neratne opcije. Politika, diplomacija, gospodarstvo, financije (a Židovi su danas vlasnici najvećih i najmoćnijih i nautjecajnijih banaka u svijetu) nude se kao mogućnosti za ostvarivanje pravednih ciljeva države Izrael, a sve u cilju održavanja kakvog-takvog mira na Bliskom Istoku.

Obraćam Vam se povodom Vaše kritike njemačkog pisca i Nobelovca Güntera Grassa koji je, možda nespretno, u jednoj pjesmi ustvrdio da je Izrael najveća opasnost za svjetski mir.

Slobodan sam Vas uputiti na ostala njegova djela u kojima je i pokazao i dokazao da je veliki humanist, usprkos i upravo unatoč svojoj prošlosti, koju mu spočitavate.

Pretpostavljam da i u Vašem, baš kao i svakom drugom narodu, ima ekstremista kojima će, zbog još nezaliječenih rana, on biti sumnjiv po svojoj nacionalnosti, zato što je Nijemac.

Konstruktivno propitivanje

Zato sam ovo pismo Vama naslovio sa „Da li se Židovi boje pjesnika?“, a poradi konstruktivnog propitivanja je li danas moguće da u uvjetima globalizma, u kojima je svaki čovjek upućen jedan na drugoga, moguće da svi narodi, a narod Izraela smatram Bogom odabranim narodom, budu u svojim pravima i obvezama jednaki i ravnopravni u međunarodnoj zajednici.

Ne, molim Vas, nemojte me pokušati optužiti za antisemitizam. Zato jer sam, pored svega što sam napisao i što je podložno kritici, osporavanju i odbacivanju, kao mladić za djevojku imao jednu Židovku. Ljubeći nju, zavolio sam cijeli židovski narod, kojemu, kao i državi Izrael, želim svekoliki povijesni prosperitet.