Oglasi

Cvjeta prodaja i plagiranje diploma na Balkanu

Teško je procijeniti koliko u regiji ima internetskih stranica na kojim se za male pare nude gotovi akademski radovi.
Rješavanje problema prodaje radova političarima ne donosi poene, kaže Lukićmaturskiradovi.net

Piše: Mario Pejović

Povoljno pišem seminarske, maturske i diplomske radove.

Povoljno za Vas pišemo sve vrste radova iz raznih oblasti. Cijena fleksibilna.

Povoljno pišemo diplomske i magistarske radove. U cijenu uključena i power point prezentacija.

Ovakvi i slični oglasi su se proteklih godina prvo stidljivo pojavili u printanim medijima, a zatim su skoro preko noći prepravlili internet portale i društvene mreže.

Teško je i ugrubo procijeniti koliko u regiji ima internetskih stranica, blogova i Facebook stranica na kojim se nude gotovi seminarski, maturski, diplomski, magistarski pa čak i doktorski radovi i to uglavnom za relativno male pare.

Međutim, iako je javna tajna da se za novac mogu kupiti svakojaki akademski radovi, u medijima se rijetko mogu naći javne osude političara ili obavijesti o opsežnim akcijama organa reda i zakona, kojim bi se iskorijenila prodaja, ali i kupovina tuđih radova.

Urednica Peščanika Svetlana Lukić kaže da je ne čudi pojava stranica koje nude gotove diplomske i magistarske radove. "Ovde se sve prodaje, od bubrega do diploma. Kad nema sankcija protiv onih koji su glavni, što se ne bi tako nešto radilo".

Lukić smatra da srbijanska policija ne radi ništa na tome da se ugase takve stranice i da se prekine prodaja diploma, inače bi izašli u javnost sa tom informacijom.

Skretanje pažnje

Ona kao razlog za to vidi u tome da bi se u slučaju takve akcije u središtu pozornosti našao ministar policije Nebojša Stefanović, koji je ove godine optuživan za plagiranje doktorata.

Sam ministar Stefanović i njegova diploma su se našli pod ogromnim znakom pitanja, tako da on neće da pokreće tu temu da se ne bi našao pod lupom pažnje, kazala je urednica Peščanika.

Strah profesora

Svetlana Lukić kaže da su profesori nerijetko u strahu kad trebaju da utvrde da li je nečiji rad plagijat ili ne, a kao primjer navodi slučaj nekadašnjeg visokog funkcionera Demokratske stranke Aleksandra Šapića, koji je optužen za plagiranje doktorskog rada.

Lukić navodi kako je rektor Univerziteta Union Zlatko Stefanović, na kojem je Šapić doktorirao, rekao kako ne može da formira komisiju koja bi ispitala navode o plagiranju Šapićeve doktorske disertacije jer niko ne želi da bude član iste, koja ima samo jednog člana.

"Mesecima on ubeđuje svoje kolege da se prihvate rada u toj komisiji koja bi procenila da li je to plagijat ili ne. Očito da to niko ne sme da radi, jer može da ih stigne kazna", rekla je urednica Peščanika.

"Praktično je neosporno da njegov doktorat plagiran, a javnost bi se podsetila tog slučaja".

Lukić dodaje da je i srbijanski premijer Aleksandar Vučić odmah nakon objave tekstova o sumnjama u vjerodostojnost Stefanovićevog doktorata javno kazao "ja mislim da taj doktorat nije sporan i tačka".

Time je stavio do znanja svima da o tome nema daljnje rasprave i da niko ne treba provjeravati te navode, rekla je Svetlana Lukić.

Alan Uzelac, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu član Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu, kaže da su prijave za plagiranje među češćim prijavama koje stižu etičkim komisijama članica Sveučilišta.

On kaže da se pitanje sankcioniranja nakon utvrđenog plagijata nalazi u nadležnosti matične institucije, odnosno pojedinih fakulteta, koji utvrđuje koje kazne biti izrečene (suspenzija, izbacivanje sa fakulteta, prijava policiji itd.).

Neučinkovite kazne

Profesor Uzelac je dodao da je kazneni progon u nadležnosti odgovarajućih državnih tijela, ali "do sada se kazneno gonjenje nije pokazalo osobito djelotvornim kao metoda suzbijanja plagiranja".

Kaznenog gonjena se ne brinu ni oni koji prodaju akademske radove.

Lejla, nazovimo je tako zbog zaštite identiteta, kaže da tokom sedam godina bavljenja takvom vrstom usluga nikada nije imala problema sa zakonom.

"Ne brinem se, jer ne smatram da ja radim nešto pogrešno. Nudim svoje usluge za koje smatram da imam adekvatnog znanja i kvaliteta, a svaki od tih studenata dobije gotov rad koji sigurno nema više niko, drugim riječima, stojim iza svojih djela".

Lejla kaže da je prodala više od 360 pismenih, seminarskih, maturskih i diplomskih radova. Također, svojevremeno je uradila i neke istraživačke radove i pojedine projekte.

Kako je ekonomija njena struka, većinom je pisala radove iz te oblasti, iako je pisala radove za sve fakultete osim medicinskog i elektrotehničkog.

Kaže da je na ovakav potez natjerala sila prilika. "Kada sam završila svoj fakultet, kao i popratne obaveze koje studiranje nosi, počela sam da tražim posao. Koliko to zna biti dug proces, jasno je već odavno svim mladim ljudima ove države, tako da sam tražila način da obezbjedim sebi neki izvor prihoda. Razglasila sam među rodbinom i prijateljima, te dala oglas u dnevnoj štampi". Nakon dnevne štampe i ličnog reklamiranja, te pisanja po preporuci, nakon nekog vremena se počela oglašavati i na internetu.

Cijene usluga

Na upit koliko vremena i novca treba za jedan rad, Lejla kaže da to ovisi o raznim faktorima. Ona dodaje da je okvirna cijena seminarskog rada 10-20 eura, a diplomskog rada 75-125 eura. Ali da to ovisi od teme, obima rada te vremenskog ograničenja za izradu istog.

Što se tiče vremena potrebnog za izradu, ono je također ovisno o temi i obimu rada, ali i o njenom slobodnom vremenu, s obzirom da pored pisanja ima i redovni posao. Međutim, uglavnom joj treba tri do sedam dana za seminarski, dok za diplomski rad treba 15 do 30 dana.

Lejla dodaje da je za pisanje radova u početku isključivo koristila literaturu u štampanoj formi, ali da se kasnije i počela služiti internetom. "Na kraju krajeva, sve informacije dospiju tamo i mnogo knjiga se danas može naći u elektronskoj formi. Nikad nijedan rad nije vraćen zbog prepisivanja, dupliranja ili nečega sličnog. Svakom sam posvetila posebnu pažnju i dala svojstven pečat". 

Programska rješenja

Kao jedan od glavnih razloga za popularizaciju stranica koje nude gotove radove se navode poteškoće u otkrivanju plagiranih radova. Zbog toga pojedini fakulteti, ali i ministarstva uvode softverska rješenja za detekciju i provjeru potencijalno kopiranih radova.

Profesor Uzelac ipak navodi probleme koje donosi korištenje takvih programa.

"Prema informacijama iz druge ruke, na nekim se sastavnicama koriste pojedini programi, no njihova je uporaba nepouzdana i ponekad dovodi do grotesknih rezultata (usporedbe postotaka istih riječi u pojedinim radovima, što se nekad koristi za uzajamna razračunavanja i neosnovane prijave). Za oblike tzv. prevodbenog plagijata (preuzimanja rezultata iz teksta na stranom jeziku i plasiranja kao svojih) automatizirana rješenja nisu ni moguća".

Svetlana Lukić je mišljenja da će se biznis sa prodajom gotovih akademskih radova i dalje nastaviti, pa čak i širiti, jer među političkom elitom nema dovoljno interesa da se pozabave tim problemom.

"Rešavanje takvih problema političarima ne donosi specijalne poene. Njima poene donosi jurnjava za tajkunima koji su sarađivali sa prethodnom vlašću i ti politički poenima su ljudima u vlasti bitni", kazala je urednica Peščanika.

Plagiranje je sistematski problem nauke i obrazovanja, kazao je profesor Alan Uzelac.

Prema njegovim riječima, nedovoljno pažnje pridodaje standardima stručnog i naučnog pisanja tokom obrazovanja, a istovremeno se pojedine prakse, odnosno prepisivanje, još od školskih klupa toleriraju ili blago sankcioniraju.

"S druge se strane sve više inizistira na kvantitativnoj produkciji radova kao uvjet uspjeha tijekom studija ili ostanka i napredovanja (za zaposlenike na sveučilištu), što kreira pritisak na mnoge, i motivira na traženje rješenja korištenjem raznih prečaca, pa i 'posudbom' tuđih rezultata", ocijenio je Uzelac.

'Fluidne granice'

"Za društvene i humanističke znanosti, granice između prenošenja tuđih rezultata i vlastitih originalnih doprinosa često su fluidne, a praksa u prošlosti bila je dosta rastezljiva kada je bila riječ o priznanju 'originalnosti' kao nužnog dijela doktorskih disertacija".

Zato plagiranje, koje je nesporno jedna od najkritičnijih pojava u naučnom radu, treba sistematski sprječavati, a standarde razvijati i podizati od najranijeg doba, poručio je Uzelac.

Iako joj je pisanje radova za druge dodatni izvor prihoda, Lejla smatra da je kupovina gotovih radova pogrešna, posebno kada su u pitanju diplomski radovi.

"Smatram da takav jedan pismeni test, kao kruna školovanja, treba da bude individualan i unikatan rad, pisan od strane samo i isključivo studenta koji završava višu/visoku obrazovnu ustanovu, te kao rezultat višegodišnjeg učenja, izlaže rad koji mu je dat kao posljednji ispit".

Ipak, dodaje da ukoliko se student interesira za sam proces pisanja rada, zove i raspituje se, potrudi se osigurati korisne informacije koje će joj pomoći pri izradi rada, ali je preopterećen poslovnim i/ili privatnim obavezama, ili iz nekog drugog razloga nije u mogućnosti napisati sam rad, često nađe opravdanje i ne osuđuje ga.

Bez obzira na mišljenje o kupovini radova, Lejla kaže da će nastaviti sa pisanjem radova dok god odgovorno i savjesno bude pristupala zadatku i dok god bude potražnje za njenim uslugama.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.