CHP i sekularizam – približavanje narodu ili gubljenje identiteta?

Čelnik stranke CHP Kemal Kilicdaroglu, koji bi trebao biti vođa sekularne Ataturkove citadele, pokazao je brojne pomirljive stavove sa konzervativcima (EPA)

Piše: Ahmad Dadoosh

Društvene mreže i mediji nedavno su brujali o izjavama i stavovima brojnih zvaničnika turske Republikanske narodne stranke (CHP), a koji su označeni kao religiozni. Pojedini su smatrali da je ova stranka, poznata po rigidnom sekularizmu još od doba Mustafe Kemala Ataturka, promijenila svoj identitet kako bi se suprotstavila svom najjačem protivniku, Stranci razvoja i pravde (AK Partiji).           

Pažnju je skrenuo gradonačelnik Ankare Mensur Yavas, koji je odnio pobjedu na nedavnim izborima kao kandidat CHP-a, kada je svoje mandat na novoj funkciji započeo obavljanjem jutarnje molitve u povijesnoj džamiji Hacı Bayram, prije odlaska u kancelariju.    

Prije toga, korisnici društvenih mreža su podijelili fotografiju na kojoj je Tanju Ozcan, gradonačelnik općine Bolu, kandidat CHP-a na proteklim izborima, poljubio i Kur'an pored turske zastave, prilikom polaganja zakletve na svečanosti preuzimanja mandata. 

Prije početka posljednjih lokalnih izbora u Turskoj, Ekrem Imamoglu, kandidat CHP-a za gradonačelnika općine Istanbul, želio je da se pojavi pred novinarskim fotoobjektivima u povijesnoj džamiji Eyup Sultan gdje je proučio kur'ansko poglavlje Yasin. Potom je proučio dovu (molitvu) za žrtve terorističkog napada na dvije džamije na Novom Zelandu. 

Tokom predizborne kampanje, Imamoglu je održao konzervativan govor koji je mnoge iznenadio, uključujući i pristalice njegove stranke, a snimljen je i kako obavlja molitvu u džamijama ili prisustvuje javnim događajima s majkom koja nosi hidžab. Imamoglu je i sam objavljivao fotografije iz svog doma ili kancelarije na kojima se može vidjeti da Kur'an zauzima posebno mjesto na njegovim policama.   

Analitičari smatraju da je Imamoglu time želio ohrabriti konzervativne birače, stoga ne samo da se rukovao sa starijim sugrađanima pred kamerama prilikom obilazaka istanbulskih ulica nego je tražio od njih da se mole za njegov uspjeh. 

Također je više puta izjavio da AKP pokušava igrati na kartu vjerskih emocija kada optužuje stranku CHP da će ograničiti vjerske slobode, što smatra krajnje neosnovanim i lažnim optužbama.  

Korisnici društvenih mreža su podijeljeni na protivnike i pristalice ovako velikih promjena u diskursu sekularne stranke, pa su tako pojedini sarkastično komentirali kako je došlo vrijeme da se CHP pripoji AK Partiji, dok drugi, pak, smatraju kako CHP nastoji pridobiti glasače koji spajaju religijski konzervatizam s nacionalizmom.  

Raniji stavovi

Ovakvo ponašanje na nedavnim izborima, koje je skrenulo pažnju javnosti, možda i nije toliko iznenađujuće, u usporedbi sa drugim stavovima čelnika CHP tokom prethodnih godina. Muharrem Ince, kandidat CHP-a na predsjedničkim izborima, snimljen je kako obavlja džuma-namaz (molitve petkom) za vrijeme predsjedničke kampanje u kojoj se utrkivao protiv predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u junu 2018.

Također je izazvao i podsmijevanje na društvenim mrežama kada je pokušao dokazati svoju religioznost izjavom da džuma-namaz klanja svakoga dana.       

Čelnik stranke CHP Kemal Kilicdaroglu, koji bi trebao biti vođa sekularne Ataturkove citadele, pokazao je brojne pomirljive stavove sa konzervativcima. U svom televizijskom obraćanju ispred stranke u januaru, Kilicdaroglu je citirao Poslanikove izreke i sufijske mudrosti, naglašavajući značaj religijskih vrijednosti u društvu.

Nekoliko dana nakon toga, Kilicdaroglu je izjavio da je “ezan na arapskom jeziku univerzalna vrijednost naše islamske religije. Gdje god se u svijetu uči, on označava islamski poziv na molitvu. Ezan se treba poštivati”.

Ove izjave su uslijedile nakon što je vođa CHP-a izbacio iz stranke svog zamjenika Ozturka Yilmaza s namjerom da smiri ljutite reakcije građana nakon Ozturkovih zahtjeva da se ezan ponovo uči na turskom jeziku. 

Možda se u prve manifestacije ublažavanja sekularnog ekstremizma CHP-a može ubrojiti odabir Ekmeleddina Ihsanoglua, bivšeg generalnog sekretara Organizacije islamske saradnje, za kandidata na predsjedničkim izborima 2014. godine kao Erdoganovog protivnika. Iako se Ihsanoglu tada pojavio u pratnji supruge koja ne nosi hidžab, funkcija koju je ranije obavljao imala je posebnu simboliku za dodvoravanje religioznim glasačima. 

Identitet stranke

CHP spada među najstarije političke stranke u Turskoj, koja nije dozvoljavala nikakvo suparništvo, još od 1923. godine kada ju je osnovao Ataturk, sve dok se Adnan Menderes nije uspio odvojiti od ove stranke 1945. Menderes je osnovao Demokratsku partiju (DP), prvu opozicionu stranku u Turskoj, a 1950. godine odnosi pobjedu na demokratskim izborima za premijera Turske.

Ovu dužnost je obavljao deset narednih godina, sve do 1960. kada je svrgnut vojnim udarom. Optužen je za pronevjere državnih sredstava i korupciju i zajedno sa svojim ministrima vanjskih poslova i finansija obješen 1961. godine.       

Sekularisti su nastavili provoditi svoj monopol nad vlašću u zemlji i pružati otpor manifestacijama religioznosti. Vojska je bila neki vid protuteže koja je naginjala rigidnom sekularizmu svaki put kada su konzervativci pokušavali da se utrkuju, sve do Erdoganovog dolaska na vlast 2003. godine preko svoje stranke u nastajanju (AKP).

Tada su konzervativci započeli manevriranje kako bi se raspoloženje vlasti promijenilo i uskladilo s religijskim nasljeđem zemlje koja je imala vodeću ulogu u islamskom svijetu i bila sjedište hilafeta.

Dok pojedini analitičari smatraju da se CHP novim stavovima oslobađa samo svog rigidnog sekularizma, drugi pak smatraju kako ova stranka pati od dvostruke krize identiteta.  

Ova stranka s dugogodišnjom tradicijom političkog djelovanja uključuje široke mase koje je teško svrstati na desničare ili ljevičare, pa tako pored tradicionalnih kemalista, koji sekularizam smatraju svetinjom, postoji i skupina koja podiže turski nacionalni ponos na vrh svojih prioriteta.

Neki od njih u samom islamu mogu pronaći elemente ovog nacionalizma, što će pojedine intelektualce navesti da od stranke zatraže propitivanje svog identiteta, koji je sam po sebi postao predmetom polemike.  

Izvor: Al Jazeera