Oglasi

Čekajući izraelsku aneksiju: 'Palestinci su ponovo prepušteni sami sebi'

Opasnost od sukoba na ovom prostoru je uvijek velika, a u slučaju aneksije, čini se zagarantovana, tvrdi Nenad Radičević.
Izraelske vlasti već decenijama grade ilegalna jevrejska naselja na okupiranoj palestinskoj teritorijiAP

Svaki julski izlazak sunca nad Bliskim istokom donosi novo iščekivanje. Čekanje da do zuba naoružane izraelske snage u pratnji oklopnih vozila pokrenu akciju kojom će Palestincima biti i formalno-pravno oduzet novi dio teritorije.

Kako je nedavno najavio njegov premijer Benjamin Netanyahu, Izrael je 1. jula ove godine trebao početi proces aneksije dijela Zapadne obale i Jordanske doline. Taj potez naišao je na oštru osudu velikog dijela međunarodne zajednice, ali ne i Sjedinjenih Američkih Država, čiji mirovni plan, koji je zimus predstavio predsjednik Donald Trump, između ostalog, nalaže upravo to – pripajanje jevrejskih naselja, nelegalno izgrađenih na palestinskoj zemlji, Izraelu.

I to nauštrb Palestinaca, koji su plan odlučno odbacili, ali čije vapaje, kako se čini, suprotna strana odbija čuti.

Međunarodno pravo nalaže jedno, a Izrael „žmiri“ i radi drugo, već decenijama otkako je počeo otkidati komade vjekovne zemlje Palestinaca, šireći svoju teritoriju, te uništavajući mogućnost ponovnog pokretanja mirovnog procesa i ideju Palestinaca da će jednog dana na toj zemlji napraviti svoju nezavisnu državu sa prijestolnicom u Istočnom Jerusalemu, koji Izrael, prema planovima, također želi anektirati.

Otkako je Izrael najavio akciju, Ujedinjene nacije, Evropska unija, veći dio svjetskih sila (ali ne i SAD), Arapska liga i čitav drugi niz organizacija, upozoravaju Izrael zbog novog kršenja međunarodnog prava, upozoravajući na teške posljedice eventualne aneksije.

Zapadna obala kao Gaza

Analitičari s kojima smo razgovarali su također složni u stavu da će aneksija, ukoliko Izrael ne odustane od nje, samo pogoršati situaciju na Bliskom istoku.

Palestina je pitanje cijelog čovječanstva

Činjenica je da veći dio arapskog svijeta Palestincima pruža isključivo deklarativnu, a dio i finansijsku pomoć, no, da li su te zemlje, koje su u nesuglasicama, u stanju napraviti zajednički korak više u zaštiti Palestinaca?

„Duboko smatram da palestinsko pitanje nije pitanje samo arapskog sveta, ili pak muslimana, već čitavoga čovečanstva! Svi na planeti su u obavezi da se zapitaju na kakvoj zemaljskoj kugli žele da žive. Da li žele da obitavaju u međunarodnom sistemu u kome vlada hipokrizija, nasilništvo, agresija, rasizam, eksluzivizam, šovinizam, ubijanje nedužnih civila ili pak neki drugačiji sistem koji će da zaštiti one koji trpe represiju i nepavdu, koji su tlačeni i ubijani. Upravo zato smaram da je danas palestinsko pitanje, pitanje apsolutno svakog pojedinca, ma gde on živeo na svetu. Svako mora da iznađe načina da na individualnom planu doprinese slobodi palestinskog naroda i da digne glas protiv zločinačkog cionističkog režima“, kaže Kostić.

„Mirovni proces je već godinama u kliničkoj smrti, a dvodržavno rešenje problema se čini kao neka nedostižna imaginacija. I u ovoj situaciji, izraelske vlasti vagaju svoje poteze u odnosu na stanje u Beloj kući. Ovim planom, Netanyahu pokušava da iskoristi aktuelnu bezrezervnu podršku Donalda Trumpa kako bi osigurao i proširio podršku među nacionalistički nastrojenim biračima u Izraelu. Štaviše, on svoj plan zasniva na Bliskoistočnom mirovnom planu Bele kuće, koji podrazmeva da Izrael preuzme skoro trećinu Zapadne obale na prostorima gde su proteklih decenija nikla jevrejska naselja, a da ostatak Zapadne obale dobije autonomiju. Time on podilazi Trumpu, ali suštinski nastoji da u pregovorima pomeri lestvicu i legalizuje sporna jevrejska naselja, kojim je proteklih decenija promenjena etnička slika Zapadne obale“, mišljenja je analitičar Nenad Radičević, koji upozorava da bi izraelska akcija mogla voditi do učestalijih sukoba između palestinskih frakcija i Izraela.

Opasnost od sukoba na ovom prostoru je uvek velika, a u slučaju aneksije, čini se zagarantovana. Čak i ako ne dođe do regionalnog konflikta, plašim se da će aneksija dovesti do znatno veće učestalosti pojedinačnih raketnih napada na Izrael. Aneksija će samo gurnuti palestinsku stranu u ekstremizam. Sve to bi moglo od Zapadne obale da napravi novi pojas Gaze, sa čije teritorije dominatno dolaze raketni napadi na izraelsku teritoriju. To će samo povećati spiralu nasilja i dodatno ugroziti sigurnost državljana Izraela“, dodao je.

Ivan Ejub Kostić, islamolog i izvršni dikertor Balkanskog centra za Bliski istok u Beogradu, izuzetno je pesimističan kada govori o razvoju situacije na Bliskom istoku i predviđa njeno dodatno pogoršanje.

'Kolonijalizacija i etničko čišćenje'

„Prvo na šta želim da se osvrnem jeste nešto bez čega nije moguće precizno odgovoriti na pitanje o posledicama, a tiče se ultranacionalističke i rasištičke prirode cionističkog projekta na čijim osnovama je stvorena država Izrael. Ovaj sekularni pokret, koji je nastao još sredinom 19. veka, gledao je na Palestinu kao državu, odnosno, teritoriju, koju treba kolonizovati s ciljem postepenog etničkog čišćenja palestinskog naroda i uspostavljanje jedne iznimno eksluzivističke i mononacionalne države. U tom kontekstu ja sam oduvek iznimno skeptičan spram bilo kakvih 'mirovnih pregovora' ili dogovora glede državnog uređenja, jer su oni veoma teško izvodljivi u slučajevima kada jedna strana za pregovaračkim stolom nema nikakvu istinsku nameru da se postigne bilo kakvo zadovoljavajuće rešenje za obe strane“, kaže Kostić.

„Zbog toga ono čemu u realnosti svedočimo već decenijama unazad, jeste da cionističke izraelske vlasti beskompromisno teže samo ostvarenju svojih nasilničkih i agresivnih ciljeva, a to je uspostava države koja tretira isključivo Jevreje kao građane prvog reda dok sve ostale, poput palestinskih hrišćana i muslimana, tretira kao građane drugog reda“, dodaje.

Cionistički pokret nastoji uspostaviti jednu iznimno eksluzivističku i mononacionalnu državu, stava je Ivan Ejub Kostić

Takvu politiku Izrael provodi uprkos brojnim osudama. Kako kaže Vedran Obučina, hrvatski univerzitetski profesor i analitičar, to čini svjesno, zanemarujući posljedice i bijes mnogih država.

„U Izraelu tvrde da su nadživjeli takve manifestacije bijesa i prije - naprimjer, kada je Izrael proširio svoj zakon, upravu i nadležnost nad Jerusalemom i Golanskom visoravni visinama - i da će i ovaj bijes proći“, kaže on, te postavlja pitanje smisla samog čina aneksije, jer je, kako tvrdi, trenutna situacije i sada „izuzetno povoljna po Izrael“.

'Potez bez smisla'

„Unatoč očitoj jednostavnosti i naivnosti, ostaje pitanje zašto izraelsko vodstvo smatra da ima smisla narušiti status quo djelujući jednostrano i prkoseći tako značajnom presjeku opozicije u zemlji i inozemstvu. Odgovor je vjerojatno jednostavan, kao činjenica da se to može učiniti, pa bi to i trebalo učiniti. To kratkotrajno političko razmišljanje uopće nema smisla iz bilo koje racionalne perspektive. Izrael u potpunosti kontrolira to područje, a nitko trenutno ne osporava njegovu kontrolu“, smatra Obučina.

Okrenuti se Evropi, Bidenu i arapskim zemljama

Radičević je stava da će eventualna aneksija i uopšte dugotrajna bezizlazna situacija zapravo „gurnuti Palestince u rat i terorizam“, te da će jedinu podršku „dobijati od Irana“, što će ih na međunarodnoj sceni samo gurnuti u tabor „loših momaka“.

Stoga, on smatra da se palestinski lideri trebaju više okrenuti Evropi, demokratskim snagama u SAD-u, te arapskim zemljama.

„Palestinskim političarima, čini se, ne prostaje ništa drugo nego da krenu u jaku diplomatski ofanzivu na nekoliko frontova. Jedan front je EU u kojoj je bar dio država članica spreman da makar finansijski podrži palestinsku borbu. Drugi front je u SAD-u, i to dobrim delom u redovima Demokratske stranke i predsedničkog kandidata Josepha Bidena, jer od Trumpa teško da mogu da očekuju razumevanje. Treći i možda najvažniji front su arapske zemlje, koje je neophodno ubediti da palestinske vlasti nisu ispostava režima u Teheranu“, kaže Radičević, koji navodi da Palestinci pritom ne bi smjeli upasti u zamku međuarapaskih podela, odnosno, da ne budu označeni kao ispostava Muslimanske braće ili vehabitskog pokreta.

„Izraelska ljevica snažno se protivi izgledu aneksije, tvrdeći da će to pokopati mirovni proces koji je već nestao. Značajno je da se veliki broj bivših izraelskih generala i visokih sigurnosnih dužnosnika snažno protivio aneksiji iz sigurnosnih razloga, tvrdeći da će to više narušiti, nego poboljšati izraelsku sigurnost. I, pomalo kontraintuitivno, neki političari izraelske krajnje desnice također se protive ideji jer ona ne ide dovoljno daleko - ne žele aneksiju ograničiti samo na naselja i dolinu Jordana, a ne prihvaćaju Trumpov plan zbog perspektive čak i smanjene palestinske države“, dodaje Obučina.

Uprkos silnim rezolucijama, osudama, kritikama..., činjenica je da Izrael već decenijama uporno čini ono što želi, no, dolaskom na vlast Donalda Trumpa, koji je izmiještanjem američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem, koje je razbjesnilo Palestince, jasno pokazao kakav je stav SAD-a prema izraelsko-palestinskom konfliktu, apetiti Benjamina Netanyahua su dodatno porasli. Do koje granice?

Radičević, stoga, tvrdi da se „crvena linija“ crta upravo tamo -  u Bijeloj kući, te da Netanyahu pokušava da provede makar dio svog plana do kraja američkih predsjedničkih izbora u novembru. Tačnije, dok je Donald Trump zagarantovano na vlasti.

'Zakucati na vrata Kremlja'

 „Bijela kuća to radi bilo svojim direktnim uticajem, bilo žmurenjem na izraelske poteze. Zapravo, decenijama je SAD najuticajniji igrač na Bliskom istoku i to ne samo zbog vojne i finansijske moći, već i zbog toga što lokalni igrači u ovom regionu jedino u Washingtonu vide moćnog posrednika. To je najbolje iskusio EU, koji je ulagao milijarde evra u programe koji se tiču izraelskog-palestinskih pregovora, ali obe strane i dalje jedino vide moć u SAD-u. Ako govorimo o nekoj prekretnici, možda bi palestinski političari trebalo da zakucaju na vrata Kremlja“, stava je Radičević.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Arapska liga je oštro upozorila Izrael zbog planova o aneksiji, već dugo suprotstavljene palestinske frakcije, pa i libanski Hezbollah, konačno su pokazale jedinstvo da im se odupru. Mada se, prema svakom rezonu, mogu očekivati, Kostić tvrdi da su šanse za većim oružanim sukobima „minimalni“ iz više razloga.

„Ako govorimo o regionalnom sukobu mislim da su mogućnosti da dođe do njih zaista minimalne, pre svega jer ne postoji nikakvo jedinstvo muslimanskih država oko palestinskog pitanja i spremnost da se pomogne narodu u Palestini. Danas u većini muslimanskih država, poput Saudijske Arabije, UAE-a i Egipta, na vlasti se nalaze nacionalističke korumpirane elite koje su zarad svojih ličnih interesa pre spremne da posluju sa cionističkim režimom nego da pruže pomoć istinskim palestinskim pokretima, poput, naprimer, Hamasa“, kaže on, te dovodi i pitanje mogućnost palestinskih frakcija da se same oružanim putem odupru aneksiji.

„Ako govorimo o raznorodnim (pro)palestinskim frakcijama među kojima su Hezbollah i Hamas, nisam siguran da su one trenutno u stanju da pruže bilo kakav značajniji otpor cionističkim agresorima, zbog čega mislim da ni tu nije realno očekivati neki sukob ozbiljnijih razmera“, tvrdi Kostić.  

'Duh i vjera su neuništivi'

Stoga, on je stava da se Palestinci jedino mogu uzdati – u sebe.

„Ne mislim da trenutno postoji sila u svetu koja može da zaustavi agresivnu politiku i divljanje izraelskih vlasti. Jedino što možemo, jeste da individualnim naporima doprinosimo promeni odnosa snaga u svetu na način da one sile  koje decenijama unazad rade u korist cionističkih vlastodržaca budu slabije, a one koje se zalažu za njegovu slobodu budu sve snažnije i moćnije. Tek tada ćemo moći da očekujemo zaista neke fundamentalne promene na globalnoj sceni, ali to je dugotrajan proces i za njega treba imati strpljenja“, kaže on.

„Palestinski narod je suštinski već dugi niz godina prepušten sam sebi. No, njegova borba će trajati sve dok oni u nju budu verovali svim svojim srcem i dušom kao što su u nju verovali do danas. Samo se osvrnimo u nazad i pogledajmo kako su se palestinski ponos i želja za daljom borbom prenosili sa generacije na generaciju. Zbog toga, borba za slobodnu i antirasističku Palestinu će se pre ili kasnije okončati pobedom palestinskog naroda, jer su slobodarski duh i vera neuništivi“, zaključio je Kostić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.