Bulić: Islamska terminologija značajan je dio bosanskog jezika

U svakoj velikoj i samosvjesnoj kulturi čak i obično spominjanje pravopisa važan je društveni događaj, a u kulturama koje su brojem svojih govornika relativno male izrada, a zatim i objavljivanje jednog takvog leksikona zahtjevan je poduhvat.

Kada je univerzitetski profesor lingvistike Halid Bulić obznanio da je u pripremi izdavanje novog pravopisa, koji je sačinio u koautorstvu s Refikom Bulićem, razgovor se nametnuo kao prirodna potreba, jer javnost sada najviše zanima koji su noviteti u normiranju bosanskog jezika i na koje su dijelove opsežne jezičke građe autori stavili naučni naglasak. Izdavač Pravopisa je Institut za bosanski jezik i književnost iz Tuzle.

U bogatoj karijeri Bulić je objavio niz članaka u najprestižnijim naučnim časopisima. Osim toga, objavio je i knjige Iz morfologije i sintakse savremenog bosanskog jezika, Teme iz lingvističke bosnistike, Pragmatički aspekti romana Ponornica Skendera Kulenovića, Pragmatika, Nove teme iz lingvističke bosnistike.

Od 2013. godine predaje na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

• Uskoro izlazi novi pravopis bosanskog jezika, čiji ste koautor. Kako ste i sami na jednom mjestu rekli, on nastaje unutar kulture koja ima tradiciju pravopisnog normiranja. Šta su novine pravopisa koji priređujete?

– Novi pravopis bosanskog jezika, radnog naslova Bosanski pravopis, jedna je od planiranih izdavačkih aktivnosti Instituta za bosanski jezik i književnost u Tuzli za 2020. godinu. To je stručni i profesionalni izazov, na kojem radim zajedno s profesorom Refikom Bulićem sa Univerziteta u Tuzli. Još je rano da se govori o pojedinačnim rješenjima, ali definitivno će biti određenih razlika u odnosu na ranije pravopise bosanskog jezika. Pravopisne ćemo preporuke prirediti u skladu s trenutnim stanjem i svojom vizijom razvoja ortografske norme bosanskog jezika u budućnosti, imajući u vidu raširenost pojedinih rješenja, tradiciju pisanja, gramatičke karakteristike pojedinih riječi, simboličku vrijednost određenih rješenja te mnoge nove potrebe koje se pojavljuju pred onima koji pišu na bosanskom jeziku.

U ovom trenutku možemo sa sigurnošću reći da će razlika biti i u makrostrukturi knjige, i u pojedinim rješenjima. Sigurno je da je ovo pravopis bosanskog jezika, ne usporedni ni “mješoviti”, a za sada ga možemo opisati kao moderan, opsežan i praktičan. Pod moderan podrazumijevamo da je namijenjen savremenom čovjeku i okrenut budućnosti, s riješenim pravopisnim problemima koji se tiču novih tehnologija, savremenog posuđivanja i dubleta koji se pojavljuju u vezi s tim. Pod opsežan podrazumijevamo da sadrži sve što treba sadržavati, odnosno da teži da pokrije sve pravopisne nedoumice, posebno one koje su slabije razmotrene u ranijim pravopisima, kao što je, naprimjer, veoma razvijena i nedovoljno ujednačena islamska terminologija. Pod praktičan podrazumijevamo da će biti pregledan i lahak za snalaženje, s potrebnim poveznicama i uputama za kretanje unutar knjige i da će imati akcentiran pravopisni rječnik.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

• Šta podrazumijevate kad kažete da ovo neće biti ni usporedni ni ‘mješoviti’ pravopis?

– U Bosni i Hercegovini u protekla dva desetljeća objavljena su bar tri pravopisna priručnika u kojima se uspoređuju norme bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, ili se norme čak istovremeno predstavljaju. Prvi su kontrastivni, a druge nazivam neobavezujućom odrednicom “mješoviti”. Njihovi su stručni ciljevi da istaknu sličnosti i razlike među normama triju jezika, a na njih se naslanjaju različiti ideološki, tržišni i praktični ciljevi. Rješenja koja preporučimo u ovom pravopisu odnosit će se samo na pravopisnu normu bosanskog jezika. Nećemo ih ni u kojem slučaju uspoređivati ili kontrastirati s rješenjima preporučenim u normi hrvatskog ili srpskog jezika. Bosanski jezik predstavlja jedan poseban idiom i treba ga i opisati i normirati nezavisno i neopterećeno, bez odmjeravanja s hrvatskim i srpskim.

• Novim pravopisom razriješit ćete i neke nedoumice u normiranju koje su postojale u prethodnim pravopisima bosanskog jezika, a posebno one koje se odnose na ‘veoma razvijenu i nedovoljno ujednačenu islamsku terminologiju’?

– Islamska terminologija veoma je značajan sloj leksike bosanskog jezika. Ta se leksika razvija stotinama godina, koristi se i u svjetovnim i u vjerskim kontekstima, stalno se umnožava, zahvaljujući povećanom prevođenju i “uvozu” znanja o islamu iz evropskih i orijentalnih jezika te ekspanziji interneta i novih tehnologija. Njenom se normiranju obično ne pristupa kao posebnoj temi, nego se malo dotiče u okviru uobičajenih pravopisnih tema. Usljed toga mnogo islamskih termina ostane nepokriveno pravilima i u praksi se javlja neujednačenost u njihovoj upotrebi. Islamska zajednica, vjerovatno najveći korisnik islamske terminologije, uglavnom doprinosi toj neujednačenosti, izdajući preporuke za pisanje koje ovu leksiku otuđuju od bosanskog jezika i prepuštajući da takve preporuke daje ulema, a ne jezički stručnjaci. U ovom ćemo pravopisu islamskoj terminologiji posvetiti pažnju koju zaslužuje i pokazati da je dobrodošla u bosanski jezik, uklanjajući tradicionalne zapreke koje je drže izvan njega.

• Kakav stav kao lingvist imate o inicijativi koja je pokrenuta prije nekoliko godina i koja je zagovarala ideju ‘zajedničkog jezika’, ili zajedničke osnove srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog jezika? Deklaraciju o zajedničkom jeziku, da podsjetim, potpisale su stotine najuglednijih intelektualaca iz cijele regije.

– Smatram da je riječ o jednom obliku društvenog aktivizma, na koji ljudi imaju pravo. Također, smatram da Deklaracija nema nikakav stručni značaj. O “značaju” tog teksta najglasnije su govorili njeni pojedini potpisnici, uporno ponavljajući da je značajna te neki mediji, koji su, iz neobjašnjivih razloga, Deklaraciju predstavili kao vrhunski događaj. Nažalost, neki političari i neki drugi mediji nepotrebno su joj dali dosta publiciteta kritizirajući je. Jedini stvarni efekt koji je Deklaracija ostvarila jest mogućnost da se ljudi podijele na potpisnike i nepotpisnike. Sljedeća je posljedica mogućnost da jedni druge etiketiraju, naprimjer, da potpisnici nepotpisnike proglase nacionalistima, a nepotpisnici potpisnike “neprijateljima nečega”. I to je sve.

Ništa od onog što je navedeno u toj izjavi nije pretvoreno ni u kakvo djelo. Ideja zajedništva imala je šansu više puta tokom prethodna dva stoljeća i nikad se nije dobro završilo – ni za Bosnu, ni za bosanski jezik. Je li i za koga – o tome se može razmišljati. Što se tiče potpisnika Deklaracije, oni su različiti i svako postupa u skladu sa svojim interesima i uvjerenjima. Tu ima uglednih ljudi, koji su u životu ostvarili vrijedna djela u struci, ali ima i onih koji su sušta suprotnost tome. Neki od potpisnika priznali su mi da se kaju zbog potpisa, a neki su mi se razotkrili kao najzagriženiji nacionalisti. Međutim, to govori samo o njima, nipošto o cijeloj “zajednici” potpisnika.

• Bosanski jezik u posljednjih nekoliko godina žestoko se osporava, a politički predstavnici u bh. entitetu Republika Srpska kontinuirano bosanski jezik imenuju ‘bošnjački’. Je li bosanski jezik koji govore samo Bošnjaci u Bosni i Hercegovini ili se on, ipak, treba drugačije definirati?

– Bosanski jezik je jezik Bošnjaka i svih drugih koji ga osjećaju kao svoj. On pripada svojim govornicima, ne isključivo Bošnjacima. Popis stanovništva iz 2013. godine pokazao je da je bosanski jezik maternji jezik i za više od 7.000 Srba i više od 17.000 Hrvata i za još desetke hiljada govornika koji su drugih nacionalnosti ili su nacionalno neopredijeljeni. Svi su oni važni i pravo na bosanski jezik ne smije im se uskratiti. U određenju jezika Bošnjake sam posebno istaknuo – ne toliko zbog brojnosti (1.762.577), koliko zbog odgovornosti – oni su najodgovorniji za njegovanje i čuvanje bosanskog jezika. Govornici bosanskog jezika žele da se on zove bosanski, tako se oduvijek zvao i, napokon, pod tim je imenom ušao u Ustav i međunarodne kataloge. Nazivanje jezika “bošnjačkim” samo je jedan od načina da se napravi problem gdje god se može. Riječ je o kršenju ljudskih prava, a to treba sankcionirati zakonom.

• Mnogi su stanovišta da je permanentno osporavanje bosanskog jezika dio platforme u kojoj se Bošnjaci nastoje negirati kao autohtona nacija, a Bosna i Hercegovina kao samostalna i nezavisna država. Kako gledate na taj fenomen?

– Osporavanje bilo koje komponente identiteta bilo kome predstavlja ugrožavanje. Nisam historičar ni političar, ali svakodnevno svjedočimo različitim vrstama osporavanja i izgleda da se to prihvata kao normalno stanje. Veliko je pitanje šta od toga ima teže posljedice – to što osporavanja postoje ili što se prihvataju. Reakcije na osporavanja nisu odgovarajuće. Kršenje zakona treba riješiti na sudu, a ne na konferenciji za štampu.

• U sporovima o prirodi i autohtonosti bosanskog jezika često se poteže tvrdnja da je to jezik koji je nastao na ‘Vukovoj reformi’. Koliko je bosanski jezik zasnovan na pravopisnoj ‘revoluciji’ koju je izveo Vuk Stefanović Karadžić?

– Vuk Karadžić bio je istraživač jezika koji je imao određene ciljeve i bio je dosta uspješan u njihovu ostvarivanju. Tokom borbe za te ciljeve imao je i različitih prepreka, protivnika, ali i saveznika i sretnih okolnosti. Njegovo djelovanje i naslijeđe imalo je utjecaja i na razvoj bosanskog književnog jezika, kao, uostalom, i na razvoj srpskog i hrvatskog, mada ne u jednakoj mjeri. Danas se često preuzimaju narativi iz prošlih stoljeća i reproduciraju određeni stereotipi u vezi s njima, pa se nekad stječe utisak da su se Vukova postignuća “presadila” na prostor Bosne i Hercegovine, a da tu ranije nije bilo nikakve pismenosti. Naravno, i prije Vuka su na prostoru današnje Bosne i Hercegovine postojale i pismenost i značajna književna produkcija, a savremeni bosanski jezik rezultat je mnogo različitih razvojnih činilaca, utjecaja i stremljenja. Vukovo je naslijeđe samo jedan od tih činilaca.

Njegova je zasluga što je za osnovicu književnog jezika na Bečkom književnom dogovoru 1850. godine uzeto takozvano južno narječje, a to su, zapravo, novoštokavski ijekavski govori hercegovačkog tipa, koji su u osnovici bosanskog, kao i hrvatskog i srpskog standardnog jezika. U Vukove zasluge ubraja se i činjenica što je ortografski princip “piši kao što govoriš” zaživio u praksi. Ipak, ne treba zaboraviti da je Vuk sve što je štokavsko smatrao srpskim te da je pripadnike “sva tri vjerozakona” smatrao Srbima. To je njegovo naslijeđe ostalo do danas među protivnicima i osporavateljima bosanskog jezika.

• Mnogi pisci, novinari i intelektualci desetljećima zamjeraju pravopisnim normama bosanskog jezika da je jezička materija neprirodno ‘arhaizirana’ i da je izgubila dodir sa savremenim jezičkim idiomom. Kako gledate na tu vrstu primjedbi?

– Nijedan pravopis ne može jednako udovoljiti ukusima svih korisnika jezika. Ljudi uglavnom vole da su lično oni mjerilo svih stvari i da se pitaju o svemu, a naročito o jeziku. Vlada uvjerenje da o jeziku svi znaju sve i da lične preferencije pojedinaca, naročito pisaca ili kolumnista koji misle da su pisci, trebaju važiti kao uzor za normativne preporuke. Neki su ljudi jezički konzervativni, formirali su svoj idiolekt u vrijeme srpskohrvatskog standarda i ne žele se mijenjati, a žele da njihov govor uživa prestiž kao i prije. Neki, opet, nemaju ni sami razvijen i bogat rječnik, pa svaku novu riječ koju čuju ne shvate kao priliku da obogate rječnik, nego kao priliku da izjave da im to zvuči “čudno”, “pretjerano”, “arhaično”, “novokomponirano”, “ruralno”, “odvratno”, a nekad i “izdajnički”.

Normiranje nije lahak zadatak. Srećom, normativne preporuke nisu zakon, za njihovo narušavanje nije predviđena kazna. I sama norma u svojoj suštini priznaje potrebu za raznolikošću i kreativnošću, a podrazumijeva i mogućnost vlastite korekcije. Pravopisne preporuke ne moraju biti savršene – ipak ih daju ljudi. Dakle, spomenuti kritičari imaju pravo da komentiraju, čak i da pritom budu zlobni, ali bilo bi lijepo da argumentiraju svoje stavove nekim jačim argumentima od “Ja nikad nisam…” ili “Niko nikad nije tako…” i slično.

• Koliko je bosanski jezik danas ‘ugrožen’ velikom upotrebom tuđica, posebno anglizama?

– Izgleda da je danas posuđivanje iz engleskog jezika veće nego iz drugih jezika, ali mislim da ono nije pretjerano. Posuđuje se samo što je neophodno, a i to se prilagođava na fonetskom i morfološkom nivou. Posuđene osnove uključuju se normalno u tvorbene procese. Među govornicima bosanskog jezika i u institucijama koje skrbe o njemu nema institucionaliziranog purizma. Posuđenice se ne progone “silom” i tako treba biti i ubuduće. Umjesto bdijenja i strepnje nad svakom novom posuđenicom, bolje je energiju i ulaganje usmjeriti na razvoj jezičke kulture i kulture čitanja, tako da se i stare i nove riječi koriste efikasnije i za veće dobro. Bosanski jezik nije ugrožen posuđivanjem iz stranih jezika. Sjetimo se samo koliko je vremena bio izložen turskom jeziku, a i dalje je ostao bosanski, s bosanskom gramatičkom strukturom i leksikom obogaćenom za hiljade posuđenica. Na kraju, posuđene riječi ili postanu obične i nezamjenjive ili se zaborave, a jezik je i dalje – bosanski.

• Kakvu budućnost ima bosanski jezik s obzirom na to da živimo u vremenu u kojem veliki broj njegovih govornika napušta kulturni prostor jezika, odlazeći u druga, snažnija, razvijenija i utjecajnija jezička podneblja?

– Teško je odgovorno govoriti o budućnosti jezika, ali na osnovu trenutnih pokazatelja, mogu reći da s optimizmom gledam na budućnost bosanskog jezika. On ima milione govornika svih uzrasta (djeca su naročito važna). Ima standardnu inačicu, uči se u školama, jedan je od službenih jezika Bosne i Hercegovine, ima sve bolji status u zemljama u regiji, svakodnevno stječe sve veću vidljivost u svjetskim okvirima, razvijaju se resursi za njegovo istraživanje, pišu se monografije o njegovoj strukturi i upotrebi, na njemu funkcioniraju brojni mediji u Bosni i Hercegovini i inozemstvu, a postoji i plodna književna produkcija.

Što se tiče iseljavanja, cijeli svijet je na neki način u pokretu. Govornici koji se odsele imaju svijest o svom porijeklu i kulturi te sklonost da se udružuju u zemljama prijema, ulažu napore i sredstva da uspostave kulturni život i dopunske škole na bosanskom jeziku. Blagodat interneta omogućava nam da veza između iseljeništva i matice bude jača nego ikad. Međutim, svi ovi napori bili bi plodonosniji kada bi i državne vlasti pokazale veći nivo svijesti i volje za potporu navedenim stremljenjima.

Izvor: Al Jazeera