Budućnost iračke nafte u rukama Rusije

Uprkos neprekidnim protestima u Bagdadu i odlasku brojnih stranih diplomata iz sigurnosnih razloga, snaga Rusije se i dalje povećava.

Ne samo da je njena ambasada ostala otvorena tokom posljednjih sedmica nemira, nego je i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov prošlog mjeseca bio u posjeti prvo Bagdadu, a zatim i Erbilu.

Njegova turneja nije ličila na uobičajenu diplomatsku misiju, jer nisu potpisani nikakvi formalni sporazumi, a politika ili pitanje Sirije i terorizma nisu bili u fokusu interesiranja, napisali su Vera Mironhova i Mohammed Hussein u tekstu objavljenom u američkom magazinu Foreign Policy.

Zapravo, većina učesnika bili su poslovni ljudi, uključujući predstavnike ruskih naftnih i plinskih kompanija kao što su Gazprom Neft, Rosneft, Soyuzneftegaz i Lukoil.

Ulažu se milijarde dolara

“Tokom sastanaka su razgovarali samo o bilateralnim trgovinskim odnosima, a Rusi su željeli biti sigurni da sve ide glatko kada je riječ o projektima ruskih energetskih kompanija u Iraku”, rekao je izvor blizak iračkom premijeru, koji je zatražio da ostane anoniman.

Ne bi trebalo biti iznenađenje da je, nakon što je u proteklih devet godina uloženo više od deset milijardi dolara u irački energetski sektor, interes Rusije u toj zemlji uglavnom usredotočen na trgovinska pitanja.

Ruske kompanije su već dobro zastupljene među naftnim kompanijama u Iraku, a zbog dugoročne prirode ugovora o nafti i gasu, tržišni udio Rusije će se s vremenom samo povećavati.

Ostali ugovori iz 2011. godine obuhvataju 2,5 milijardi dolara ulaganja Gazproma i njegovih partnera samo u centralnom Iraku i regiji Kurdistan.

Pored toga, kompanija Gazprom je proizvela oko tri miliona barela nafte sa polja Sarqala u Garmianu te pokrenula nekoliko istraživačkih projekata na poljima Halabja i Shakal.

U septembru je ruska kompanija Stroytransgaz dobila ugovor na 34 godine za istraživanje nafte i plina u iračkoj provinciji Anbar.

Nafta 96 posto iračkog izvoza

Prema izvoru iz kabineta iračkog premijera, Lavrov se tokom posjete posebno zahvalio Iraku na tom dogovoru.

Autori su istaknuli u tekstu da Rusiju ne zanimaju samo naftna polja, imajući u vidu da je Rosneft vlasnik 60 posto naftovoda Kurdistana, glavne operativne izvozne linije u Iraku.

U proljeće 2018. godine Rosneft je, također, najavio potpisivanje sporazuma s Ministarstvom prirodnih resursa regije Kurdistan o razvoju njegove naftne i plinske infrastrukture, uključujući izgradnju novog plinovoda, za koji se očekuje da će imati izvozni kapacitet do 30 milijardi kubnih metara plina godišnje, što je šest posto ukupne potražnje za plinom u Evropi.

“Zahvaljujući ovom sporazumu, Rusija je stekla veliku političku moć u Iraku. Nafta predstavlja 96 posto iračkog izvoza, ali bez cjevovoda za izvoz ta nafta postaje bezvrijedna za ovu zemlju. Dakle, Rusija danas u osnovi kontrolira izvozni proces”, izjavio je u novembru irački političar, koji je želio ostati anoniman.

Nakon pada režima Sadama Huseina 2003. godine i nakon okupacije Iraka, ruske kompanije su uglavnom bile odsutne sa scene.

Rusi na mjestu Amerikanaca

Sve se to promijenilo s rastom sektaških sukoba 2009. godine, jer su mnoge zapadne naftne kompanije (poput ExxonMobila i Chevrona) djelomično ili potpuno napustile regiju zbog zabrinutosti za sigurnost.

Njihovo mjesto zauzele su ruske kompanije željne rizika.

Ustvari, ulazak Rusije u Irak dočekan je s dobrodošlicom.

“U to vrijeme nije bilo potrebe za Rusima, zbog snažne američke prisutnosti i podrške u regiji”, izjavio je jedan od čelnika Vlade Kurdistana ovog mjeseca.

“Kasnije, kada su kurdski lideri bili razočarani Amerikancima, Ruse su vidjeli kao dosta snažnije i naklonjenije. U Kurdistanu je postojalo uvriježeno mišljenje da će trgovinski sporazum s Rusima također donijeti mnoge druge, političke i sigurnosne, koristi.”

Pojedine kompanije koje razvijaju iračku naftu, uključujući Gazprom i Rosneft, nalaze se na listi američkih sankcija, jer se dovode u vezu s procesom aneksije Krima i umiješanosti Rusije u sukob na istoku Ukrajine, što posebno ne zabrinjava iračke zvaničnika, navode autori.

Američki predsjednik Donald Trump mogao bi tvrditi da su Sjedinjene Američke Države i dalje angažirane u naftnom sektoru regije.

Nafta kao glavna valuta

Trump je, naprimjer, tokom sastanka s turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoganom rekao: “Čuvamo naftu, imamo naftu. Nafta je sigurna.”

Međutim, uskoro bi čak  i dolar mogao izgubiti svoje mjesto u trgovini, imajući u vidu da su Irak i Rusija razgovarali o tome kako je bitno da se plaćanje obavlja samo u ruskoj rublji ili iračkom dinaru, umjesto u američkim dolarima, čime bi se izbjegla bilo kakva interakcija s američkim sistemom.

Na kraju, autori napominju da ruska kontrola nafte u Iraku i Siriji nije samo dugoročni ekonomski udarac za Sjedinjene Američke Države, već i politički.

Nafta je glavna valuta u ove dvije države, a onaj ko je bude kontrolirao imat će ključnu ulogu u određivanju geopolitike u regiji.

Izvor: Agencije