‘Bošnjački’ jezik u ustavima bh. kantona

Piše: Sanel Kajan

U Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona detektovano je najmanje deset odredbi koje bi trebale biti promijenjene ili zamijenjene. Radi se izmjenama ustavnih rješenja, koja su dogovarana još, sada već daleke – 1996. godine.

Ovo su samo neki od primjera diskriminacije u Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona:

Član 1. ne prepoznaje Srbe kao konstitutivan narod i ne tretira Ostale kao ravnopravnu kategoriju.

Stav 2. člana 7. previđa da je za promjenu simbola HNK potrebna većina iz reda dva konstitutivna naroda.

U članu 8. u verziji na hrvatskom jeziku piše da su službeni jezici kantona hrvatski i bošnjački (iako je službeni naziv jezika – bosanski).

Potpisnik ovog Ustava je Ivan Bender, bivši načelnik Općine Neum i jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice BiH. Godine 2006, nakon što je pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu zbog pronevjere i zloupotrebe službenog položaja i ovlasti, pobjegao je iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku.

Za njim je i Nacionalni biro INTERPOL-a pri Ministarstvu sigurnosti BiH prije 10 godina raspisao međunarodnu crvenu potjernicu.

Nepravilnosti i u ustavima drugih kantona

Osim u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, i hrvatske verzije ustava Posavskog, Zapadnohercegovačkog i Kantona 10 sadrže naziv “bošnjački jezik”.

Ustavni sud Federacije je od 1997. godine do danas, donio osam presuda kojima kantonima nalaže da izmjene neustavne odredbe svojih najviših akata.

U najvećem broju slučajeva odnose se na usklađivanje naziva županija i kantona i na izgled grba i zastave.

U tri presude se kao neustavan ocjenjuje i naziv “bošnjački jezik”. Kako navode u Ustavnom sudu, nema službenih potvrda da je bilo koja od ovih presuda provedena u proteklih 18 godina.

Ustav HNK nikada nije proveo izmjene vezane za presudu Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, pa tako da pored diskriminacije Ostalih, ovdje i dalje stoji diskriminacija Srba, u odnosu na Bošnjake i Hrvate, koji se tretiraju kao konstitutivni narodi.

“Sve odredbe Ustava HNK koje propisuju različite privilegije i prava, uključujući i garantovanu zastupljenost, samo za hrvatski i bošnjački narod, ne navodeći izričito i srpski konstitutivni narod, predstavlja oblik kolektivne diskriminacije i ujedno su neustavne. Neustavnost takve prakse utvrđena je kako u ‘Odluci o konstitutivnosti naroda’, tako i u drugim odlukama Ustavnog suda BiH, poput odluke o neustavnosti pojedinih odredaba Statuta Grada Sarajeva (U-4/05). Takve odredbe u Ustavu HNK odnose se, npr., na definisanje službenih jezika, strukturu Vlade, način usvajanja grba i znamenja, amandmansku proceduru i sl. Pored srpskog konstitutivnog naroda na određeni način bi se moglo govoriti i o diskriminaciji tzv. ‘Ostalih’, odnosno nacionalnih manjina i svih onih koji se odbijaju izjasniti etnički. To se naročito odnosi na nemogućnost formiranja kluba delegata u Skupštini HNK, a što im dalje pravne posljedice po ostvarivanje političkih prava”, navode iz koalicije “Jednakost za sve”.

‘Odgovorne političke strukture’

Tvrde da su za ovakvo stanje najodgovornije političke strukture koje su usvojile navedeni Ustav.

“Ustav je usvojen u posebnim historijskim okolnostima, te je to i vidljivo u činjenici normiranja različitih odredaba kojima se vlast dijeli između bošnjačkog i hrvatskog naroda, uz zanemarivanje srpskog naroda, ili pripadnika ‘Ostalih’ . Razlozi zašto vlast kantona izbjegava izmijeniti Ustav su suštinski političke prirode. Postoji dužnost izmjene navedenih diskriminatorskih odredaba, te je to bilo moguće učiniti i mnogo ranije. Zanimljivo je pitanje zašto Visoki  predstavnik nije nametnuo amandmane na navedeni Ustav HNK, odnosno zašto nije uklonio ove diskriminatorske odredbe kada je intervenisao u drugim dijelovima Ustava. Vjerovatno su i tu presudili politički razlozi”, navode iz koalicije Jednakost za sve.

Moguća rješenja

Damir Dajanović iz koalicije “Jednakost za sve” kaže da su radili istraživanje vezano za etničku diskriminaciju u kantonima Federacije BiH i da rješenja postoje, samo ih treba primijeniti.

Navest ćemo nekoliko primjera:

Član 1.

Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima ostvarujući svoja suverena prava uspostavljaju Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljem tekstu: “Kanton”).

Obrazloženje diskriminacije: Član 1. je diskriminatoran budući da ne navodi Srbe kao jedan od tri konstitutivna naroda, te ne tretira Ostale kao ravnopravnu kategoriju, već sekundarnu u svom sadržaju.

Prijedlog amandmana – Član 1. se mijenja i glasi:

Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi ravnopravno sa Ostalim, odnosno građanima i građankama koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici i pripadnice konstitutivnih naroda, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine uspostavljaju Hercegovačko-neretvanski kanton.

Član 4.

Sastav svih tijela vlasti u Kantonu i u općinama mora održavati nacionalnu strukturu stanovništva Kantona, odnosno općine, ukoliko Ustavom Federacije nije drugačije utvrđeno.

Obrazloženje diskriminacije: Smatramo da član 4. mora prilagoditi preciznije definirati ono što je prvobitna namjera ustavotvorca bila kada je u ovoj odredbi naveo „održavati nacionalnu strukturu“. Također, je nužno da se kao ustavni princip u ovom članu utvrdi načelo nediskriminacije, kako bi se izbjeglo da princip proporcionalnosti broju pripadnika određene etničke skupine bude osnov za diskriminaciju u pristupu zapošljavanju za građane i građanke Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Prijedlog amandmana – Član 4. se mijenja i glasi:

Sastav svih tijela vlasti u Kantonu i u općinama se popunjava vodeći računa o proporcionalnoj zastupljenosti pripadnika i pripadnica konstitutivnih naroda i građana i građanki koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici i pripadnice konstitutivnih naroda, u skladu sa rezultatima posljednjeg popisa stanovništva na području Kantona, odnosno grada ili općine, ukoliko Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine nije drugačije utvrđeno, istovremeno postupajući u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine.“

Član 8.

Službeni jezici Kantona su bosanski (u hrvatskoj verziji „bošnjački“ jezik) i hrvatski jezik. Službeno pismo je latinica.

Ostali jezici se mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave, u skladu sa zakonom.

Obrazloženje diskriminacije: Član 8. nije usklađen sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te ne priznaje srpski jezik kao službeni jezik, odnosno ćirilicu kao jedno od dva službena pisma.

Prijedlog amandmana – Član 8. se mijenja i glasi:

Službeni jezici Kantona su bosanski, hrvatski i srpski jezik.

Službena pisma su latinica i ćirilica.

Ostali jezici se mogu koristiti kao sredstva komunikacije i nastave, u skladu sa zakonom.

Član 37.

Odluke koje se tiču vitalnih interesa bilo kog od konstitutivnih naroda u Kantonu, zahtijevaju saglasnost većine poslanika u Skupštini, uključujući većinu hrvatskih i većinu bošnjačkih poslanika.

Primjena odredbe iz stava 1. ovog člana može se zahtijevati većinom glasova hrvatskih ili bošnjačkih poslanika prisutnih sjednici.

Ukoliko je većina preostalih poslanika protiv primjene odredbe iz stava 1. ovog člana osnovat će se zajednička komisija bošnjačkih i hrvatskih poslanika radi razrješenja tog pitanja.

Ako komisija nije u mogućnosti to pitanje razriješiti u roku od sedam dana od pozivanja na odredbu iz stava 1. ovog člana, pitanje će po hitnom postupku riješiti najviši sud Kantona, ukoliko je to pitanje u isključivoj nadležnosti Kantona.

Ako to pitanje nije u isključivoj nadležnosti Kantona odluku donosi najviši sud Kantona uz mogućnost žalbe Ustavnom sudu Federacije.

Postupak pred sudom iz stava 3. i 4. ovog člana uredit će se posebnim zakonom.

Obrazloženje diskriminacije: Ovaj član direktno privilegira zastupnike/ice koji dolaze iz dva konstitutivna naroda u odnosu na sve druge zastupnike/ice u procesu donošenja odluka. Istovremeno član ne definira vitalni interes konstitutivinih naroda. S tim u vezi, predlažemo da se član 37. mijenja sa proširenjem odredbi.

Prijedlog amandmana: „Odluke koje se tiču vitalnih interesa bilo kog od konstitutivnih naroda u Kantonu ili Ostalih, zahtijevaju dvotrećinsku većinu glasova u Skupštini Kantona.

Vitalni interesi konstitutivnih naroda i Ostalih se odnose na:

– ostvarivanje prava konstitutivnih naroda i Ostalih da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim,  izvršnim i pravosudnim organima vlasti,

– identitet jednog konstitutivnog naroda ili Ostalih,

– ustavne amandmane,

– organizaciju organa javne vlasti,

– jednaka prava konstitutivnih naroda i Ostalih u procesu donošenja odluka,

– obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturnog naslijeđa,

– teritorijalnu organizaciju,

– sistem javnog informisanja i

– druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od vitalnog interesa naroda ukoliko tako smatra 2/3  jednog od klubova poslanika konstitutivnih naroda ili Ostalih u Skupštini.

Primjena odredbe iz stava 1. ovog člana može se zahtijevati većinom glasova poslanika iz reda jednog od konstitutivnih naroda, ili iz reda Ostalih.

Ukoliko je većina preostalih poslanika protiv primjene odredbe iz stava 1. ovog člana osnovat će se zajednička komisija radi razrješenja tog pitanja.

Ako komisija nije u mogućnosti to pitanje razriješiti u roku od sedam dana od pozivanja na odredbu iz stava 1. ovog člana, pitanje će po hitnom postupku  se proslijeđuje Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji donosi konačnu odluku o tome da li se dati zakon, propis ili akt odnosi na vitalni interes konstitutivnog naroda ili Ostalih.

Ako sud odluči da se radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt se smatra neusvojenim, te se dokument vraća predlagaču koji treba pokrenuti novu proceduru. U tom slučaju, predlagač ne može  podnijeti isti tekst zakona, propisa ili akta.

U slučaju da Ustavni sud odluči da se ne radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt se smatra usvojenim, odnosno usvaja se prostom većinom glasova.

Član 48.

Vlada Kantona sastoji se od predsjednika, zamjenika predsjednika i ministara.

Predsjednik i zamjenik predsjednika, te resorni ministri i njihovi zamjenici ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.

Vladu čine jednak broj članova iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda kao i određeni broj članova koje čine ostali.

Obrazloženje diskriminacije: U članu 48. se spominju isključivo konstitutivni narodi, a ne i Ostali, dok se u stavu 3. spominje jednak broj članova iz reda dva naroda, gdje Ostali nisu eskplicitno diskriminirani, ali odredba upućuje pojmom „određeni broj“ da nije riječ o ravnopravnom statusu u odnosu na pripadnike bošnjačkog i hrvatskog naroda. Također, nije jasno da li pojam „ostali“ u ovoj odredbi uključuje i pripadnike srpskog naroda. Istovremeno smo vodili računa o specifičnosti HNK, kao jednom od kantona za koje je ranije važio tzv. ‘posebni režim’, na osnovu čega su uspostavljeni sistemi glasanja sa privilegiranim zastupnicima iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda, ali smo ovu odredbu prilagodili na način da ne bude diskriminirajuća prema Srbima ili Ostalim.

Prijedlog amandmana – Član 48. se mijenja i glasi:

Vlada Kantona sastoji se od predsjednika, zamjenika predsjednika i ministara.

Predsjednik i zamjenik predsjednika, te resorni ministri i njihovi zamjenici ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda ili iz reda Ostalih.

Vladu čine članovi iz sva tri konstitutivna naroda i iz reda Ostalih.

Broj članova Vlade iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda mora biti jednak.

U koaliciji “Jednakost za sve” kažu da se ovim problemom, prije svega, trebaju pozabaviti političke stranke koje čine vlast u tom kantonu, ali se može pretpostaviti da, prije svega, nema političke volje, te da se čeka rješenje statusa Grada Mostara.

Pored toga, trenutni Ustav HNK je takav da je jako teško izvršiti njegove izmjene bez postizanja potpunog političkog konsenzusa u Skupštini Hercegovačko-neretvanskog kantona.

Izvor: Al Jazeera