Bosanski franjevci: Čuvari pamćenja državnosti Bosne

U drugom kolu edicije štampano je pet knjiga (Al Jazeera)

Književnost bosanskih franjevaca ima mnogostruku vrijednost, koja se ne ogleda samo u njenom teološko-didaktičkom aspektu, nego je to i književnost, koja dosta govori o vremenu u kojem je nastala, pa se danas ona s posebnom pažnjom čita među historičarima. Bosanski franjevci su bili hroničari zbivanja i njihovi “zapisi” imaju dimenziju svjedočanstva, iz kojeg se može vidjeti na koji način je bio uređen život u vrijeme kada su bilježili događaje.

Posebnost drugog kola edicije knjiga u biblioteci “Iz Bosne Srebrene” jeste činjenica da se u njima može dosta saznati o historiji Bosne u 19. stoljeću. Upravo mogućnost da čitamo o događajima koji su od prelomnog značaja za historiju i društveni razvoj Bosne i Hecegovine ono je suštinski bitno što saznajemo čitajući franjevačke “zapise” iz tog vremena, kaže promotor knjiga, franjevac Ivan Šarčević, napominjući da je politička historija uvijek bila ono što je interesiralo franjevačke zapisivače.

Historija 19. stoljeća

“Osim prve knjige Stjepana Margitića, koja je nabožno-didaktičkog karaktera, ostale knjige su sve iz 19. stoljeća, jednog vrlo turbulentnog stoljeća, u kojem, osim latiniteta i biografija o franjevcima i izbora iz djela Ivana Franje Jukića, možemo čitati cjelokupnu povijest 19. stoljeća, koje je za nas u Bosni i Hercegovini jako bitna. To je u biti početak zakašnjele modernizacije unutar Otomanskog carstva, također dosta se govori i o unutar crkvenim problemima. Dakle, to su vrlo značajna djela, pogotovu, velim, za 19. stoljeće, tamo negdje od kraja Bečkog rata i do dolaska Otomanskog carstva u granice, recimo tako, današnje Bosne. Tu se može čitati i o ustancima u Bosni od Krajišnika, preko ustanka Husein-kapetana Gradaščevića i Ali-paše Rizvanbegovića, do Hadži-Lojinog ustanka prije dolaska Austrije.”

Promotor knjiga, franjevac Ivan Šarčević

Šarčević kao nedvosmislenu kulturološku i historiografsku vrijednost knjiga ističe opredIjeljenost njenih autora da pišu o Bosanskom srednjovjekovnom kraljevstvu kao izvorištu bosanske državnosti, primjećujući da će s dolaskom Austro-Ugarske nestati takve vrste pisanja. Pored toga, franjevci bilježe i strašne ljudske gubitke koje je Bosna trpjela u 19. stoljeću, a koji su nastali najviše u borbi između reformatorskih ideja istanbulske Porte i tvrdoglavog bosanskog neprihvatanja društveno-političkih promjena.

Srednjovjekovno bosansko kraljevstvo

“Pa oni još uvijek pamte takozvanu specifičnost bosanskog kraljevstva, oni prave reminiscencije na bosansko kraljevstvo. Tu je taj prelaz prije dolaska Austro-Ugarske, kada će gotovo potpuno nestati sjećanje na to. To je važna stvar u nekom smislu, nije to državnost u ovom današnjem smislu, ali u nekom svom specifičnom smislu jeste. Zatim, tu su i unutarnje muke. Znate koliko se danas govori u bošnjačkoj historiografiji kako su Bosanci ginuli na raznim ratištima, ali to 19. stoljeće, kada Porta želi reforme, jako puno naših ljudi je ginulo zbog toga, jer je to sukob između određene vlasti, feudalaca, begova, kakav je i sam Husein-kapetan Gradeščević, i Porte, koja želi provesti tanzimat i uvesti određenu vrstu sloboda za sve, i za raju. To je ono što je 1850. godine pisao o Abdulmedžidu Ivan Franjo Jukić.”

Sa današnje distance čitati spise franjevaca iz 19. stoljeća znači uživati u njihovom nedvojbenom literarnom talentu i umijeću. Ali, naglašava posebno Šarčević, književnost bosanskih franjevaca sve više pada u zaborav i biva štivo koje čitaju i konsultiraju samo stručnjaci i entuzijasti.

“To je neiscrpni rudnik unutra kada se to čita, naravno, to je danas, u našoj nacionalističkom obrazovanju i zanemarivanju historiografije i književnosti i u teološkom smislu, zanemareno i to nitko neće čitati. Možda samo stručnjaci ili neki entuzijasti. A važno je da se ima jedna cjelina, a ne da u Bosni i Hercegovini pričamo samo onako paušalno. To 19. stoljeće je za franjevce jedno od najplodnijih razdoblja. Vi vidite ovdje i pisma franjevaca, iz kojih se vide njihov entuzijazam, njihovi konflikti i vizije.”

Kulturna Atlantida bosanske književnosti

Tu poražavajuću činjenicu o zanemarenosti i zaboravljenosti franjevačke književnosti ističe i profesor Enver Kazaz. Njeno literarno bogatstvo i historiografska vrijednost su ostale praktično neotkrivene, a jedva primjetno zanimanje akademske književne kritike za ta djela više govore o stanju današnje akademske zajednice u Bosni i Hercegovini nego što oslikavaju vrijednost franjevačke književnosti.

“Franjevačka književnost, ili književnost Bosne Srebrene, moglo bi se reći da je danas u Bosni i Hercegovini osobena kulturna Atlantida, jer nema nekog kulturološkog subjekta kojega bi ta kultura zanimala danas, niti u akademskoj zajednici i akademskoj kritici pobuđuje onu pažnju koju zaslužuje. Niti je Bosna Srebrena danas što je nekada bila, dakle institucija koja je gradila kulturni identitet sve Bosne, dakle ukupne Bosne. Ta kulturna Atlantida je žanrovski vrlo bogata, od najpoznatijih kronika, preko Jukićevog putopisa, pjesama na latinskom i narodnom jeziku, raznih molitvenika, ljekarnika ili ljekaruša. Ona svjedoči rubnu kulturu u odnosu na zapadnoevropski i orijentalno-islamski svijet. Zato je to jedan od najzanimljivijih fenomena bh. kulture.”

Margina u historiji

Sudbina, a prije toga i karakter, franjevačke književnosti bitno je određena mjestom koje u društvu zauzima frnjevačka zajednica, pojašnjava Kazaz. Uvijek biti na margini i neprekidno bivati predstavljen kao neka vrsta stranog izoštrila je kod bosanskih franjevaca čula na sve ono što nije dio vladajuće kulture i vladajućeg mišljenja. Poseban specifikum franjevačkog pogleda na historiju i društvene prilike jesu njihova opredijeljenost i odlučnost da se događaji, pojave i historiske ličnosti posmatraju iz takozvanog svebosanskog ugla.

“Iz nje [franjevačke književnosti] bismo mogli naučiti puno toga o takozvanoj margini u historiji, o povijesti, brodelovski rečeno, dugog trajanja. Mogli bismo naučiti kako pada zaborav preko svebosanskog pogleda i na tu franjevačku kulturu. Danas, u vrijeme nacionalističkih akademskih zajednica i partikulariteta, Bosna Srebrena privlači još samo pojedince. Ali, i sama uprava provincije Bosne Srebrene izdala je, raznim svojim pritiscima, najbolje franjevce u svom redu i ideju slobode i ljubavi kakvu su nekada njegovali franjevci.”

Naučno-popularno izdanje

Stvari se ne smiju posmatrati samo iz jedne pesimistične kulturne perspektive, mišljenje je promotora Joze Džambe, koji pozdravlja objavljivanje knjiga iz edicije, jer je to najbolji način da se javnost upozna s radom i djelima bosanskih franjevaca. Najvažnija je odluka izdavača i priređivača kola što su se odlučili na spoj naučnog i popularnog pristupa, čime se postiglo da su knjige razumljive i široj javnosti, a ne samo uskom krugu čitatelja.

Promotor, Jozo Džambo

“Mislim da je ova edicija vrlo važna, i to iz sljedećeg razloga. Postoje i raniji tekstovi koji su kritički izdani, a ovo je je mješavina između kritičkog izdanja i popularnog izdanja, i mislim da će, ako sreće bude, ova edicija doći u ruke što šireg kruga čitatelja. Ranija izdanja su u nekom pogledu specifična i više su namijenjena užem krugu čitatelja, a ovo je znanstveno-popularno izdanje. Osim toga, estetski je na visini i vrlo je lijepo uređeno i dotjerano.”

U drugom kolu edicije “Iz Bosne Srebrene” štampane su knjige: Biografije bosanskih franjevaca, Pisma bosanskih franjevaca, Izabrani spisi Ivana Franje Jukića, Latinske pjesme bosanskih franjevaca i Izabrana djela Stjepana Margitića.

Izvor: Al Jazeera