Bez Palestinaca nema dogovora s Izraelom

Već više od 70 godina pitanje države Palestine, odnosno priznanja Izraela od arapskih zemalja, više je unutrašnje nego vanjsko arapsko pitanje. U tom vremenu skoro svi arapski režimi su koristili “Palestinsko pitanje” radi umirivanja domaće javnosti, a na međunarodnom planu su ti isti režimu obično rješavali neka svoja pitanja ili postizali povoljne međunarodne dogovore sa Zapadom, uglavnom Sjedinjenim Američkim Državama.

Isto se može reći i za Iran i njegove posredničke grupe na Bliskom Istoku, poput Hezbollaha. Regionalno rivalstvo Irana i arapskih zemalja u pravilu se odmjeravalo oko navodne podrške Irana Palestini, a sličnu regionalnu politiku “zaštite” Palestinaca sada vodi i Turska. U svim ovim politikama, nažalost, Palestina je sredstvo, a najveću cijenu plaćaju upravo Palestinci.

Nakon vijesti od prošle sedmice da su Ujedinjeni Arapski Emirati i Izrael, uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, dogovorili poptunu normalizaciju odnosa, a što bi kao svojevrsni “ustupak” rezultiralo privremenim zaustavljanjem daljnje agresivne aneksije palestinskih područja od Izraela, uslijedile su oštre reakcije Palestinaca širom svijeta, ali i vodećih muslimanskih država. Vođstvo Palestinske samouprave je odbacilo dogovor, a Turska i Iran su ovaj potez ocijenile izdajničkim.

Okupirani, opkoljeni i pod aparthejdom

Saudijska Arabija, od koje je američki predsjednik Donald Trump očekivao podršku, ponovila je svoj raniji stav da priznanje Izraela uvjetuje uspostavom suverene palestinske države i Jerusalemom kao njenim glavnim gradom, što je, zapravo, inicijativa nekadašnjeg saudijskog kralja Abdullaha iz 2002. godine, koju je usvojila Arapska liga, a u kojoj je ponuđena normalizacija odnosa u zamjenu da se Izrael povuče sa svih teritorija na Zapadnoj Obali, u Gazi i okupiranom istočnom Jerusalemu koje je osvojio 1967. godine, a što bi omogućilo da se na tim teritorijama uspostavi Palestinska država.

Bez obzira na teško stanje Palestinaca, permanentnu izraelsku okupaciju i sistemski aparthejd koji onemogućuju održivu ekonomiju i normalan društveni život te uzrokuju stalno produbljivanje političkih i ideoloških podjela Palestinaca, računi o Palestini i Palestincima se i dalje prebijaju bez njihovog prisustva i jasnog stava. Uz to, ovakva realnost – odnosno činjenica da su palestinske teritorije, Zapadna obala i Pojas Gaze, okupirane ili opkoljene te obje hermetički zatvorene i pod različitim vrstama aparthejdskih restrikcija i već dugi niz godina pogoduje razvoju korupcije, kriminala i općeg haosa koji uništavaju društveno tkivo palestinskog naroda. Ovakvu realnost Izrael, s druge strane, obilato koristi i produbljuje, predstavljajući cijelom svijetu svoje političke i vojne poteze kao odgovor na divljaštvo, terorizam i zaštitu svojih egzistencijalnih interesa.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ova lažna dogma, stvorena okupacijom i aparthejdom, ima sve više pristaša na međunarodnoj sceni, posebno na Zapadu. Proces “izraelizacije” je započeo 1978. godine, u Camp Davidu, kada je tadašnji Egipat potpisao mirovni sporazum s Izraelom. Jedan dio sporazuma zaustavio je rat između Egipta i Izraela, a drugi je postavio okvire za uspostavljanje palestinske samouprave u Gazi i na Zapadnoj obali, ali bez učešća Palestinaca. Od ovog obrasca, što je očito, ne odustaje se ni danas. I u inicijativi Ujedinjenih Arapskih Emirata palestinsko pitanje je druga i sporedna stvar.

Nezavidan položaj islamske uleme

Upravo zbog ovakvog pristupa nemoguće je doći do održivog i realnog rješenja ovog najdužeg modernog konflikta. U posljednje vrijeme na međunarodnoj sceni faktički se odustalo od mirovnih inicijativa (Madrid, Oslo) te se sada koristi termin “normalizacija”, a ona, po ovome što smo do sada vidjeli, znači nastavak militarističke politike sile i represije koju provodi Izrael, uz ogromnu podršku Sjedinjenih Američkih Država. Ovakva politika sile u suštini je kolonijalistička po karakteru i ona dugoročno može garantirati opstanak Izraelu samo dok postoje vojni resursi, a miroljubivi način koegzistencije u sadašnjem poretku ne mogu zamisliti ni najveći cionistički idealisti. Inicijativu UAE-a su za sada pozdravile samo tri arapske zemlje, Egipat, Oman i Bahrein, koje već neko vrijeme nastoje normalizirati odnose s Izraelom. Većina ostalih muslimanskih zemalja ovu inicijativu su osudile kao izdajničku ili su izrazile rezerve.

Zbog važnosti ovog pitanja za Bliski istok, ali i općenito njegovog simboličkog mjesta u muslimanskom svijetu, poglavito među običnim narodom, za podršku ovoj inicijativi Ujedinjeni Arapski Emirati su pokušali dobiti među krugovima islamskih učenjaka i to svoj ovoj priči daje dodatni gorki okus. Nije nepoznata činjenica da su muslimanski vjerski autoriteti, islamska ulema širom muslimanskog svijeta, u nezavidnom i neslobodnom položaju. Islamski sentiment i vjerski krugovi se često od različitih ideološko-političkih blokova i politika nastoje upregnuti za opravdavanje i podršku određenim politikama i inicijativama, a jedna od najčešće i najlakše zloupotrebljavanih tema u ovom poduhvatu je “Palestinsko pitanje”. Ono se do sada često i pogubno umotavalo u celofan vjere i ideologije, što ga je dodatno kompliciralo i u pravilu samo nanosilo štetu Palestincima.

U dosadašnjem 72-godišnjem sukobu u Palestinu svjedočili smo, s jedne strane, fetvama, koje su vjernicima muslimanima zabranjivale posjete Palestini i Jerusalemu, jer bi se time dao legitimitet Izraelu i njegovoj okupaciji; s druge strane, jednako su štetne proklamacije vjerskih asocijacija koje “naručeno” podržavaju neprincipijelne politike u kojima se isključuju Palestinci, a sve pod izgovorom zalaganja za mir. Izraelsko-palestinski sukob je međunarodni, prvenstveno vojni i politički konflikt te svako njegovo svođenje na vjeru nanosi štetu i Palestini i vjeri, bilo da se radi o islamu, kršćanstvu ili judaizmu, svakoj od tri velike monoteističke tradicije koje sebe duhovno i tradicijski vezuju za Svetu zemlju.

Kako do mira u Svetoj zemlji?

Kakva će biti budućnost posljednje inicijative Ujedinjenih Arapskih Emirata, ostaje da se vidi, a u Izraelu, prema pisanju izraelskih medija, osim Egipta, Bahreina i Omana, očekuju da bi, s obzirom na ranije pokušaje otvaranja, moglo doći i do sličnih inicijativa sa Saudijskom Arabijom, Katarom i Marokom. Međutim, s obzirom na sadašnje stanje duboke ideološke podijeljenosti muslimanskog svijeta, posebno po šavovima političke zloupotrebe islama, teško je očekivati da će se “normalizacija” s Izraelom moći uspostaviti naspram megalomanskih i nenormalnih militarističkim politika koje ova zemlja već desetljećima provodi nad Palestincima, uz svesrdnu pomoć najmoćnijih zapadnih zemalja, poglavito Sjedinjenih Američkih Država.

Tek kada za pregovarački stol dođu legitimni predstavnici palestinskog naroda i zaključe održivi mir s Izraelom, uz podršku vodećih zapadnih i muslimanskih zemalja, bit će moguće očekivati taj dugo željeni mir u Svetoj zemlji, a zasigurno i smirivanje situacije u regiji Bliskog Istoka. Jer, niko na svijetu, bez obzira na proklamirane namjere, nema prava pregovarati o bilo kakvom miru i normalizaciji u ime Palestinaca bez prisustva Palestinaca. Osim što je to neki minimum neke principijelnosti, to je, zapravo, i minimum održivosti bilo kakvog mira i bilo kakvih normalnih odnosa; sve drugo se može nazvati pukom manipulacijom, a nje je bilo već previše, nje smo se nagledali i od nje niko nije dobio sigurnost i miran san.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera