Beograd dobio novi nacrt rezolucije o Srebrenici

U britanskoj rezoluciji se osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici (EPA)

U najnovijem, četvrtom nacrtu rezolucije o Srebrenici koji je danas dobilo Ministarstvo vanjskih poslova Srbije konstatira se da je u Srebrenici 8.000 ljudi izgubilo život, hiljade ljudi raseljene, hiljade porodica i zajednica uništene te da se najstrožije osuđuje genocid koji je na tom prostoru počinjen.

Kao i u prethodnom nacrtu, i u najnovijoj verziji britanske rezolucije osuđuje se svako poricanje genocida u Srebrenici, ali se u ovoj verziji osuđuju i drugi dokazani ratni zločini i zločini protiv čovječnosti počinjeni tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, koji bi otežavali napore ka pomirenju u Bosni i Hercegovini, prenosi Tanjug.

Konstatira se da su procjene o hiljadama žena, djevojčica, muškaraca i dječaka, na svim stranama, koji su bili žrtve seksualnog nasilja u vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i one u Srebrenici, dok se u prethodnom, trećem nacrtu govorilo o hiljadama slučajeva seksualnog nasilja, bez posebnog navođenja spola i uzrasta žrtava.

U tekstu se konstatira da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati zločin protiv čovječnosti ili konstitutivni akt u vezi sa genocidom; i podsjeća da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u oružanom sukobu predstavljaju ratni zločini i grubo kršenje Ženevskih konvencija i pratećeg Protokola jedan.

U tekstu se navodi i priznanje da je bilo nevinih žrtava na svim stranama tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući one u Srebrenici i okolini.

Izražava se žaljenje i solidarnost sa žrtvama na svim stranama u sukobu u Bosni i Hercegovini, uključujući i one u Srebrenici, kao i sa njihovim porodicama, i pozivaju nadležne vlasti u BiH da osiguraju pravdu za žrtve i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući preživjele žrtve seksualnog nasilja.

Prema saznanjima do kojih je Blic došao u Vladi, ni ovaj najnoviji nacrt rezolucije nije prihvatljiv za Srbiju.

Slijedi nacrt rezolucije u cjelini:

Vijeće sigurnosti

PP1 Ponovno potvrđujući Povelju Ujedinjenih naroda, Opću deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (Konvencija),

PP2 Podsjećajući da države snose primarnu odgovornost za zaštitu civilnog stanovništva i da su dužne da poštuju i osiguravaju ljudska prava svih osoba na svojoj teritoriji u skladu sa svojom nadležnošću, shodno relevantnim pravilima međunarodnog prava i ponovo potvrđujući primarnu odgovornost svake države pojedinačno da štiti svoje stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti,

PP3 Podsjećajući na primarnu odgovornost Vijeća sigurnosti za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti i izražavajući svoju riješenost da sprečava genocid.

U nacrtu se podsjeća na sve presude Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY), osnovanog rezolucijom 808 (1993) i naknadnim rezolucijama u cilju krivičnog gonjenja osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, i dalje podsjećajući na presudu njegovog Apelacionog vijeća od 19. aprila 2004. (Tužilac protiv Krstića) u kojoj se navodi da je počinjen genocid u Srebrenici 1995, i imajući u vidu kontinuirana suđenja u ICTY-u protiv navodnih počinilaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, uključujući optužbe za genocid, i presudu Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. u kojoj je zaključeno da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida,

PP5 Konstatirajući da se ove godine obilježava dvadesetogodišnjica genocida u Srebrenici, gdje je 8.000 ljudi izgubilo život, hiljade ljudi raseljene, hiljade porodica i zajednica uništene i, također, konstatirajući da je dan sjećanja povodom toga u Bosni i Hercegovini 11. juli,

PP6 Imajući u vidu da su Srebrenica i njena okolina proglašene sigurnim područjem, u skladu sa rezolucijama SB 819 (1993) i 836 (1993); priznajući stalnu potrebu da Vijeće sigurnosti i države članice dalje jačaju zaštitu civila u oružanim sukobima; i ističući da Ujedinjeni narodi, uključujući Vijeće sigurnosti, treba da obrate pažnju na indikacije ranog upozorenja na potencijalni genocid i da osiguraju brzu i efikasnu akciju radi sprečavanja ili zaustavljanja genocida, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih naroda,

PP7 Priznajući da je bilo nevinih žrtava na svim stranama tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući u Srebrenici i okolini,

PP8 Ističući značajnu ulogu koju u sprečavanju genocida imaju specijalni savjetnici generalnog sekretara za sprečavanje genocida i odgovornost za zaštitu (specijalni savjetnici), čija funkcija podrazumijeva i da budu mehanizam za rano upozoravanje kako bi spriječili potencijalne situacije čiji ishod mogu biti genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločini i etničko čišćenje, i visoki komesar UN-a za ljudska prava; i konstatirajući ulogu koju redovni brifinzi o kršenju ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i govoru mržnje i njenom podsticanju imaju u ranom prepoznavanju potencijalnog genocida,

PP9 Pozdravljajući novi okvir Analize koji je sačinio Ured specijalnih savjetnika kao jedno od oruđa za procjenu rizika genocida u svakoj situaciji i podstičući države članice i regionalne i podregionalne organizacije da koriste relevantne okvire, kada je to potrebno, kao smjernice u njihovom radu na prevenciji,

PP10 Nadalje, podsjećajući na obavezu svih država članica da ispune svoje obaveze u cilju okončanja nekažnjavanja i da istraže i krivično gone one koji su odgovorni za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druga ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i konstatirajući da je borba protiv nekažnjavanja za najteže zločine od međunarodnog interesa koji su počinjeni nad civilima ojačana radom na krivičnom gonjenju ovih zločina od strane Međunarodnog krivičnog suda, u skladu sa principom komplementarnosti sa domaćim nadležnostima u krivičnim stvarima kako se navodi u Rimskom statutu, ad hoc i mješovitim tribunalima i specijaliziranim vijećima u domaćim sudovima,

PP11 Konstatirajući da je krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine pred ICTY-om i domaćim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine, i dalje ključno za proces nacionalnog pomirenja i ponovnog uspostavljanja i očuvanja mira u Bosni i Hercegovini, i pozdravljajući, također, snažnu regionalnu saradnju između domaćih tužilaštava, koja doprinosi očuvanju mira, pravde, istine i pomirenju između zemalja u regionu.

PP12 Konstatirajući da se procjenjuje da su hiljade žena, djevojčica, muškaraca i dječaka na svim stranama bili žrtve seksualnog nasilja u vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i u Srebrenici; konstatirajući, također, da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati zločin protiv čovječnosti ili konstitutivni akt u vezi sa genocidom; i podsjećajući da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u oružanom sukobu predstavljaju ratni zločini i grubo kršenje Ženevskih konvencija i pratećeg protokola I.

1. Najstrožihe osuđuje genocid i sva kršenja i zloupotrebe ljudskih prava i sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena tokom sukoba u Bosni i Hercegovini;

2. Najstrožije osuđuje genocid u Srebrenici kao što je utvrđeno presudama ICTY-a i Međunarodnog suda pravde;

3. Osuđuje svako poricanje ovog genocida ili drugih dokazanih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti počinjenih tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, koje bi otežavalo napore ka pomirenju u Bosni i Hercegovini;

4. Izražava žaljenje i solidarnost sa žrtvama na svim stranama u sukobu u Bosni i Hercegovini, uključujući i one u Srebrenici, kao i njihovim porodicama, i poziva nadležne vlasti u Bosni i Hercegovini da osiguraju pravdu za žrtve i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući preživjele žrtve seksualnog nasilja;

5. Potvrđuje još jednom svoju podršku Mirovnom sporazumu zaključenom u Daytonu i potpisanom u Parizu 14. decembra 1995, kao i Sporazumu o stvaranju Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom u Daytonu, 10. novembra 1995. (S/1995/1021, aneks) i poziva strane da se strogo pridržavaju svojih obaveza koje proizilaze iz tih sporazuma;

6. Naglašava suštinski značaj pomirenja na osnovu dijaloga, prihvatanja radnji iz prošlosti od svih strana u sukobu i posvećenosti pravdi i podršci žrtvama, kao osnovu za jačanje sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta, kako u Bosni i Hercegovini tako i u širem regionu; i u tom cilju pozdravlja nedavni sporazum Parlamenta i političkih lidera Bosne i Hercegovine u vezi sa ambicioznim programom reformi, koji uključuje posvećenost mjerama za ubrzanje procesa pomirenja, i poziva sve građane Bosne i Hercegovine da unapređuju mir, pravdu, toleranciju i pomirenje;

7. [PREMJEŠTENO] Pozdravljajući rad Međunarodne komisije za nestale osobe i njenu pomoć vladama Bosne i Hercegovine, kao i širem regionu, u pronalaženju i identifikaciji posmrtnih ostataka žrtava na svim stranama, koji je suštinski doprinio dovođenju počinilaca pred lice pravde,

8. Naglašavajući važnu ulogu koju žene i civilno društvo, uključujući organizacije žena i lidere zvaničnih i nezvaničnih zajednica, mogu da imaju u posredovanju i donošenju postkonfliktnog rješenja; ponovo ističući kontinuiranu potrebu da se postigne više uspjeha u sprečavanju sukoba većim učešćem žena u svim fazama posredovanja i postkonfliktnog rješavanja i posvećivanjem veće pažnje pitanjima rodne ravnopravnosti u svim diskusijama relevantnim za sprečavanje sukoba,

9. Poziva države da sprečavaju i suzbijaju genocid i druge teške zločine u skladu sa međunarodnim pravom, ponovno potvrđuje stavove 138 i 139 Završnog dokumenta Svjetskog samita iz 2005. godine (A/RES/60/1) o odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti;

10. Poziva one države koje još nisu ratificirale Konvenciju niti joj pristupile da to učinile po hitnom postupku i da, prema potrebi, donesu nacionalne zakone i propise kako bi ispunile svoje obaveze u skladu sa tom Konvencijom;

11. Pozdravlja napore da se povede istraga i krivično gone svi optuženi za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava u vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući genocid u Srebrenici, poziva sve države da sarađuju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale i nacionalne pravosudne sisteme, uključujući Sud Bosne i Hercegovine, i zahtijeva da ICTY što ekspeditivnije okonča svoj rad, što bi predstavljalo vitalan doprinos unapređenju mira, pravde, istine i pomirenja;

12. Poziva države članice da izrade obrazovne programe na osnovu kojih će buduće generacije izvlačiti pouke u vezi sa genocidom, ratnim zločinima, etničkim čišćenjem i zločinima protiv čovječnosti iz prošlosti, kako bi se spriječilo njihovo eventualno ponavljanje;

13. Podstiče države članice da odrede nacionalne kontakt osobe koje bi se bavile zaštitom svog stanovništva od svireposti putem efikasne prevencije i reagiranja i koje bi se mogle redovno sastajati i koordinirati korake u cilju razmjene najbolje prakse u vezi sa brzim reagiranjem i sprečavanjem svireposti, sa drugim državama članicama i relevantnim regionalnim i subregionalnim mehanizmima za sprečavanje i reagiranje na masovna zvjerstva, specijalnim savjetnicima i drugim relevantnim tijelima Ujedinjenih naroda, i s tim u vezi priznaje odgovornost globalne mreže nacionalnih kontakt osoba u pogledu zaštite;

14. Ponovo potvrđuje značaj pouka koje treba izvući iz neuspjeha Ujedinjenih naroda u sprečavanju genocida u Srebrenici, kao što je izloženo u izvještaju generalnog sekretara u vezi sa Rezolucijom Generalne skupštine 53/35 (A/54/549), kao i poziv iz ovog izvještaja upućen međunarodnoj zajednici da se maksimalno založi kako se ne bi dozvolilo da se takve strahote ponovno dogode i odlučuje da treba brzo i efikasno djelovati kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i u tom cilju koristi sva odgovarajuća raspoloživa sredstva, u skladu sa Poveljom Ujedinjenih naroda;

15. Priznaje da ozbiljna kršenja ili zloupotrebe međunarodnih ljudskih prava ili ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući ona koja podrazumijevaju seksualno nasilje i nasilje na rodnoj osnovi, mogu biti rani pokazatelj puta u genocid, i s tim u vezi pozdravlja napore Ujedinjenih naroda usmjerene ka unapređenju kolektivnog reagiranja na buduće rizike kršenja i zloupotrebe međunarodnih ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava kroz Human Rights Up Front;

16. Zahtijeva od generalnog sekretara da osigura veću saradnju postojećih mehanizama za rano upozorenje u cilju sprečavanja genocida i drugih ozbiljnih međunarodnih zločina, kako bi se pomoglo u otkrivanju, procjeni i reagiranju na izvore tenzije i tačke rizika, ili otkrivanju ugroženog stanovništva, i podstiče generalnog sekretara da Vijeću i dalje dostavlja informacije i analize za koje smatra da bi predstavljale doprinos u tom pogledu.

Izvor: Agencije