Benoit: Muslimani nisu svjesni islamskog naslijeđa u Evropi

Detalj sa izložbe (Al Jazeera)

Izložba Islam, to je i naša historija donosi uvid u dugu i bogatu kulturnu tradiciju islamske kuture koja je stvarana na tlu onoga što se danas uvriježeno naziva Zapadna Evropa. Prisutnost islamske kulture u evropskim zemljama zabilježena je još u prvim godinama islama a Andaluzija, koja obuhvata područje današnje Španije i Portugala, bila je važna civilizacijska etapa u historijskom razvoju islamske civilizacije.

Ono što izložba pokazuje jeste taj komplikovani odnos između kulture islama i Evrope koja je svoje temelje gradila, između ostalog, i na kontinuiranom sučeljavanju sa islamom, kaže Isabelle Benoit, jedna od kustosica izložbe postavljene u Sarajevu.

Islam i Evropa imaju dugu i bogatu zajedničku historiju, a brojni materijalni i nematerijalni artefakti islamske kulture i umjetnosti rječito govore o tom složenom i komplikovanom odnosu. Islamsko prisustvo u Evropi, dodaje Benoit, nije dovoljno vidljivo, a današnji Evropljani nisu ni svjesni koliko je islamska kultura prožeta s kulturnom tradicijom kontinenta.

Izložba je u Sarajevu postavljena u okviru četvrtog WARM festivala i pokazuje 12. vijekova prisustva muslimanske kulture u Evropi, te da je uobičajeno shvatanje da su evropska i islamska civilizacija fundamentalno različite – pogrešna. Izložba ima za cilj da predstavi nevjerovatno bogatstvo historije islama u Evropi kao religije i kulture koja je pomogla i oblikovala Evropu. Projekat je nastao pod inicijativnom Muzeja Evrope iz Brisela i belgijske agencije Tempora.

  • Islamska kultura je u velikom dijelu Evrope uništena i danas je ostala samo u tragovima. Zašto je islam izbačen iz kulturne svijesti Evrope?

– Postoji snažan stereotip, naročito izražen u Zapadnoj Evropi da je islam nedavno uvezen na evropski kontinent, a izložba nastoji pokazati da historija ne govori tako, jer imamo mnogo zajedničke historije između islamske i evropske civilizacije na evropskom tlu. Zato želimo da pokažemo naselja i ostatke graditeljske kulture islama koji se još uvijek nalaze na tlu Evrope. Ono što želimo objasniti publici jeste da je islam osam stoljeća bio prisutan u Španiji i Portugalu a onda i prisutnost Otomanskog carstva u Evropi. Kada je osmanska kultura počela opadati i povlačiti se iz Evrope i gubiti se iz svijesti Evropljana, pojavljuje se islam iz kolonijalnog doba Evrope. Tokom kolonizacije Evropljani su imali priliku upoznati se sa islamskom kulturom neposredno, pa čak i na svome vlastitom kontinentu.

  • Kada neko kaže da je zapadna civilizacija u permanentnom sukobu sa islamskom civilizacijom, da li je ta tvrdnja istinita ili pogrešna?

– Ako se vratimo i prihvatimo historijski pristup to je u potpunosti tačno, jer postoje dvije strane te priče. Crna strana, koja predstavlja konflikt i koja oslikava seriju konflikata kroz cijeli historijski susret civilizacija, bilo da je riječ o arapskoj prisutnosti u Andaluziji ili osmanskoj granici u Evropi. Ali istovremeno imamo kreiranje nove civilizacije kroz taj susret. Npr. imamo i danas prisutno veliko naslijeđe koje je vidljivo kroz arhitekturu ili kroz produkte koje koristimo, a koje je materijalno naslijeđe tog susreta. U evropskim jezicima jako je prisustvo arapskih riječi, a kasnije u mnoge evropske jezike ulaze i turske riječi kroz susret sa osmanskom kulturom. Kuhinja i mnoge navike jedenja i pijenja došle su iz islamske kulture. Evo – primjer ispijanje kafe.

  • Koliko su ljudi danas u Evropi svjesni stvari koje je ostavilo 15 stoljeća islamskog postojanja i prisustva u Evropi?

– Pretpostavljam da je malo ljudi toga svjesno i zato je ova izložba namijenjena svima – muslimanima koji žive u Evropi i nemuslimanima. To može biti otkriće za obje ove strane i populacije, jer muslimani koji žive u Evropi nisu svjesni duge tradicije islamskog prisustva u Evropi. Očekujemo da će ova izložba pomoći međusobnom razumijevanju i ukazati ljudima da dijele mnoge zajedničke stvari i vrijednosti.

  • Izložba pokazuje i zemlje regije – Mađarsku, Bugarsku i Rumuniju, koje su imale agresivan odnos prema islamu čak i u 20. stoljeću. Kako objašnjavate taj destruktivni poriv?

– To je veoma kompleksno pamćenje i kompleksna historija, i zato je u ovom dijelu svijeta teško suočavanje sa prošlošću. Jer, granica između Otomanskog carstva i Zapada ima loše uspomene na konflikt dviju civilizacija. Ali, i pored toga, ljudi moraju živjeti zajedno u miru čak iako je mnogima to stvar koju doživljavaju kao nešto živo i prisutno. Taj susret se mora doživljavati kao susret dvije civilizacije, ali sadašnji nacionalizam u današnjim zemljama neće pomoći jer taj zahtjev za nacionalnom i kulturnom čistoćom je pogrešan kao što je i opasna ideologija u državama kakva je Mađarska koje odbijaju prihvatiti migrante i izbjeglice.

  • U kolonijalno vrijeme Evropa se iznova susrela sa islamskom civilizacijom. Ali, je li tačno da Evropa i danas ima kolonijalni odnos prema islamskoj kulturi?

– Generalno, to je veoma teško reći, jer uvijek postoji raznolikost situacija zavisno od država kolonizatora. Ali, kada mi govorimo o kolonijalnom naslijeđu moramo uzeti u obzir da prikazujemo Evropu s kraja 19. stoljeća i pokazujemo proces u kojem je vidljivo da mnogi Evropljani koji nikada nisu napustili Evropu mijenjaju životne navike. Jer, kolonizacijom Afrike mnogo stvari iz islamske kulture došlo je u Evropu. Mijenjane su navike u jelu i kuhinji Evropljana, a onda su tokom Prvom svjetskog rata mnogi Evropljani prvi puta sreli vojnike muslimanskog porijekla. Radnici su iz islamskih zemalja dolazili obnavljati Evropu i to je bio novi susret. Mogli ste se susresti sa islamom a da nikada ne napustite kontinent i to je dalo posebnu perspektivu tom procesu. Danas ne možemo reći šta se sve desilo među ljudima, jer je kolonizirani svijet, kada je došao u Evropu, imao problem da uživa i posjeduje isti politički i društveni status kao i Evropljani.

Detalj sa izložbe

  • Zašto Evropljani i općenito ljudi na Zapadu, a posebno u masovnim medijima, o islamu misle kao religiji terorizma?

– Govorite o masovnim medijima i mislim da je to najvažnije. Najgore strane svake pojave ili svakog procesa imaju najveću vidljivost. U ovom slučaju to je terorizam i ekstremizam koji su nekompatibilni evropskim i muslimanskim vrijednostima. Takav odnos imaju Evropljani nemuslimanskog i muslimanskog porijekla. Iz našeg iskustva u Zapadnoj Evropi, a nakon terorističkih napada u različitim državama, ono što vidimo jeste da je civilno društvo još uvjek odlučno da živi zajedno, da radi zajedno i da se zajednički bori protiv ekstremizma. Nemam definitivni odgovor na to pitanje, ali nadajmo se da će nakon terorističkih napada ljudi ostati racionalni i da će nastaviti poštivati vrijednosti demokratije i one evropske vrijednosti koje želimo dijeliti. Za sada smo to na sreću uspjeli održati i sačuvati.

  • Koliko je ovo kulturno naslijeđe vidljivo na Zapadu?

– Vidljivo je, ali ljudi nisu svjesni tog naslijeđa. Jedan od ciljeva izložbe jeste da ih učinimo svjesnim. Odlučili smo se na ovakvu izložbu jer će je vidjeti manje ljudi nego neki holivudski film, ali više nego što bi pročitalo neku knjigu o ovoj temi koja se nalazi u nekoj biblioteci. Izložba je negdje između toga dvoga. Ubijeđeni smo da ćemo i u budućnosti imati veliku posjećenost. Tako da ćemo komunicirati sa mnogo ljudi. To su obični ljudi, a ne ekstremisti, bilo ekstremni desničari ili muslimanski ekstremisti. Naš cilj i naša normalna publika su obični ljudi, a važno je da će izložbu vidjeti odrasli ljudi koji rade i koji glasaju, i koji su građani sa punim pravima, a nemaju priliku da se informiraju o ovim stvarima osim konzumiranjem informacija prateći masovne medije i njihove izvještaje.

Izvor: Al Jazeera