‘Balada o Pišonji i Žugi’ postaje film
Piše: Mladen Obrenović
Malo je likova i događaja, stvarnih i manje stvarnih, iz pjesama “Zabranjenog pušenja” koje ne bi mogle biti prenesene na filmsko platno, bilo da se radi o Murgi drotu, taksistu Šekiju, rudaru Abidu ili Amili. Ipak, priča o dvojici prijatelja koji su ukrali autobus i njime krenuli na more, opjevani u “Baladi o Pišonji i Žugi”, idealna je podloga za filmsko ostvarenje.
Pod naslovom “Zbogom, žohari!”, još prije pet godina beogradski dramaturg Vladimir Đurđević postavio je predstavu, inspiriranu likovima iz pjesama “Zabranjenog pušenja”, na pozornicu Narodnog pozorišta “Toša Jovanović” u Zrenjaninu, a poslije i u beogradski Atelje 212 te druge gradove. Ta će predstava uskoro, po scenariju kojeg potpisuju Đurđević i autor najvećeg broja pjesama “Zabranjenog pušenja” Sejo Sexon (pravim imenom Davor Sučić), uskoro postati i film.
“Dorađujući taj pozorišni scenario, dobili smo filmski. Predstavi smo dodali eksterijere, pa je Vlada [Đurđević] bio zadužen za unutrašnje, a ja za vanjske radove”, priča Sejo Sexon.
Na primjedbu kako većina njegovih pjesama zapravo predstavlja podlogu za neko teatarsko ili filmsko ostvarenje, a da je samo bilo pitanje trenutka kad će to netko i uraditi, vraća priču u Sarajevo ‘80-ih godina prošlog stoljeća.
‘Kad ih je mazn'o ćeif, pošli su na more’Stvarni Žuga iz popularne pjesme “Zabranjenog pušenja” danas živi na jadranskoj obali, tako da se dokopao mora, a Pišonja je poginuo na početku rata, u obrani Sarajeva.
Sejo Sexon sjeća se njih dvojice, kao bratovih prijatelja, čiji su očevi radili u sarajevskom Centrotransu, pa su često znali krasti ključeve za otvaranje autobusa.
“Priča s krađom autobusa i polaskom na more završila je tako što ih je zaustavila policija, pa se o tome saznalo. Ono što se nije saznalo jeste legenda da su znali naše pijane jarane iz kafana vući nazad kući. Samo bi ih potrpali u ukradeni autobus, vozili kući i uredno vratili vozilo”, prepričava Sexon.
O tome zašto su se odlučili na more ima jednostavno objašnjenje: “Izlaz na more bio im je blizu parkirališta na kojem je bio autobus. Kako je tu uska cesta i nemaš se gdje okrenuti, mazn'o ih je i ćeif, pa su krenuli.”
“Cijela ta naša generacija bila je generacija frustiranih režisera, a zapravo smo svi završili u rock'and'rolu. I Jugoslavija je bila zemlja u kojoj se snimalo jako malo filmova i takva je tendencija ostala i do danas. Nismo mogli ni sanjati da snimimo film, nego smo naše ideje i priče pretakali u puno jeftiniju i praktičniju formu, a to je rock pjesma. Neki su se kasnije uspjeli domoći filma, kao što su Nele [Karajlić, Nenad Janković] i Đuro [Branko Đurić], ali ja sam do danas ostao uskraćen da vidim sliku na velikom platnu onoga o čemu sam pisao”, objašnjava Sexon.
Inspirirani stvarnim događajima
Priča o Pišonji i Žugi, koja ima uporište u stvarnim događajima, samo je dio scenarija i ne predstavlja rekonstrukciju pjesme. Zapravo je to, kako navode scenaristi, “pokušaj da se napravi presjek ‘80-ih i života u Sarajevu tih godina”, pa će publika u filmu moći vidjeti likove iz nekoliko pjesama.
“Dve pesme o Pišonji i Žugi su kostur priče, a iz nekih pesama su pozajmljeni likovi ili motivi. Osim Pišonje, Žuge, Amile i Lepog, tu su još i Murga drot, Guzonjin sin, pominje se Žugin pokojni burazer, koji je junak pesme ‘Hadžija il’ bos’, kao i Pišonjin stari, kojeg je u Hadžićima satr'o voz pre 13 bajrama… Scenario za film je u odnosu na dramu porastao, pa ćemo videti i Šekija taksistu, druga Dragana iz pesme Dan republike”, ukazuje drugi scenarist Vladimir Đurđević.
Podsjeća kako je njegov dramski tekst napisan još dok je studirao, odnosno bio na prvoj godini studija, kao kolokvij na temu “Dramatizacija kratke literarne forme”.
“Nisam osećao previše odgovornosti prema tim likovima u tom trenutku, jer sam ih znao u dušu. Te likove i priče je Sejo već postavio u pesmama, koje intimno jako volim. Trebalo ih je samo upakovati. Trema je došla kasnije, kada je tekst postavljen na scenu. Premijera u Zrenjaninu, prvi put sarađujem sa rediteljkom Slađom Kilibardom, prvi put gledam taj ansambl, a na predstavu dolazi autor pesama. Noge su mi se odsekle. Sreća pa je Slađa napravila divnu predstavu”, podsjeća Đurđević.
Priča kako mu je zadovoljstvo bilo raditi na scenariju sa Sexonom, jer “ima više televizijskog iskustva”, a suradnju je opisao riječima – “kao Matthaus i Klinsmann u najboljim danima”.
“Film ne trpi toliko uslovnosti kao pozorište, traži više autentičnosti i više od tog sarajevskog miljea. To bi bez Davora bilo nemoguće za mene. Pisali smo ga zajedno, oslanjajući se na tekst drame. Uložili smo puno energije i ljubavi”, dodaje Đurđević.
Dobar scenarij kao kuća
Film će biti sniman pod redateljskom palicom poznatog bh. filmskog, TV i kazališnog redatelja Aleša Kurta, koji također hvali Sexona, ali je i svjestan teškog posla koji je pred njim.
I publika će sufinansirati filmZa produkciju filma inspiriranog “Baladom o Pišonji i Žugi”, ali i drugim pjesmama “Zabranjenog pušenja”, zadužena je sarajevska producentska kuća Depo, koja će raditi u suradnji s hrvatskim Fokusom.
Projekt je podržala Fondacija za kinematografiju entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, dok će novina u realizaciji filma biti mogućnost da publika sama, putem online fundrising kampanje, podrži produkciju ostvarenja.
“Danas je jako teško napraviti film, pa koristimo sve moguće, poznate i nepoznate, strategije kako finansijski zaokružiti tu priču. U sufinansiranju filma tražit ćemo fondove, televizije u Bosni i Hercegovini i regionu te neke sponzore koji hoće da uđu u projekt”, objašnjava Jasmin Duraković iz producentske kuće Depo.
“Model fundrisinga, pokazuje se u svijetu, ima smisla, pogotovo u situacijama kad buduća publika ima emotivan odnos prema nekoj stvari. Procjenjujemo da veliki broj ljudi voli tu pjesmu, sluša ‘Zabranjeno pušenje’ i vezano je uz tu cijelu priču, pa će tako biti motivirani da nam pomognu i da dođe do realizacije filma”, rekao je Duraković.
“Puno se stvari treba poklopiti da bi sve to išlo nekim pravim putem. I puno posla tu ima. Rudarskog. Fudbalskim rječnikom: napredujete utakmicu po utakmicu. Ono što je mene ohrabrilo da uđem u ovaj projekat je, prije svega, Davorova sistematičnost i upornost, no iza ovakvih projekata ne stoji iskustvo jedne pjesme ili komada, već kompletno životno iskustvo. Ako je to pravo, a čini mi se da jeste, onda autori ulažu cijelog sebe. Bez zadrške. I to je onda obično to”, objašnjava Kurt.
Govoreći o dobrom scenariju, uspoređuje ga s kućom koja ima sobe, i balkon, i vrata, ali ima i podrum, bašču i prozore.
“Volim kada se ponekad to sve bazira na stvarnim likovima, jer život kreira često lude zaplete. Ipak, ne treba zaboraviti da se veliki dio filma stvara na osnovu hemije, koje ima ili nema između glavnih autora filma”, napominje.
Sarija i Đorđević kao Pišonja i Žuga
Po redatelju, idealni Pišonja i Žuga u budućem filmu mogli bi biti Paja (Pavle Vujisić) i Čkalja (Miodrag Petreović), ali oni su, nažalost, pokojni i ekipa se prilagodila glumačkim resursima koji im stoje na raspolaganju. Sexon otkriva da će dvojicu glavnih aktera glumiti mladi sarajevski glumac Dino Sarija i njegov beogradski kolega Igor Đorđević.
“a glumačku postavu imam puno vizija šarenih i već smo ponudili neke uloge ljudima od kojih čekamo odgovore. Nadam se da ćemo ono što smo željeli i uspjeti dobiti, jer su to dosta velika imena, a mi smo niskobudžetni film. Pokušaćemo ih dobiti na neku šuplju priču i sentimente iz tih vremena, budući da su i većina glumaca, kao što su Emir Hadžihafizbegović ili Haris Burina, zapravo protagonisti tog vremena”, objašnjava Sexon.
I on i Đurđević su svjesni da Sariju i Đorđevića, buduće Pišonju i Žugu, čeka puno posla i na probama, ali i svemu što prethodi premijeri filma, koji se očekuje iduće godine. Sve zajedno, cijelu filmsku ekipu, čeka zahtijevan zadatak, jer stvarni život pretočen u pjesme dobiva posebnu dimenziju na filmskom platnu.
Izvor: Al Jazeera