Oglasi

Arapska normalizacija odnosa: Šta preostaje Palestincima?

Od esencijalnog je značaja da Turska nastavi da jača i da vodi vanjsku politiku kakvu vodi, kaže Ivan Ejub Kostić.
Potez dvije deklarativno prijateljske zemlje, Bahreina i Emirata, u Palestini je dočekan sa šokom i bijesomEPA

Nasmijana lica, ozarena vašingtonskim suncem, rukovanja, potpisi i četiri olovke mira Donalda Trumpa.

Scena iz Bijele kuće, u kojoj su visoki zvaničnici Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina potpisali sporazume o normalizaciji odnosa s Izraelom, po mnogima je bila samo još jedna epizoda u užurbanoj predizbornoj ofanzivi pretendenta za Nobelovu nagradu za mir i novi američki predsjednički mandat Donalda Trumpa, koji je, nakon što je „zaustavio višedecenijska ubijanja Srba i kosovskih Albanaca“, otvorio vrata i „miru“ na Bliskom istoku.

Dok će Trump te dvije „historijske“ epizode imati priliku nebrojeno puta ponavljati tokom američke predizborne kampanje, samodeklarišući se za globalnog mirotvorca, izraelski premijer Benjamin Netanyahu može biti podjednako zadovoljan. Dok se pred očima cijelog svijeta krše UN-ove rezolucije, protjeruju Palestinci, crtaju planovi nove aneksije, steže omča oko blokiranog Pojasa Gaze, palestinske kuće ruše, a ilegalna jevrejska naselja niču pojačanim intenzitetom, dvije arapske zemlje su Trumpove olovke mira pristale podijeliti s kreatorom višedecenijskog palestinskog užasa.

Mada je u Palestini, gdje je uslijedila simbolična paljevina emiratskih i bahreinskih zastava, taj potez dvije deklarativno prijateljske zemlje i zagovornice prava Palestinaca, dočekan sa šokom i bijesom, Ivan Ejub Kostić, direktor Balkanskog centra za Bliski istok tvrdi da takav razvoj događaja nije iznenađujući.

'Od Izraela ima koristi'

„Sve što se događa, glede sporazuma koji su potpisali UAE i Izrael i ono što je nakon toga usledilo, je nešto što se već duže vreme priprema. Ne treba ni najmanje da nas iznenađuje potez UAE-a, koji je na čelu sa Mohammedom Bin Zayedom svojevrsna peta kolona u muslimanskom svetu. Isto važi i za Bahrein, koji kao država ne poseduje bilo kakav istinski integritet, već je zemlja koja se nalazi u de facto vazalnom odnosu spram Saudijske Arabije i UAE-a“, ocjenjuje Kostić.

Šta je u pozadini odluke Bahreina u UAE-a da Palestincima „zabiju nož u leđa“? Dr. Jožef Kunič, dugogodišnji član Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) i bivši slovenski ambasador u Iranu i Francuskoj tvrdi da te zemlje, dugoročno gledajući, od Izraela mogu imati višestruku korist, dok im podrška Palestini ni po čemu ne daje korist.

„Njihova podrška, koju su Palestinci do sada imali, de facto je bila podrška na papiru i nije imala nikakav utjecaj na Izrael. Arapske zemlje, pogotovo zaljevske, gube na globalnom utjecaju, jer je on, kao i njihova ekonomska snaga, baziran na nafti, a njena potrošnja se u svijetu smanjuje. Podrška Palestini ne daje realnog efekta, a veza sa Izraelom kao ekonomski, tehnološki i odbrambeno jakom državom, arapskim zemljama realno može koristiti. Djelimično direktno, a djelimično zbog poboljšanja ionako dobrih odnosia sa SAD-om“, stava je Kunič.

Potezi Bahreina i UAE-a, kako stvari stoje, nisu kraj, već samo početak. Dok Trump slavodobitno tvrdi da očekuje da još pet arapskih zemalja krene stopama Emirata i Bahreina, analitičari tvrde da je „sljedeći“ u redu za normalizaciju odnosa sa Izraelom Sudan.

'Mnogi neće okrenuti leđa Palestincima'

Postavlja se pitanje – šta, ukoliko se trend normalizacije nastavi, u budućnosti čeka Palestince i na koga se u borbi za svoje okupirane teritorije i nezavisnu državu mogu osloniti ukoliko im dio arapskog svijeta okrene leđa?

Protestima poput onog da će se Palestina povući s mjesta predsjedavajućeg Arapske lige, teško da može nešto konkretno postići.

Utjecaj Irana slabi, ali neće nestati

Govoreći o Iranu, koji predstavlja zajedničkog neprijatelja svih aktera priče, od SAD-a i Izraela, pa do Saudijske Arabije i UAE-a, Kunič kaže da njegov utjecaj sve više slabi, te da zbog toga od Teherana ne treba očekivati ništa konkrento po pitanju podrške Palestincima.

„Cijene nafte su niske, a sankcije mu ekonomski strahovito štete. Unutrašnja politička situacija je stabilna, ali uz jaku podršku represivnih mjera, te se ta stabilnost u svakom momentu može promijeniti. Zbog ideoloških principa vladajućeg klera, iranski utjecaj u regiji neće nestati uprkos slaboj unutrašnoj situaciji, ali neminovno će slabiti, vjerovatno do te mjere, da će imati sasvim neznatne efekte“, tvrdi Kunič.

Kostić, ipak, izražava uvjerenje da mnoge muslimanske zemlje neće okrenuti leđa Palestini.

„Svaka normalizacija odnosa sa cionističkim agresorima je nešto što je pogubno i zbog toga se najiskrenije nadam da daljnjih normalizacija neće biti. Postoje muslimanske države koje i dalje stoje snažno u odbrani Palestine, poput Malezije, Turske, Irana, Katara, Tunisa, kao i Alžira. Također, Maroko i Kuvajt su ostali pri stavovima da normalizacije neće biti. Sreća je što je Irak pod snažnim uticajem Irana tako da je malo vjerovatno da će se pridružiti normalizaciji. Da to nije tako, postojala bi mogućnost da bi do takvog nečeg došlo, posebno ako uzmemo u obzir da Kurdi, još jedan satelit SAD-a, imaju odavno veoma bliske odnose sa cionističkim okupacionim režimom“, kaže Kostić, koji upire prst u problem nesloge arapskog svijeta, koja se odražava i na učinkovitost palestinske borbe.

„Ja odavno smatram da bilo kakvi pregovori sa cionističkim okupacionim režimom predvođenim ultradesničarem Benjaminom Netanyahuom nisu mogući i na njih ne treba pristajati. Slažem se da je podrška muslimansko-arapskih država veoma važna i upravo zbog toga ono čemu treba da se stremi jeste borba protiv autokratskih režima u Saudijskoj Arabiji, UAE i Egiptu. Tek će se rušenjem navedena tri režima doći u poziciju da Palestina izvojeva dugo željenu slobodu“, tvrdi.

'Varvarska politika Bin Salmana'

Upravo je Saudijska Arabija ta od koje se čeka reakcija. Osude normalizacije iz Rijada nema, a u isto vrijeme, ta zemlja je otvorila svoj zračni prostor za aviosaobraćaj između Izraela i Bahreina i UAE-a.

Hoće li Saudijska Arabija, koja već decenijama nosi prefiks lidera arapskog svijeta, i sama normalizirati odnose s Izraelom što bi, prema mišljenju mnogih, predstavljalo konačan udarac svim palestinskim nadama? Dok Kunič tvrdi da Rijad neće realizirati nikakve poteze koji bi bili upereni protiv Izraela, te da je vjerovatnije da će odnose s njim normalizirati de facto, ali vjerovatno ne i de jure, Kostić je bliži raspletu da će se normalizacija desiti u punom smislu te riječi.

„Prvo, ne mislim da za Saudijsku Arabiju može više da se kaže da je lider u regionu. Odličan tekst o posrtanju ove države je pre neki dan napisao Marwan Bishara. No, što se tiče normalizacije odnosa Rijada sa Izraelom mislim da je tako nešto više nego moguće i ne bi predstavljalo nikakvo iznenađenje. Zapravo, to bi bilo u potpunoj saglasnosti sa nemoralnom varvarskom politikom koju vodi (saudijski prijestolonasljednik) Mohammed bin Salman“, kaže Kostić.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu."

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dugoročni razvoj događaja na Bliskom istoku malo ko može predvidjeti, no, Kunič je stava da Palestincima ne preostaje ništa drugo nego da se „suoče s realnim stanjem“, iako mu ono nimalo ne ide na ruku.

„Teško je procijeniti kakav će biti dugoročan razvoj događaja u regiji. Iluzorno je očekivati efektnu podršku sa strane arapskog svijeta, a također je iluzorno očekivati znatnu realnu podršku sa strane Irana, jer ta zemlja ima veoma mnogo svojih problema. Potpuno jasno je i Izraelu i Palestincima, da Palestici neće nestati i da će opstati u tom dijelu svijeta, ali ne u granicama iz 1967., nego u granicama koje za Izrael predstavljaju maksimum preko kojeg on jednostavno ne može preći“, kaže Kunič, koji problematici dodaje i napetosti između sunita i šiita. 

„One se neće pomiriti, jer se radi o ideologiji. Kompromisa, takoreći, nema. Ako se radi o interesima, moguće je doći do njega, a u slučaju ideologije, naročito religiozne, o pomirenju se teško može govoriti. A poboljšanje odnosa između arapskih zemalja i Izraela, definitivno se ne bazira na ideologiji, već na interesima – ekonomskim, sigurnosnim, ali i političkim. Ne zaboravimo da je za vrijeme šaha, Iran imao dobre odnose sa Izraelom“, potcrtava Kunič.

'Iranska suprotstavljenost teroru'

U šta, ili u koga se, onda, Palestinci mogu uzdati? Kostić tvrdi – najviše u Tursku, ali, za razliku od Kuniča, i u Iran.

„Mislim da je suvišno isticati snažnu, beskompromisnu suprotstavljenost Irana cionističkom teroru. Zato mislim da je od esencijalne važnosti da režim u Iranu ostane stabilan jer on već decenijama pruža snažnu podršku palestinskom narodu Gaze, kao i pokretu  otpora Hamasu koji se već decenijama bori protiv cionističke torture. Također, bilo bi značajno da dođe do razrešenja pitanja Sirije kako bi se omogućilo dalje približavanja Irana i Turske koji bi sa Katarom, Malezijom i, po mogućnosti s Pakistanom, mogli da rade na stvaranju saveza koji bi u budućnosti mogao da predstavlja okosnicu podrške Palestini i promjena u muslimanskom svetu“, kaže Kostić.

Govoreći o Evropskoj uniji, koja se diči konstantnom, ali ne i previše efektivnom podrškom palestinskoj borbi za prava, Kostić kaže da je od nje „besmisleno nešto očekivati“.

„Ona nikada ništa dobro nije donela muslimanskom svetu. Čak suprotno. Uvek su evropske zemlje radile sve što je u njihovoj moći da podjarme muslimanske države. Sa druge strane, od esencijalnog značaja je da Turska nastavi da jača i da vodi vanjsku politiku kakvu vodi. Upravo ove činjenice su svesni SAD, Izrael, Saudijska Arabija i UAE, ali i Evropska unija, koji svi zajedno čine sve kako bi doveli do obaranja vlasti u Turskoj što bi sa sobom nosilo nesagledive posledice po muslimanski svet, pa time i po borbu za slobodu palestinskog naroda“, mišljenja je Kostić.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove autora komentara, a ne stavove Al Jazeere Balkans. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja jer takvi komentari neće biti objavljeni. Al Jazeera Balkans zadržava pravo da određene komentare obriše bez najave i objašnjenja.