Zašto Izrael nastavlja napade u Siriji?

Izraelski borbeni avioni su ranije ove sedmice ispalili projektile na Iranski konzulat u glavnom gradu Sirije Damasku, ubivši više vojne zapovjednike.

Teheran je rekao da će uzvratiti, a stručnjaci kažu da ima opcije na raspolaganju koje bi mogle imati dalekosežne posljedice.

Ali zašto Izrael nastavlja zračne napade na jednu suverenu državu i šta slijedi?

Kada su napadi počeli?

Izraelska vojska napada Siriju više od desetljeća, koristeći haos u zemlji nakon građanskog rata koji je počeo 2011.

Rat je uglavnom završen, a godine iranske i ruske podrške sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu zadržale su ga na vlasti u većem dijelu zemlje.

Ali Sirija je i dalje podijeljena, s različitim frakcijama koje kontrolišu različite dijelove države, što Izraelu pruža priliku da pokrene zračne napade.

Dok je Al-Assadova vlada pod sankcijama Zapada suočena s kurdskim snagama koje podržava SAD, opozicijskim snagama, turskim vojnim operacijama na sjeveru i ISIL-om, Izrael često koristi okupiranu Golansku visoravan da pokrene napade na Siriju i Liban – a Assadov režim nije u stanju da to zaustavi.

Napadi su se samo intenzivirali od 2017. – gotovo postajući sedmična pojava – s ciljem udara na rastuću prisutnost i utjecaj Irana i Hezbollaha u Siriji.

Iran, libanski Hezbollah i Sirija saveznici su protiv Izraela i njegovog ključnog vojnog i finansijskog pokrovitelja, Sjedinjenih Američkih Država, zajedno s oružanim i političkim grupama u Iraku i Jemenu u takozvanoj “osovini otpora”.

Zašto su važni posljednji napadi?

Izrael je prošle sedmice pokrenuo dva najveća i najsmrtonosnija napada ikad protiv Sirije.

Značajno je povećao učestalost i intenzitet svojih napada od početka svog brutalnog rata u Gazi, slobodno gađajući Iran i njegovog saveznika Hezbollah u Siriji, posebno oko glavnog grada Damaska, gdje je jače prisutan.

U zračnom napadu u ponedjeljak potpuno je sravnjena zgrada Iranskog konzulata u Damasku, ubivši sedam pripadnika Iranske islamske revolucionarne garde (IRGC), uključujući dva generala koji su vodili elitne snage Quds u Siriji i Libanu.

Brigadni general Mohammad Reza Zahedi bio je ključna veza između IRGC-a i Hezbollaha, jer je desetljećima djelovao s vođama Hezbollaha poput Hassana Nasrallaha i Imada Mughniyeha, kojeg je Izrael ubio.

Ovo je bilo najviše rangirano ubistvo otkako je SAD u Iraku u januaru 2020. godine ubio zapovjednika snaga Quds, general-majora Qassema Soleimanija.

Udarac IRGC-u dolazi nakon što su njihovi članovi u više navrata pogođeni u Siriji – u napadu krajem decembra ubijen je Razi Mousavi, još jedan viši zapovjednik snaga Quds u Siriji.

Samo nekoliko dana prije napada na Iranski konzulat izraelska vojska pokrenula je snažne napade na sjevernu sirijsku pokrajinu Halep, ubivši najmanje 40 ljudi, većinom vojnika. Čini se da su napadi pogodili skladište oružja, što je rezultiralo serijom eksplozija u kojima je ubijeno i šest boraca Hezbollaha.

Hoće li biti novih napada na Siriju?

Očekuje se da će se pojačani izraelski zračni napadi na Siriju nastaviti jer rat u Gazi – trenutno glavni pokretač značajno pojačanih sukoba u regiji – ne pokazuje znakove skorog zaustavljanja, uprkos smrti više od 33.000 Palestinaca i međunarodnoj osudi.

Protuzračna odbrana koju je rasporedila sirijska vojska presreće neke od napada na državu, ali ih ne uspijeva u potpunosti zaustaviti. Rusija je oštro osudila najnovije izraelske zračne napade, ali nije ništa učinila.

Aron Lund, saradnik u američkom istraživačkom centru Century International, kaže da su hrabriji izraelski napadi u određenoj mjeri odgovor na vjerovatno povećane isporuke iranskog oružja Hezbollahu preko Sirije.

“Ali mislim da općenito gledano to pokazuje da Izraelci skidaju rukavice i ulažu mnogo više truda u degradaciju Hezbollaha i iranske logistike”, kaže za Al Jazeeru.

“Napad na Iranski konzulat dio je obrasca agresivnijeg izraelskog targetiranja.”

Hoće li doći do šireg sukoba?

Teheran je sada pod pritiskom da odgovori na najnoviji izraelski napad, ali to nastoji uravnotežiti svojom izraženom željom da se suzdrži od širenja rata u Gazi širom regije.

Lund kaže da bi iranski odgovor mogao varirati – od napada na brod koji je povezan s Izraelom ili napada u iračkoj kurdskoj regiji, do ciljanja izraelskih diplomatskih misija u inozemstvu ili više napada osovine otpora na izraelskoj teritoriji – da ne spominjemo direktan napad na Izrael.

“Ali postoje ograničenja koliko Iran može naštetiti Izraelu bez korištenja alata koji bi mogli poremetiti ravnotežu sukoba i rizikovati širi sukob”, kaže.

Naprimjer, direktan napad Irana na Izrael vjerovatno bi potakao izraelski napad na iransko tlo, dok bi eskalacija preko Hezbollaha mogla povećati rizike od regionalnog rata, kaže Lund.

“Iran bi, također, mogao početi vršiti veći pritisak na američke trupe u regiji, kao što su činili u prošlosti. To bi bio način da se učini nešto vidljivo i da se potaknu američki napori da obuzdaju Izrael. Ali postoje granice koliko daleko žele ići protiv Amerikanaca”, kaže, ukazujući na jenjavanje napada na američke mete nakon velike eskalacije u februaru.

Ipak, Julien Barnes-Dacey, direktor programa za Bliski Istok i Sjevernu Afriku u Evropskom vijeću za vanjske odnose, kaže da će izraelska eskalacija otežati Teheranu da se suzdrži od ozbiljnije odmazde.

“Tokom posljednjih mjeseci vidjeli smo iransku želju da situaciju drži pod kontrolom i spriječi širi rasplet i sukob, ali Teheran bi se sada mogao osjećati primoranim da odgovori snažnije kako bi odbranio kredibilitet svog stava odvraćanja”, rekao je za Al Jazeeru.

“Malo je vjerovatno da će Iran povjerovati javnim izjavama sa Zapada, u kojima se osuđuje napad s obzirom na kontinuiranu snažnu podršku Izraelu, uključujući i kontinuirano obezbjeđivanje oružja koje Izrael koristi u Gazi i regiji.”