Mogu li se migranti pouzdati u pomoć Frontexa?

Brodolom kod Pylosa prošlog juna, kao jedna od najvećih savremenih tragedija u grčkim vodama, odnio je više od 600 života. Nakon toga, kritike operacije Agencije za evropsku graničnu i obalnu stražu Frontex u Grčkoj dosegle su najviši nivo do sada.

Nedavna istraga Emily O'Reilly, pravobraniteljice za ljudska prava Evropske unije, o tome kako je Frontex djelovao u operacijama potrage i spašavanja, kritizirala je agenciju jer nije preuzela “aktivniju ulogu” i zaključila da Frontex nije bio dovoljno opremljen za provođenje i zaštitu vrijednosti EU-a.

Kao odgovor, direktor Frontexa Hans Leijtens istakao je da je to organizacija za potragu koja ima zadatak osiguravati granice, a ne organizacija za spašavanje. To je podržao i Dimitris Kairidis, grčki ministar za migracije (iz vladajuće konzervativne stranke Nova demokratija), koji je rekao da bi organizaciju trebalo dodatno ojačati, ali ne na način na koji je sugerirala O’Reilly, već “u smjeru čuvanja granica”.

U zajedničkoj analizi koju su uradile za Social Europe, Joanne Krus i Gemma Bird detaljno su istražile navode i optužbe s kojima se suočava Frontex o tome kako i zašto nije dovoljno zaštitio ljudska prava izbjeglica posljednjih godina.

Joanne Krus je službenica za prava i komunikacije u organizaciji “I Have Rights”, političkoj i pravnoj organizaciji koja brani prava ljudi u pokretu. Njezin rad fokusiran je na migracije, granično nasilje i tehnologiju nadzora na evropskim granicama. Gemma Bird je viša predavačica politike i međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Liverpoolu i viša naučna saradnica u Centru za istraživanje globalne saradnje Univerziteta Duisburg-Essen. Njezino istraživanje usmjereno je na migracije i humanitarizam.

‘Nedovoljno i neprikladno’

Nakon brodoloma, Frontex je najavio da će provesti vlastitu istragu, u obliku “izvještaja o ozbiljnom incidentu” (SIR), kako bi identificirao potencijalna kršenja ljudskih prava. SIR je finaliziran početkom decembra, a krajem januara ga je objavila novinarka Eleonora Vasques. U izvještaju je utvrđeno da su grčke vlasti upotrijebile “nedovoljne i neprikladne resurse” za spašavanje onih koji su bili na brodu Adriana, te da su to pokušale učiniti tek kada je bilo “prekasno za spašavanje svih migranata”.

Da bi ispitala kako Frontex interno prijavljuje kršenja ljudskih prava, njemačko-grčka nevladina organizacija “I Have Rights”, putem zahtjeva za slobodu informacija, zatražila je od agencije svaki SIR s otoka Samos i Lesbos (gdje raspoređuje obalne patrolne timove) od septembra 2020. do septembra 2023. Agencija je potvrdila da su primili 38 SIR-ova, ali je rečeno da dva dodatna SIR-a ne mogu biti javno objavljena jer su “predmet istraga koje su u toku”.

One u analizi navode kako Frontexov Ured za temeljna prava istražuje navodna kršenja prava. Ako ured zaključi da je došlo do kršenja “ozbiljne prirode ili da će se vjerovatno nastaviti”, prema članku 46. Frontexove uredbe, rad agencije u državi članici EU-a može se suspendirati ili čak prekinuti. Učinkovitost ureda je, međutim, uslovljena državama članicama koje odlučuju gdje, kada i kako Frontex i njegovi nadzornici prava djeluju.

Prema operativnim procedurama Frontexa, SIR treba sastaviti kada se dogodi “ozbiljan incident”, kao što je kršenje ljudskih prava ili međunarodnog prava. Cilj je „povećati svijest o situaciji” Frontexa, a SIR može potaknuti daljnje mjere.

„Ova ‘svijest o situaciji’ je način na koji Frontex brani svoje operacije i sve veći budžet, koji je za period od 2021. do 2027. porastao na gotovo 11,3 milijarde eura. Tokom 2022. Frontex je potrošio 79 miliona eura na deportacije, ali samo 2,8 miliona eura na operacije temeljnih prava. Isplate iz EU-a Grčkoj za policiju, granice, azil i integraciju u međuvremenu su znatno porasle na više od 1,5 milijardi eura za period 2021-2027“, navodi se u analizi.

Mandat nije ispunjen

Frontex često tvrdi da njegova prisutnost na granicama osigurava poštivanje ljudskih prava. Ipak, većina analiziranih izvještaja ne pokazuje dovoljno dokaza koji bi tome išli u prilog i sugeriraju da Ured za temeljna prava ne ispunjava svoj mandat, dodaju autorice analize.

U svom odgovoru na nalaze pravobraniteljice EU-a, Leijten je istakao da se Frontex “mnogo oslanjao” na SIR-ove dok je istovremeno umanjivao njihov značaj: “To je izvještaj o incidentu. To nije nešto što je dokazano. To je signal koji nam je stigao”.

„No, signal koji su primili nije onaj koji se može ignorirati. Njihove vlastite istrage zaključuju da postoji jasna ‘politika odbijanja’ koju čine grčke vlasti, što bi trebalo biti dovoljno da se pozove na članak 46. i prekine svoje operacije u grčkim vodama. Odbijanje agencije da to učini odražava neučinkovitost Ureda za temeljna prava u zaštiti ljudskih prava (OLAF). Štaviše, OLAF je prethodno pronašao dva incidenta kojima je svjedočio Frontex, a koji nisu doveli do odgovarajuće radnje, uključujući pokretanje SIR-a“, navodi se u tekstu.

Odbor Evropskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, u svom Izvještaju o istrazi utvrđivanja činjenica o Frontexu u vezi s navodnim kršenjima temeljnih prava, zaključio je 2021. godine da je Frontex “općenito zanemario” izvještaje o kršenjima organizacija za ljudska prava i “nisu primjereno odgovorili na interna zapažanja o određenim slučajevima vjerovatnih kršenja temeljnih prava u državama članicama”.

Jasan uzorak

Tri godine kasnije, Leijtenovi komentari sugeriraju da bi to još moglo biti slučaj. Izvještaj pravobraniteljice EU-a i OLAF-a te Frontexovi vlastiti propisi pozivaju na prekid operacija u državama članicama u kojima se ponavljaju kršenja. Leijten tvrdi da bi za to bila potrebna “određena razmatranja i određeno opravdanje” te da Frontex ima druge mogućnosti, poput traženja od optužene države članice da provede “odgovarajuće mjere” kako bi spriječila buduća kršenja.

„Ipak, analiziranih 19 SIR-ova koji se odnose na odbijanja otkrivaju stalne pozive na reviziju pravila o izvještavanju Helenske obalne straže, ukazujući na jasan obrazac vlasti koje pokušavaju sakriti svoju umiješanost. U dva SIR-a koji su utvrdili kršenja ‘nedvosmisleno’, najviše što je Ured za temeljna prava učinio bilo je preporučiti grčkim vlastima da ‘usvoje čvrstu politiku i provedu čvrste sankcije protiv grčkih dužnosnika za koje se utvrdi da su umiješani'“, navode autorice.

Ovi izvještaji sugeriraju, prema Frontexovom vlastitom priznanju, da grčke vlasti redovito provode povratne mjere u svojim operativnim zonama i da prisutnost agencije u Grčkoj nije u mogućnosti zaustaviti ovo očito kršenje ljudskih prava. Ove interne istrage dokazuju redovitu upotrebu odbijanja u Egejskom moru, a time i zahtjev da Frontex pokrene članak 46.

Kao što je pokazao posljednji izvještaj pravobraniteljice za ljudska prava EU-a, Frontexova prisutnost i svijest nisu spriječili tragediju brodoloma Pylos. Direktorov odgovor da spašavanje ljudi nije dio Frontexova mandata otkriva nespremnost agencije da sebe pozove na odgovornost, zaključuju Krus i Bird.