Mogu li roboti spasiti Ukrajinu od Rusije?

Ukrajina je najavila da nekoliko vrsta robota za kopnenu vojsku ide u masovnu proizvodnju, kako bi sudjelovali u borbama, ali i rješavali logističke probleme, te postavljali i čistili mine.

Ukrajina je korištenjem raznih bespilotnih letjelica uspjela nanijeti velike gubitke ruskoj vojsci (Oleksandr Ratushniak / AFP)

Rusija je krajem februara 2022. godine pokrenula invaziju na susjednu Ukrajinu. Iako su Moskva i veći dio svijeta očekivali da će okupacione snage bez većih problema ušetati u Kijev i svrgnuti ukrajinski vrh predvođen Volodimirom Zelenskim, to se nije desilo. Ne samo da su Ukrajinci na početku rata uspjeli da odbrane svoju prijestolnicu, već su zadali jak udarac ruskim snagama i potisnuli ih kako od Kijeva tako i na drugim područjima.

Malobrojnija, slabije opremljena ukrajinska vojska gotovo neočekivano uspjela se suprotstaviti moćnoj Rusiji, i dalje jednoj od najvećih vojnih sila na svijetu.

U narednoj godini, Ukrajinci se nisu zadržali samo na tome da se brane, već su nanosili teške udarce okupacionim snagama, a iako nisu imali niti zračne snage vrijedne pomena, bar u poređenju sa Rusijom, niti hvale vrijednu ratnu mornaricu, uspijevali su napadati duboko iza ruskih linija. Pri tome je uništen veliki broj neprijateljskih tenkova, oklopnih vozila i artiljerijskih položaja, prije svega korištenjem bespilotnih letjelica, dok je istovremeno potopljeno ili oštećeno više borbenih brodova ruske Crnomorske flote, korištenjem “pomorskih dronova”.

Koristeći momentum i sve veću podršku Zapada, snage Kijeva su prošlog ljeta pokrenule veliku kontraofanzivu, ali dobro ukopane ruske snage uspjele su odolijevati ukrajinskim snagama i na terenu je uglavnom vladala pat pozicija.

Međutim, kako su rasli gubici u ljudstvu i slabila podrška Zapada, Ukrajina se suočila sa sve većim problemima u suprotstavljanju ruskim snagama, zbog čega je bila prisiljena tražiti druge načine da odbije moćnog suparnika. A jedan od tih načina je očito upotreba vojnih robota.

Platforma United24, osnovana sa ciljem prikupljanja pomoći za Ukrajinu, najavila je kako nekoliko vrsta robota za kopnenu vojsku ide u masovnu proizvodnju, kako bi sudjelovali u borbama, ali i rješavali logističke probleme, te postavljali i čistile mine.

Isto tako je ukrajinski ministar za digitalnu transformaciju, Mihajlo Federov najavio da njegova zemlja planira da krene u masovnu proizvodnju mobilnih robota za miniranje i deminiranje, ali i operativnih jurišnih dronova, odnosno robota koji će moći evakuirati ranjene vojnike i transportirati municiju, kako bi nadoknadila gubitke u ljudstvu i smanjila daljnje gubitke.

Važno je napomenuti da upotreba vojnih robota i sistema bez posade nije novina, gdje su svojevrsni “teletenkovi” i slična oklopna sredstva, pa čak i bespilotne letjelice, korišteni već u Drugom svjetskom ratu, ali zbog tehničkih ograničenja i često primitivnih rješenja poput oklopnih vozila koji su iza sebe vukli žicu kojom se iz daljine upravljalo ili kontrolnih radioveza koje je neprijatelj lako mogao ometati nisu stekli pretjeranu popularnost. Današnje moderne vojske u svojim arsenalima imaju razne vidove besposadnih sistema, ali veliki dio tih naprednih komponenti nije korišten na samim ratištima.

No pitanje je da li roboti zaista mogu spasiti Ukrajinu od Rusije.

Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i sigurnosni stručnjak, podsjeća da je svaki rat u historiji specifičan zbog korištenja raznih tehničkih i taktičkih rješenja koja su uglavnom bila plod tehnološkog razvoja tog doba, pa je tako i rat u Ukrajini specifičan po tehnologijama novog doba, u prvom redu korištenju besposadnih borbenih sistema.

Kako kaže, ukrajinski rat ima različite faze u kojima su u raznim okolnostima do izražaja dolazili određeni sistemi naoružanja i vojne tehnike, gdje su se neki pokazali izuzetno efikasnima, a neki su u većoj ili manjoj mjeri podbacili.

“Rat je počeo ruskom agresijom po modelu svojevrsnog ‘Blitzkriega’, ali je učinkovit otpor ukrajinskih snaga vrlo neugodno iznenadio ruske vojne planere i zapovjednike. Tijekom razdoblja u kojima je rat prolazio kroz nekoliko faza, vrlo učinkoviti sustavi protuzračne obrane doslovno su ‘očistili’ nebo od borbenih zrakoplova, zbog čega nije dolazila do izražaja značajna premoć ruskog ratnog zrakoplovstva, a isto tako protuoklopna sredstva su se pokazala toliko učinkovita da su na objema zaraćenim stranama relativizirala udarnu moć oklopništva”, pojašnjava Ogorec.

S druge strane, besposadni sistemi svih vrsta, a najviše besposadne odnosno bespilotne letjelice (popularno nazvane “dronovi”) pokazali su se izuzetno efikasnim.

Masovna upotreba

Profesor Ogorec navodi da se radi o razmjerno jeftinim sistemima koji se masovno koriste na obje strane za cijeli niz borbenih zadaća – od stalnog izviđanja borbenog polja, do neposrednih napada na uočene ciljeve (bilo da se radi o dronovima nosačima oružanih sistema ili “dronovima kamikazama”).

“Naravno, obje strane su razmjerno brzo uočile te prednosti besposadnih sustava i sada ih masovno koriste kako bi ostvarile određeni taktički napredak, međutim oslanjanje samo na jednu borbenu komponentu oružanih sustava u povijesti se pokazalo pogrešnim.”

Samim tim, Ogorec napominje da oslanjanje isključivo na besposadne sisteme ne može nikome donijeti prevagu na frontu.

Savremeni rat, konstatira, vodi se na integriranom borbenom polju u kojem su vrlo dinamično uvezani svi sistemi konvencionalnog naoružanja, cyber i elektronskog ratovanja, besposadni sistemi i sistemi zapovijedanja snagama i sredstvima.

Ukrajina je uveliko transformirala način na koji se danas vode ratovi, kada je napravila veliko iznenađenje ruskoj mornarici, potapanjem brodova Crnomorske flote “pomorskim dronovima”, dok su istovremeno korištenjem bespilotnih letjelica uništili brojne ruske tenkove i oklopna vozila, što je dalo nadu Ukrajincima da bi napredne tehnologije poput ovih mogle biti prevaga na terenu i donijeti pobjedu Kijevu.

Profesor Ogorec navodi da je činjenica da su besposadni sistemi izuzetno učinkoviti u ukrajinskom ratu (što ne znači da bi mogli imati sličnu učinkovitost i u nekom drugom sukobu), ali ističe da oni nisu dovoljni za ono što je Ukrajini potrebno da bi se mogla odbraniti.

Lekcije iz prošlosti

Kako se oslanjanje na samo jednu vrstu naoružanja ili borbenog sistema u historiji pokazalo pogrešnom doktrinom, jer protivnik prije ili kasnije nađe odgovor za svako sredstvo, Ukrajina bi trebala razvijati i druge sisteme, ovisno naravno o njenim mogućnostima i savezničkoj pomoći. I tu se postavlja pitanje šta je to što Ukrajini može pružiti šansu da se suprostavi ruskoj vojsci.

Profesor Ogorec naglašava da je Ukrajina već do sada pokazala izuzetnu hrabrost, odlučnost i čvrstinu u odbrani svoje teritorije, te je u velikoj mjeri osujetila početne planove agresora i nanijela mu gubitke koje vjerovatno nije očekivao. S druge strane, tok rata ne ide na ruku Ukrajini, kojoj sve više nedostaje resursa – financijskih, materijalnih i ljudskih, dodaje.

Od materijalnih sredstava najviše nedostaje artiljerijske municije i protuzračnih vođenih raketa, što bi se donekle moglo nadoknaditi većim angažiranjem i podrškom savezničkih zemalja.

“No, primarno je da ukrajinskim oružanim snagama ozbiljno nedostaje borbeno osposobljeno ljudstvo, a to se ne može ničim nadoknaditi. Eventualno uključivanje borbenih efektiva pojedinih europskih zemalja članica NATO-a u neposredna borbena djelovanja (o čemu govore pojedini europski čelnici), dalo bi ratu potpuno novu dimenziju i moglo bi dovesti do neželjene eskalacije s nesagledivim posljedicama.”

Nova revolucija

Sigurnosni stručnjak i profesor na Veleučilištu Velika Gorica se osvrnuo i na ono što nam budućnost donosi kada je u pitanju upotreba vojnih robota i raznih vidova besposadnih sistema. Vjeruje da je pred nama nova revolucija u ratovanju – korištenjem umjetne inteligencije u ratne svrhe.

Do sada su bile dvije velike revolucije u sistemima naoružanja koje su u potpunosti promijenile sliku ratovanja i oružane snage u cijelosti. Prva je bila pojava i operativna upotreba vatrenog oružja koja je u potpunosti promijenila sliku rata i redefinirala oružane snage.

Novu paradigmu društvenih odnosa i društvene odgovornosti postavila je pojava nuklearnog oružja, koje je u velikoj mjeri definiralo historiju prošlog stoljeća i zadržalo se kao ključni faktor “ravnoteže straha” do današnjih dana.

Novi etički i društveni problemi javljaju se u novom razvojnom valu kada u vojnu proizvodnju sve više ulaze robotizirani sisteme naoružanja, te moguće korištenje umjetne inteligencije u doglednoj budućnosti, dodaje.

“Pred takve sustave postavljaju se tehnološki zahtjevi koji uključuju sposobnosti percepcije promjene situacije i promjene ulaznih parametara programirane zadaće, iznalaženje mogućih alternativa i izbora najpovoljnije alternative, odnosno sposobnost donošenja odluka. U ovom trenutku, ponovo smo na još jednoj ozbiljnoj povijesnoj prekretnici – vojnoj primjeni umjetne inteligencije, vrlo sličnoj dvjema težišnim vojno-tehnološkim prekretnicama koje čine implementacija vatrenog i pojava nuklearnog oružja. Tehnološki smo vrlo blizu granice nakon koje više ništa neće biti isto, kao što ništa nije bilo isto na području oružane borbe i ratovodstva nakon uporabe vatrenog oružja i kao što ništa nije bilo isto nakon pojave i razvoja nuklearnog oružja.”

Kako nije bilo poznato što će na vojnom planu donijeti pojava i korištenje vatrenog, ili razvoj nuklearnog oružja, tako sada ne znamo što nas očekuje intenzivnijom implementacijom umjetne inteligencije u vojnu tehnologiju i njenim sve većim osamostaljivanjem u prostoru ratnog vođenja i odlučivanja, zaključuje profesor Ogorec.

Izvor: Al Jazeera