Od donora do primaoca: Zašto je važan pregled organa koji pristižu u bolnicu

Postupak provjere organa koji stižu u bolnicu ključni je korak u osiguravanju zaštite od moguće trgovine organima.

Najprije se provodi temeljit pregled dokumentacije kako bi se potvrdio izvor i zakonita nabavka. To uključuje provjere porodičnog historijata zdravstvenih podatka i obrasce za pristanak donora. Zatim visoko obučeni medicinski stručnjaci obavljaju niz testova i pregleda organa kako bi procijenili njihovu održivost. Ti testovi mogu uključivati ​​tehnike snimanja, uparivanje krvi i procjenu kompatibilnosti tkiva.

Osim toga, provode se strogi protokoli lanca nadzora za praćenje organa od nabavke do transplantacije, čime se osigurava transparentnost i odgovornost.

Pohranjeni u posebnim otopinama

Hrvatska je članica Eurotransplanta, renomirane transplantacijske organizacije odgovorne za dodjelu organa unutar svoje mreže. Konkretno, organi koji se dodjeljuju kroz taj sistem potiču od preminulih pojedinaca koji postaju donori nakon moždane smrti. Uključenost Hrvatske u Eurotransplant osigurava da se ti vitalni organi efikasno distribuiraju pacijentima kojima je potrebno, čime se povećavaju transplantacijske sposobnosti zemlje i spašavaju brojni životi.

Uz snažnu predanost doniranju organa i saradnički pristup transplantaciji, Hrvatska je primjer važnosti međunarodne saradnje u području zdravstvene zaštite.

Postupak vezan za darivanje organa uključuje strogo propisane korake u utvrđivanju moždane smrti, održavanju donora, dodjeli organa, eksplantaciji i postupanju prilikom prijevoza do transplantacijskog središta, pojašnjavaju za Al Jazeeru iz Hrvatske liječničke komore.

Redoslijed takvih postupaka je vrlo jasan i precizno definiran. Organi koji stižu u transplantacijska središta propisno su zapakirani, označeni i pohranjeni u perfuzijskim otopinama.

“Transplantacijski tim ima uvid u izgled organa u informatičkom sustavu Eurotransplanta i prije nego što organ stigne u transplantacijsko središte i taj izgled je, također, jedan od kriterija prihvaćanja organa za transplantaciju u postupku same dodjele. Preuzimanje organa u transplantacijskom središtu propisano je standardnim operativnim postupkom transplantacijskog središta, a uključuje provjeru identiteta organa i načina pohrane te sukladnosti u odnosu na opis u sustavu s obzirom na standarde eksplantacije i pohrane organa”, preciziraju.

Iz Hrvatske liječničke komore tvrde kako su postupci unutar Eurotransplanta vrlo složeni, koordinirani i uključuju brojne stručnjake. Stoga trgovina organima unutar tog sistema nije moguća.

“U obzir dolaze najbliži članovi obitelji kao krvni srodnici te supružnici, a psihološka, psihijatrijska i druga obrada procjenjuje motive i odnos na temelju čega etičko povjerenstvo transplantacijskog središta donosi odluku.”

Pacijenti u ranjivom položaju

Trgovina organima nije samo pitanje medicinske etike i profesionalne odgovornosti, već i kršenje temeljnih ljudskih prava pacijenata, mišljenja je dr. sc. Jasna Karačić Zanetti, predsjednica Hrvatske udruge za prava pacijenata, članica Upravnog vijeća Svjetske organizacije za bioetiku i voditeljica Ureda za zdravstvenu diplomaciju.

U kontekstu transplantacije organa, pacijenti se često nalaze u ranjivom položaju, suočeni s ozbiljnim zdravstvenim izazovima i potrebom za životno važnim medicinskim postupcima.

“Trgovina organima iskorištava ovu ranjivost pacijenata, pretvarajući ih u sredstvo za postizanje profita ili drugih ciljeva, često na štetu njihovog zdravlja, dobrobiti i autonomije”, ističe Karačić Zanetti.

Trgovina organima, prema njenim riječima, predstavlja duboku etičku dilemu s ozbiljnim posljedicama kako za medicinske stručnjake tako i za pacijente.

“Iako se točni protokoli razlikuju u državama, osnovna načela kreću od identifikacije i procjene donora, što se obično radi kroz nacionalne registre donora ili u suradnji s agencijama za transplantaciju. Nakon identifikacije, provodi se temeljita medicinska i socijalna anamneza donora kako bi se procijenila njegova prikladnost, uključujući testove na zarazne bolesti, procjenu rizika povezanih s prenosivim bolestima i druge relevantne medicinske informacije.”

Vađenje organa bez oštećenja

Nakon što je donor identificiran i pažljivo procijenjen kao odgovarajući, počinje proces vađenja organa. S najvećom preciznošću i stručnošću, organ se uklanja iz tijela darivatelja, osiguravajući da mu se ne dogodi nikakva šteta. Nakon uklanjanja, organ se pažljivo priprema za transport do primatelja kojem je namijenjen.

“Organ se čuva u posebnim rješenjima koja održavaju njegovu vitalnost i transportira se u bolnicu gdje će se obaviti transplantacija. Tijekom transporta, vrlo je važno održavati organ u optimalnim uvjetima kako bi se smanjio rizik od oštećenja”, objašnjava Karačić Zanetti.

Ne smije postojati niti jedna dilema u koracima i postupcima.

“Legalna provjera uključuje i provjeru da li postoji informirani pristanak za donaciju. U mnogim zemljama, etička tijela ili odbori igraju važnu ulogu u nadzoru transplantacijskih postupaka gdje, naprimjer, mogu pregledavati slučajeve i postupke kako bi osigurali da su svi koraci u procesu donacije i transplantacije u skladu s etičkim standardima i pravilima.”

Cilj je maksimizirati sigurnost i efikasnost transplantacije, dok se minimizira rizik za sve uključene strane.

Sporne transplantacije u Hrvatskoj

Una TV je ranije objavila dokumentaciju KBC-a Zagreb za 2019. godinu u kojoj su navodno otkrivene dvije transplantacije bubrega od nesrodnih živih darivatelja. Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske je transplantacije ocijenilo sumnjivima, stoji u inspekcijskom izvještaju poslanom Državnom odvjetništvu 2021. godine. Donori su bili materijalno ugroženi muškarci iz Srbije i s Kosova.

“To je bio povijesni trenutak za hrvatsku medicinu i za pacijente gdje se izražavala ozbiljna sumnja na trgovinu organima. Ovaj slučaj mora imati svoj kraj. Ne može proći ovako da javnost i dalje ne zna odgovore, a još uvijek nema dovoljno objašnjenja. Bilo ih je važno istražiti ih temeljito. Takvi slučajevi, ako se potvrde, mogu ozbiljno narušiti povjerenje u zdravstveni sustav i izazvati ozbiljne posljedice”, smatra Karačić Zanetti.

Bolnica može provesti internu istragu kako bi utvrdila porijeklo organa i provjerila da li je procedura donacije provedena u skladu s internim protokolima i smjernicama.

“Ako se utvrde ozbiljne sumnje ili dokazi o nepravilnostima u vezi s donacijom organa, bolnica je dužna prijaviti nadležnim zdravstvenim i pravnim tijelima. Posljedice za zdravstvene djelatnike koji sudjeluju u ovim kriminalnim aktivnostima su ozbiljne i uključuju one pravne poput kaznenog progona, gubitka licence za rad, te trajnih oštećenja profesionalnog ugleda”, naglašava Karačić Zanetti.

Za uspješnost transplantacijskog procesa važno je osigurati transparentnost u postupku i redovno informisati pacijente, porodice donatora i javnost o napretku istrage i poduzetim mjerama.

“Otvorena komunikacija pomaže u očuvanju povjerenja u zdravstveni sustav i osigurava da se situacija tretira s odgovarajućom ozbiljnošću.”

U Hrvatskoj je, kao i u većini zemalja, trgovina organima strogo zabranjena i nosi teške posljedice za umiješane u te kriminalne radnje. Pojedinci koji učestvuju u trgovini organima, bilo kao donatori ili primaoci, suočavaju se s rizikom od krivičnih prijava, građanskih tužbi i disciplinskih mjera.

U BiH izostala transplantacija srca

U Bosni i Hercegovini, transplantacije se izvode samo u entitetu Federacija BiH i to u UKC Tuzla i KCUS Sarajevo. Za Federaciju BiH postoje pravilnici Federalnog ministarstva zdravstva, kojim je propisan protokol postupanja i transplantacija.

Organi u bolnice mogu doći samo na dva načina: od živih donora, gdje građani mogu donirati koštanu srž, bubreg ili dio jetre isključivo svojim srodnicima do IV koljena, uključujući i tazbinu. Drugi način dobijanja organa je od preminulih donora, čija je moždana smrt nastupila u bolnicama, u jedinicama intenzivne njege, a porodica dala saglasnost da se, za liječenje drugih osoba, doniraju bubrezi, jetra i rožnjače.

“Ukoliko dođe do doniranja organa nakon smrti, aktivira se Federalni centar za transplantacijsku medicinu, koji vodi listu čekanja za organe i u koordinaciji sa nadležnim ljekarima, biraju se primaoci koji imaju najviše podudarnosti sa organima donora”, kaže Adela Čomić, predstavnica Donorske mreže BiH.

Zbog činjenice da je, u modernom svijetu, dostupnih organa mnogo manje nego što je potrebno, moguća je pojava trgovine organima i upravo zbog toga je važna kontrolna uloga etičkih komisija i inspekcija koje se formiraju u bolnicama ili pri ministarstvima, tamo gdje je dozvoljeno tzv. altruistično doniranje organa ili doniranje organa između nesrodnih osoba.

“Opće je načelo darivanja organa zabrana naplaćivanja, odnosno, uslov je besplatnost. Važno je razlikovati situacije kada osobe postaju žrtve trgovine organima, odnosno, u širem smislu riječi – trgovine ljudima, obično usljed ratova, migracija i drugih ekstremnih uslova. U ovom slučaju radi se o krivičnim djelima koja su izuzetno teška i organizovanom kriminalu, koji je obično i transnacionalni. Na drugoj strani, postoji i pojavni oblik dobrovoljne prodaje organa, gdje se zbog ekstremnog siromaštva, neka osoba odlučuje prodati svoj organ donoru”, navodi Čomić. Takav oblik je teže dokaziv, jer nema prinude i obično je stvar dogovora dvije osobe.

“Altruistično doniranje organa ovdje nije dozvoljeno i onda ne možemo ni govoriti o trgovini organima. Mogućnost bilo koje vrste kriminaliteta postoji u svim sferama ljudskog života, ali ona ne bi smjela biti razlog da se ovakvo doniranje organa ne uvede i u Bosni i Hercegovini. Nije bilo sudskih predmeta u ovom slučaju.”

Na čekanju više od 200 pacijenata

Krivično zakonodavstvo BiH ne tretira posebno trgovinu organima. O njoj se može govoriti kroz krivično djelo trgovine ljudima, za koje su predviđene ozbiljne kazne zatvora ili kroz druga krivična djela poput iznude, ucjene i zloupotrebe službenog položaja.

“Osim krivičnih, postoje svakako i profesionalne i disciplinske mjere, one od ljekarskih komora i institucija, za ponašanja koja su suprotna ljekarskoj etici”, dodaje Čomić.

Sa 100-procentnom sigurnošću možemo reći da trgovina ljudskim organima u Bosni i Hercegovini ne postoji, tvrdi Tomislav Žuljević, predsjednik Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.

“U bh. entitetu Republika Srpska ne postoje uvjeti za transplantaciju, jer se one ne rade u posljednjih pet godina, što jasno govori o tome da u tom entitetu ne da nema trgovine, nego uopće nema transplantacija”.

U Federaciji BiH, sa druge strane, na listama čekanja za transplantaciju bubrega, trenutno ima nešto više od 200 pacijenta.

Transplantacija srca se trenutno ne izvodi, ostavljajući osobe sa srčanim stanjima opasnim po život bez mogućnosti liječenja. Nedostatak usluga transplantacije srca stvorio je značajnu prazninu u medicinskom polju, jer pacijenti kojima je potreban taj zahvat imaju ograničene alternative. Nadalje, jednako je zabrinjavajuća situacija transplantacije jetre, koja je posljednji put obavljena prije više od četiri godine.

“U slučaju da neko od naših kolega s dijalize koji čekaju na transplantaciju bude podvrgnut zahvatu, a da ne znamo porijeklo organa, odmah bi kao udruga reagirali. Žao nam je kada pojedini mediji istupe sa tezom ‘u BiH cvjeta trgovina organima’, a mi evo već 100 dana nemamo niti jedne transplantacije”, priča Žuljević.

Prema njegovim riječima, svaka medijska kuća koja objavi da je u Bosni i Hercegovini zastupljena trgovina organima, a da za takve navode nema dokaza, Udruga dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH će pokrenuti tužbu.

Kazne su jasne u ovom slučaju, a sadržane su u Zakonu o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja ljudi, gdje se novčanom kaznom od 5.000 do 50.000 konvertibilnih maraka (2.500 do 25.000 eura) kažnjava pravna osoba za eventualne prekršaje ako: dodjeljuje organe i tkiva bolesnicima koji nisu evidentirani na federalnoj listi čekanja i izvan su kriterija, te u slučaju ako se za uzete organe i tkiva daje, odnosno prima bilo kakva novčana naknada i ostvaruje bilo kakva pogodnost.