Blagovčanin: Zviždači nisu luđaci, ni tužibabe, već istinski heroji

Krunski argument potpune zarobljenosti pravosuđa odnosi se na to da u Bosni i Hercegovini postoji gotovo potpuna nekažnjivost političke korupcije, kaže Srđan Blagovčanin, predsjednik Upravnog odbora Transparency International BiH.

„Bosna i Hercegovina predstavlja, nažalost, školski primjer onoga što se u teoriji karakteriše kao zarobljena država. Taj fenomen zapravo podrazumijeva situaciju u kojoj uski krug etnopolitičkih elita efektivno kontroliše ključne političke, ekonomske i društvene procese podredivši ih uskim partikularnim interesima na način da je uspostavljena potpuna kontrola nad državnim institucijama. Dublji strukturalni uzroci takvog stanja mogu se tražiti u naslijeđu oružanog konflikta, od čijih devastirajućih posljedica se kao država i društvo još uvijek nismo oporavili“, kaže Blagovčanin.

Kao autor publikacije Bosna i Hercegovina: Zarobljena država i zarobljeno društvo, dodaje da specifičan power-sharing režim uređenja zemlje uspostavljen mirovnim sporazumom zapravo perpetuira ovakvo stanje, pri tom dajući naglašenu ulogu etničkim elitama.

„Vrlo važan aspekt ovakvog stanja koji se često zanemaruje tiče se vrlo snažno izraženog deficita socijalnog kapitala čiji je osnovni sadržilac povjerenje. Mi smo zapravo društvo naglašenog odsustva povjerenja u svim njegovim oblicima, povjerenja građana prema institucijama, međusobnog povjerenja građana jednih prema drugima, posebno između etničkih grupa. Posljedice takvog stanja su nažalost devastirajuće po državu i društvo. Egzodus građana, posebno onih mladih prema zapadnoj Evropi, najvidljivija je manifestacija opšteg nezadovoljstva građana stanjem u Bosni i Hercegovini“, kaže sagovornik.

Prema njegovim riječima, međuzavisnost konflikta i korupcije gotovo je samorazumljiva na opštem logičkom nivou.

„Simbiotička veza ova dva jahača apokalipse očigledno je vidljiva prostim stavljanjem u relaciju ključnih pokazatelja koji tretiraju ova dva fenomena, kao što su, na primjer, Transparency International Indeks percepcije korupcije i Globalni indeks mira. Ključno pitanje zapravo jeste da li korupcija uzrokuje konflikt ili je ona posljedica konflikta? Različita istraživanja i studije ukazuju da je korupcija vjerni pratilac i posljedica konflikta, dok druga opet naglašavaju da visok nivo korupcije doprinosi nasilju i izbijanju konflikta. U svakom slučaju pouzdano je dokazana međuzavisnost konflikta i korupcije u smislu da slični faktori uzrokuju i jedan i drugi fenomen.“

Održavanje i podgrijavanje tenzija

Potom govori da je korupcija neizostavno važan faktor koji snažno utiče na nivo nejednakosti i siromaštva, posebno u slučajevima sistemske korupcije manifestovane kroz uspostavu klijentelističkih mreža, koje praktično isključuju pristup resursima većini građana.

„Percepcija uslovljenosti nejednakosti i siromaštva korupcijom kao posljedicu stvara među građanima široko rasprostranjen osjećaj diskriminacije, poniženja i nepravde i u takvom kontekstu se stvara plodno tlo za mobilizaciju građana za vaninstitucionalna rješenja takvih problema. U slučaju Bosne i Hercegovine se to također manifestuje odlaskom građana u inostranstvo i takav trend bilježi rast“, kaže Blagovčanin.

Ne krije da je zaštita prijavilaca korupcije, takozvanih zviždača izrazito važan aspekt za borbu protiv korupcije.

„U Bosni i Hercegovini postoji zakonski okvir na svim nivoima, s izuzetkom entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, ali nažalost primjena tog zakonskog okvira je katastrofalno loša. U pravilu, lica koja se odvaže prijaviti korupciju se suočavaju sa šikaniranjem i maltretiranjem, otpuštanjem s posla, a nerijetko im je ugrožen i fizički integritet. Dosta toga se treba uraditi i na promjeni dominantnog narativa u javnosti da zviždači nisu luđaci, ni tužibabe, već zapravo istinski heroji“, kaže sagovornik.

Stava je kako etnonacionalističke politike imaju izrazito veliku upotrebnu vrijednost za vladajuće političke elite.

„Etnička homogenizacija je važan alat za mobilisanje birača. Stalno održavanje i podgrijavanje tenzija odvraća pažnju građana od životno važnih problema. Mi zapravo na sceni imamo jednu vrstu ‘politike dogovorenog neprijateljstva’ između političkih elita, da citiram profesora Nerzuka Ćurka. Ovakve politike su izrazito opasne s razarajućim posljedicama po društvo i državu jer, evo već decenijama, ne proizvode ništa dobroga za stanovnike zemlje, osim za usku šačicu političkih elita koja generiše takve politike.“

Procesuiranje političke korupcije

Nadalje kaže da se pravosuđe u Bosni i Hercegovini nalazi u stanju potpune institucionalne zarobljenosti, što znači da je praktično u potpunosti podređeno interesima vladajućih političkih struktura i organizovanog kriminala.

„Mi gotovo da možemo govoriti o postojanju pravosudne mafije, a ne treba posebno ni naglašavati kakve to devastirajuće posljedice ima po društvo i državu ali i živote građana. Ne treba bolji dokaz da pravosuđe ne ostvaruje elementarnu svrhu svog postojanja od slučajeva ‘Dženan Memić’ i ‘David Dragičević’, gdje ne samo da nisu procesuirani počinioci, već postoje ozbiljne indicije da su organizovane zločinačke organizacije unutar pravosuđa i agencija za provođenje zakona aktivno radile na prikrivanju i opstrukciji istraga”, kaže Blagovčanin.

Nastavlja da se samo treba pogledati koliki se broj nosilaca pravosudnih funkcija nalazi u pritvoru ili na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država.

„Krunski argument potpune zarobljenosti pravosuđa odnosi se na to da u Bosni i Hercegovini postoji gotovo potpuna nekažnjivost političke korupcije. A upravo je procesuiranje političke korupcije ključni pokazatelj nezavisnosti pravosuđa, jer lica uključena u političku korupciju posjeduju novac, moć i uticaj. Ako se politička korupcija ne procesuira, to je pouzdan znak političke kontrole nad pravosuđem“, kaže sagovornik.

Osvrćući se na proces integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju kazuje da se i poslije više od 20 godina zemlja zapravo nalazi na samom početku tog procesa.

„Koliko god bilo važno, otvaranje pregovora je tek prvi korak na dugom i izazovnom putu integrisanja u Evropsku uniju. Trebamo biti potpuno realni, u Bosni i Hercegovini nažalost ne postoje ni institucionalni kapaciteti niti politička volja za pridruživanjem Evropskoj uniji. Interes političkih elita sasvim sigurno nije članstvo u Evropskoj uniji, jer bi to naše političke elite dovelo u veliku opasnost da izgube gotovo neograničenu moć i bogatstvo, čak i slobodu. Oni su naučili lekciju iz Hrvatske i Rumunije i drugih zemalja koje su se pridružile Evropskoj uniji: uspostavljanje vladavine prava znači neselektivno procesuiranje čak i najviših nosilaca vlasti. Bosna i Hercegovina u ovakvom obliku, kao potpuno disfunkcionalna zemlja, sasvim sigurno ne može se ni na srednji rok iole približiti ispunjavanju kriterija za članstvo u Evropskoj uniji.“

Uvođenje obaveznog glasanja

Prema njegovim riječima, kompleksnost izazova i sui generis oblik državnog uređenja, uz prisustvo međunarodnog protektorata u produženom vremenskom trajanju, stvorili su specifično stanje koje zahtijeva rješenja koja prevazilaze konvencionalne pristupe iz uobičajenog spektra alata koje Evropska unija koristi u procesu proširenja.

„Pri kreiranju rješenja mora se uzeti u obzir da su reforme politički procesi par exellance, a ne samo tehnički, te da sveopšte nezadovoljstvo građana stanjem u zemlji mora biti artikulisano kroz demokratski proces u opštem interesu u javne politike i njihovu implementaciju koja će voditi unapređenju stanja“, kaže Blagovčanin.

Zatim govori da bi se promjena paradigme morala temeljiti na prepoznavanju demokratizacije kao ključnog procesa koji može zaustaviti postojeće negativne trendove.

„Pritom, demokratizacija se treba razumjeti u širem smislu, te pored osiguranja fer i poštenih izbora, te odgovarajućih uslova za njihovo sprovođenje, demokratizacija treba da obuhvati i političke partije koje su po svim pokazateljima ključni izvor problema imajući u vidu njihovu internu nedemokratičnost i gotovo simbiotičku vezu s javnim sektorom. Jedno od rješenja tiče se uvođenja obaveznog glasanja. Ovakav pristup se može pokazati kao blagotvoran u smislu demokratizacije i dokidanju klijentelističkih struktura, putem kojih se zemlja i društvo drže zarobljenom“, kaže sagovornik.

Zaključuje da postojeći hipertrofiran javni sektor, osim što je neodrživ, predstavlja ključno uporište i bazu zarobljavanja države i društva te ključnu prepreku demokratizaciji društva.

„Otuda bi se njegova racionalizacija i optimizacija, temeljena na funkcionalnim parametrima, svakako trebala nalaziti pri vrhu liste prioriteta. Veoma važno je reformisanje pravosudnog sistema. U tom smislu, proces sveobuhvatnih i sistemskih provjera (vetting) nosilaca pravosudnih funkcija u smislu njihovih učinaka u radu, imovine, kao i veza s političkim partijama i kriminalom, čini se da nema alternativu. Druge zemlje u regionu, ali i šire, već su krenule tim putem i čini se da pokazuju znakove napretka u smislu oslobađanja pravosudnog sistema iz stanja hronične zarobljenosti.“